U drugom hadisu stoji: “Prvo što će nestati među ljudima jeste povjerenje, a zadnje što će ostati od vjere je namaz.” Prvo što će čovjek biti upitan na Sudnjem danu je namaz: ako namaz bude ispravan, biće ispravna i primljena ostala djela; ako namaz ne bude ispravan, neće biti primljena ni ostala djela, makar ih bilo mnogo kao morske pjene. Upozoravajući na opasnost ostavljanja namaza, s jedne, i ukazujući na njegovo mjesto u islamu, s druge strane, poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ono što odvaja od nevjerstva jeste obavljanje namaza.” (Muslim)
Poslanik, saws, također je upozorio: “Granica između nas i licemjera je namaz, pa ko ga ostavi, učinio je nevjerstvo.“ Imam Ibn Hazm konstatirao je: “Poslije širka nema većeg grijeha od toga da čovjek izostavi namaz ne klanjavši ga dok ne istekne njegovo vrijeme.” Sejhul-islam Ibn Tejmijje govorio je: “Ko ustraje na izostavljanju namaza veliki je nesretnik, propalica i prijestupnik.”
Nakon navedenih, ali i brojnih drugih argumenata i izjava islamskih učenjaka vidimo u kakvoj se nevolji nalazi čovjek koji ne obavlja namaz. Stoga, muslimanka se ni u kom slučaju i ni pod kojim okolnostima ne smije udati za čovjeka koji ne klanja. Lijepo je i obavezno poštovati vjeru, ali to nije dovoljno. Dobro srce i lijepa duša ne mogu nadomjestiti praktično ispoljavanje islama, već se njihova ispravnost vrjednuje prema izvršavanju propisanih obredoslovlja.
U islamu ne postoji razlog zbog kojeg je dopušteni svjesno izostaviti namaz. Ako borba na bojnom polju nije valjan razlog za ostavljanje namaza, onda za to ne postoji validan i razuman razlog. Međutim, šejtan neke ljude veoma vješto obmane i zavede, pa se pozivaju na nekakve “opravdane razloge”, a Allah najbolje zna.
Izvor: NUM
