Na ovom svijetu postoji mnogo nepravde i nasilja, neprijateljstva i ataka na život i imetak, pa je prijeko potrebno da postoji nešto što će ljude odvratiti od svega toga. Allah, džellešanuhu, rekao je: “O vjernici, propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan – za slobodna, i rob – za roba, i žena – za ženu. A onaj kome rod ubijenog oprosti, neka oni velikodušno postupe, a neka im on dobročinstvom uzvrati. To je olakšanje od Gospodara vašeg, i milost. A ko nasilje izvrši i poslije toga, njega bolna patnja čeka. U odmazdi vam je opstanak, o razumom obdareni, da biste se sačuvali!” (el-Bekara, 178, 179)
U vezi s o ovim kur’anskim pravilom, obratit ćemo pažnju na nekoliko važnih stvari.
Prvo na šta trebamo obratiti pažnju jest činjenica da je manje ubistava u onim muslimanskim i nevjerničkim zemljama u kojima se ubistvo nedužne osobe kažnjava smrtnom kaznom. To su neki učenjaci ovako objasnili: “Izvršavanje odmazde sprečava ubijanje, pa je u odmazdi garancija opstanka, baš kako se to kaže u časnom Kur’anu. Neprijatelji islama kažu: ‘U odmazdi ne leži nikakva mudrost. Smrtna kazna za ubistvo nedužne osobe predstavlja ubistvo još jednog čovjeka, uslijed čega se smanjuje broj stanovnika. Zbog toga se ubica mora kazniti zatvorom, u kojem može, ako je oženjen i žena ga posjećuje, steći još djece i tako postići višu stopa nataliteta.’ Ove su njihove riječi bespredmetne i besmislene. Izdržavanje dugogodišnje zatvorske kazne ne može ljude odvratiti od ubijanja. Ako kazna za ubistvo nije rigorozna, maloumnih ubica bit će mnogo i, otuda, ubijanje će biti uvelike rasprostranjeno, što automatski dovodi do više stope mortaliteta.”
Drugo na šta trebamo obratiti pažnju jest kur’anski ajet: “U odmazdi vam je opstanak…” (el-Bekara, 179), iz kojeg slijedi da je život, po prirodi stvari, čovjeku najdraži, i zato je strah od odmazde nešto najsnažnije što će čovjeka odvratiti od bespravnog prolijevanja krvi. A porodica ubijenog bit će zadovoljna ako zna da će pravda stići onog ko je ubio njihova člana porodice. Kad je riječ o odmazdi, tu su i Božije riječi: “A ako je neko, ni kriv ni dužan, ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on ne prekoračuje granicu u ubijanju, ta njemu je data vlast” (el-Isrā, 33). Značenje je ovo: neka nasljednici ubijenog svojevoljno ne oduzmu život ubici svog člana porodice jer bi to moglo izazvati osvetu u njihovim porodicama.
Treće na šta trebamo obratiti pažnju jest izraz el-haja (život, opstanak), koji je upotrijebljen u 179. ajetu sure el-Bekara, koji smo već naveli, a on znači sljedeće: u odmazdi je opstanak vaše vrste, o ljudi, jer odmazda odvraća od ubijanja. Budući da su ljudi najoprezniji kad je riječ o njihovu životu, da se odmazda zanemari, ljudi ne bi nimalo prezali od prolijevanja krvi nedužnih ljudi. Ako zna da ga ne čeka smrtna kazna, nego nekoliko godina robije, onaj ko je naumio počiniti ubistvo učinit će ga bez imalo snebivanja. S druge strane, da se ljudima prepusti da sami rješavaju međusobne sporove, neizostavno bi zavladala krvna osveta (koja je vladala u predislamskom periodu), i ubistvima ne bi bilo kraja. Eto, tako je u odmazdi opstanak za ove obje kategorije.
I četvrto, o čemu trebamo razmisliti, jest poruka ajeta: “U odmazdi vam je opstanak, o razumom obdareni, da biste se sačuvali!” (el-Bekara, 179), u kojem se Uzvišeni Allah obratio vjernicima rekavši: “…o razumom obdareni…” U tome je indikacija razboritima da mudrost odmazde za bespravno prolijevanje krvi mogu shvatiti samo oni koji ispravno rasuđuju, tim prije jer bi neko, možda, na prvi pogled mogao zaključiti da je odmazda isto što i ubistvo nedužne osobe, i još jedna nevolja. No, onaj ko pomno razmisli uočit će da odmazda ima za posljedicu opstanak i odustajanje od ubijanja, te da ona ne donosi nikakvu nevolju. Zanimljivo je i to da ovaj kur’anski ajet završava riječima: “…da biste se sačuvali!” Ove su riječi, naime, dio razloga zbog kojeg je propisana odmazda, a značenje je ovo: …da biste se sačuvali nepravednog osvećivanja.
Autor: dr. Omer b. Abdullah el-Mukbil
Preveo: Abdurrahman Kuduzović
Izvor:minber.ba
