Kada ljudi zaborave sebe
I nemojte biti poput onih koji su Allaha zaboravili pa je on učinio da oni sami sebe zaborave. (El-Hašr, 19)
Pitate se: “Kako muslimani mogu zaboraviti Allaha?” U džamijama, kućama i prodavnicama imaju levhe na kojima piše Allah i Muhammed. U kolima imaju islamske ukrase. Kur’an su ispisali svuda. Allahovo ime se nalazi na svakom počasnom mjestu. Svi nose imena: Muhammed, Ahmed, Fatima, Abdulhabir, Abdullah, Abdurrahman… Kako će ti ljudi, onda, zaboraviti na Allaha!?
Nije se na to mislilo u ajetu. Misli se na one koji zaboravljaju Allahovu Knjigu, i to ne na način da ljudi zaboravljaju kako se uče kur’anski ajeti. Ne! Ljudi zaboravljaju da sprovedu ono što su učili. Knjiga bez upute ne znači ništa. Poput zgrade bez poda i zidova. Kakva je to zgrada? Nikakva. Od čega će vas zaštititi kad nema ni krova?
Propisi u Kur’anu su njegovo tijelo. To je nešto što ljude vodi. Suhoparno čitanje Kur’ana ne znači ništa. Možete ga zvati blagodat, možete ga zvati zikr. Allahu ne trebaju vaši salevati, niti vaši zikrovi. On je Kur’an poslao da se ljudi po njemu upravljaju. Allahu pripada hukm/konačni sud i naređenje. Kad nam Allah kaže: Nemojte biti poput onih koji su zaboravili Allaha… –misli na one koji su zaboravili sprovoditi Allahov zakon u društvu. Na taj način, postaju ljudi bez zakona, kriminalci, sebičnjaci, podijeljene ličnosti: predstavljaju se kao vjernici, a rade suprotno.
Podvojene ličnosti
U drugom ajetu, Allah kaže: O vjernici, zašto jedno govorite a drugo radite? (Es-Saff, 2) Na teravih-namazu plačete, a cijele godine prodajete haram. Cijele godine jedete haram! Čak dok ste u džamiji, otvoren vam je market, a u njemu prodajete haram. Stajete iza imama, slušate ovaj ajet i plačete!?La haule ve la kuvvete illa billah! / Nema snage niti moći osim sa Allahom!
Muslimani su došli u zapadne zemlje, ali umjesto da su sa sobom ponijeli Kur’an, sunnet, islamsku civilizaciju i islamski zakon, mnogi muslimani donose kriminal i čine nezakonita djela. U skoro svim prodavnicama prodaju nemoralne časopise. Prodaju tikete za loto. Većina prodavnica sa takvom robom pripada muslimanima! To su isti muslimani koji će ovdje doći na džumu, spuštenih glava… Govore imamu da je vrijeme za namaz: “Hajde, efendija! Vrijeme je za namaz! Zašto si toliko oduljio ders?”
Jedan sa drugim se raspravljaju o tome da li je meso halal ili ne, da li možemo jesti McDonalds, da li možemo jesti iz supermarketa, možemo li ovo, možemo li ono… Raspravljaju se o pitanjima fikha, raspravljaju se o mezhebima, raspravljaju se o ideologijama: “Ovaj je selefija, onaj je šafija, ovaj je hambelija, ovaj je ovo, ovaj je ono… ” Ali, kada jednog po jednog od njih analizirate, vidjet ćete da žive u kućama čiji su temelji izgrađeni na kamati. Voze automobile koje su kupili od kamate. Bave se poslom u čijim je osnovama haram. Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao za jednu grupu ljudi: “Vatra je u njihovim kućama, vatra je u njihovim trbusima i vatra je svugdje oko njih.”
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je pričao o čovjeku koji je lutao pustinjom. Sav poderan, prašnjav i umoran, dozivao je Allaha: “Moj Gospodaru! Moj Gospodaru!” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Kako da mu se Allah odazove, a hrana mu je haram, i piće mu je haram, i odjeća mu je haram,i opskrba mu je haram!” Kako da mu se Allah odazove!?
(šejh Halid Jasin, Od korijena do ploda, El-Kelimeh, 2015.)
(IslamPRESS)
Od ovog sindroma “vidi trn u oku bratu svom a ne vidi granu u svom” boluje dosta naroda u Sandzaku nasem, insallah da se okoriste od ovog teksta!