Benelux, Šam – Sudionici spasilačkih misija svjedoče o teškim situacijama od kojih ljudi bježe, ali i katastrofalnim uvjetima puta.
Međunarodna organizacija za migracije računa da je u protekle dvije godine više od 320.000 izbjeglica i migranata stiglo do obala Italije.
Oni koji sudjeluju u spasilačkim misijama svjedoče ne samo o teškim životnim situacijama od kojih ljudi bježe, već i o katastrofalnim uvjetima tog dugog i teškog puta prema Europi.
Brod talijanske vojne mornarice usidren je u luci na Siciliji. Zadužen je da čuva sigurnost zemlje, u državnim i međunarodnim vodama, a kada situacija nalaže, da sudjeluje i u operacijama spašavanja izbjeglica i migranata.
Koordinacija s državnom obalnom stražom pokazala se ključnom tijekom proteklih mjeseci.
“Nadzirali smo naš rejon, a onda smo dobili dojavu da se u malom motornom čamcu nalazi više od 100 migranata. Bilo je katastrofalno, vremenski uvjeti su bili loši, migranti nisu mogli ni upravljati čamcem, jer motor nije radio. Nisu imali spasilačke jakne i pojaseve. Nisu imali ništa. Morali smo reagirati”, kaže kapetan broda Francesco Gennaro Esposito.
Mijenjaju se uloge na brodu
Kapetan je naredio da se u akciji koriste prateći brod i oprema. Posada se pobrinula da migranti budu medicinski zbrinuti, da dobiju hranu i piće.
“Iako sam zadužena za kartografiju i navigaciju, ako imamo migrante, moja uloga se mijenja. Napuštam kapetana i idem do dijela na koji slijeće helikopter. Tamo se obavlja grupiranje migranata, a briga o ženama i djeci povjerena je ženama”, kaže članica posade Elena Fontecchia.
S toplijim danima raste i broj onih koji stižu u Italiju. Najviše je muškaraca dvadesetih i tridesetih godina, no ima i djece i staraca.
“Vlasti upozoravaju kako je nakon zatvaranja takozvane balkanske izbjegličke rute ključna postala ona koja vodi preko Mediterana do Italije. Međutim, i dalje tom rutom ne pristižu izbjeglice iz Sirije, već pretežno migranti iz Afrike”, izvještava reporterka Al Jazeere Nadina Maličbegović.
Dolaze iz različitih država, s različitim životnim pričama, ali uglavnom s istim ciljem – u Europi pronaći sigurnost i posao.
“Čekam dokumente, ali trenutačno sam ovdje. Nemam dom, spavam na ulici. U prihvatnom centru su mi dali papir kojim se nalaže da napustim zemlju u roku sedam dana. Nemam novca, prijatelje ili obitelj koji bi mi pomogli i zato sam još ovdje”, kaže Ahmed, migrant iz Gambije.
“Moj san je da nađem posao. Samo to. Došao sam prije dvije godine, zbog problema koji su uglavnom političke prirode. A sada živim na ulici”, priča Seko, migrant iz Senegala.
Nemaju ništa i ne znaju jezik
Babakar je u Italiji već desetljeće. Kaže da poznaje mnoge koji su, kao i on, u potrazi za boljim životom napustili Senegal, no sada se žele vratiti.
“Golema je razlika od prije deset godina i sada, kada ljudi dolaze u malim, trošnim čamcima. Žive loše. Mnogi moji prijatelji sad su ovdje, ali nemaju kuću, posao, dokumente… Nemaju novac ni da nazovu roditelje u Africi. Nemaju ništa. I ne znaju jezik. Ja govorim talijanski i pokušavam pomoći, ali previše je onih koji dolaze i ne mogu pomoći svima”, kaže Babakar.
Jednu neizvjesnost zamijenit će drugom. U potrazi za ljepšom budućnošću, riskirat će živote, kao i više od 7.000 migranata i izbjeglica koji nisu uspjeli stići do talijanskih obala.
Izvor: Al Jazeera
