Dobili smo jednu iza druge četiri kćerke, jer sam svaki put mislio da bez sina neću imati identitet. Volio sam podjednako svoje kćerke.
Ja sam prodavač povrća. Svakoga dana sam gledao kako sinovi nose robu svojih očeva, osjećao sam se bespomoćnim misleći ko će nositi moj teret.
Nakon dugog čekanja dobio sam sina. Ah, kolika je bila moja radost! Koliko li sam samo bio ponosan!
Ali sada, bojim se, stid me je i svakodnevno živim u poniženju. Kada neko hoće sa mnom da razgovara, ja se bojim jer mislim da je možda moj sin uzeo od njih novac. Droga mu je oduzela svaki osjećaj i humanost. Brak moje mlađe kćerke se raspao jer je on pobjegao sa svim zlatom koje je njegova sestra dobila na dan vjenčanja. Bio sam zaslijepljen svojom ljubavlju prema njemu tako da sam ignorisao sve njegove laži i greške. Moja slijepa ljubav je uništila život mog sina. Sada svakodnevno živim sa osjećajem krivice kako sam bio neodgovoran otac, gubitnik.
Muntadž Miah (65)
Akaš, Bangladeš
Izvor: islambosna.ba
