Stanovnici kaburova bi voljeli da se mogu vratiti na dunjaluk da barem jedan dan ramazana provedu u ibadetu i dobrim djelima

0

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Opće je poznata stvar da ljudi ne znaju cijeniti blagodati dok ih ne izgube. Stoga nije čudo što mi žalimo za mladošću tek onda kad ostarimo, za zdravljem tek onda kad ga izgubimo, za voljenom osobom tek onda kad nas napusti i za slobodnim vremenom tek onda kad nas zatrpaju poslovi i obaveze.

Tako je i sa blagodati ramazana. Mnogi od nas ne shvataju vrijednost ramazana dok ga ne izgube, odnosno dok ne izgube svaku mogućnost i nadu da ga mogu provesti u ibadetu i dobrim djelima. A to znači da samo oni u kaburovima znaju istinsku vrijednosti ramazana, i kada bi muslimani koji su umrli imali mogućnost da se vrate na dunjaluk, bez sumnje bi nam rekli: ”Ne trošite ni sekundu ramazanskog vremena uzalud!” Jer, oni znaju šta znači i koliko je vrijedna svaka sekunda, a kamoli sat, dan ili sedmica, mubarek ramazana. 

Ibn Redžeb el-Hanbeli, rekao je: ”Najveća želja i cilj onih u kaburovima je da mogu barem sat vremena ponovo živjeti da nadoknade ono što su propustili od pokajanja i dobrih djela, dok oni koji su još uvijek na ovome svijetu upropaštavaju svoj život i on im prolazi u nemaru i grijesima.” (Ibn Redžeb, Letaiful-me'arif, str. 339.)

Prenosi se da je jedan čovjek došao do mezarja i učio dove za mrtve, zatim se odmakao i klanjao dva rekata, a onda legao da spava. U snu je vidio jednog od umrlih ljudi iz tog mezarja, koji mu je rekao: ”O čovječe, vi radite a ne znate (šta vas čeka), a mi znamo, a nismo u mogućnosti da radimo. Kada bih mogao upisati tvoja dva rekata u knjigu mojih dobrih djela, draže bi mi bilo od dunjaluka i svega što je na njemu.” (Zejnuddin el-Ma'beri, Isti'dad lil-mevti ve sualul-kabri, str. 31.) 

Ibnul-Dževzi je rekao: ”Allaha mi, ja sam ubijeđen kad bi stanovnici kaburova imali mogućnost da nešto požele, da bi poželjeli barem jedan dan ramazana.” (Et-Tebsire, II/78.)

Zašto bi baš poželjeli jedan dan ramazana? Pa, zato što je to odabrani mjesec u kojem se dobra djela umnogostručavaju, a samim tim i nagrada za njih. 

Poznati islamski učenjak iz generacije tabiina, Ibrahim en-Neha'i, govorio je: ”Jedan dan posta u ramazanu bolji je od hiljadu drugih dana posta, jedan tesbih (izgovaranje riječi: subhanallah) u ramazanu, vrjedniji je od hiljadu tesbiha mimo ramazana i jedan rekat namaza u ramazanu vrjedniji je od hiljadu rekata mimo ramazana.” (Letaiful-me'arif, str. 151.)

Prenosi se da je Hasan el-Basri prošao pored dženaze sa čovjekom za kojeg je znao da je nemaran prema životu, pa mu je rekao: ”Šta misliš šta bi sad poželio ovaj umrli?” Čovjek je odgovorio: ”Poželio bi da se vrati na ovaj svijet da se pokaje i popravi svoju poputninu za Ahiret.” Tada mu je Hasan el-Basri rekao: ”Pa, budi onda taj čovjek.”

Zato iskoristimo preostale dane ramazana u ibadetu i dobrim djelima, ne budimo nemarni i ne dozvolimo da dočekamo Bajram kajući se zbog još jedne propuštene prilike, već radujući se što smo iskoristili tu priliku i proveli ramazan u pokornosti Allahu, u postu, namazu, zikru, intezivnom učenju Kur'ana, udjeljivanju sadake i unošenju radosti u ljudska srca. 

Izvor: saff.ba


Islam PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.