Selman el-Auda: Allahov Poslanik, s.a.v.s., je volio lijepo

0
21

Buhari i Muslim prenose od Ebu Hurejre, ra.., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., spomenuo čovjeka koji je oholo hodio, vukući svoju odjeću i oholeći se, pa je Allah učinio da mu se zemlja otvori i proguta ga i on će kroz nju propadati do Sudnjega dana.[1]

Ovaj veličanstveni hadis nam govori o suštini skromnosti i podstiče čovjeka da shvati svoju vrijednost i mjesto u svijetu koje mu pripada. Također, hadis potvrđuje i jednu veličanstvenu istinu a to je da je svaki oblik oholosti i gordosti zabranjen. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je poslan kao rob i poslanik i došao je iskorijeniti sve forme lažnih uzdizanja i veličanja, ali i lažnih titula i svojstava koje ljudi pripisuju sami sebi, obmanuti imetkom, popularnošću, vlašću, položajem. Poslanik je došao odbaciti sve forme koje čovjeka izvode iz njegove ljudske prirode. Svaki čovjek, neminovno zna i jasno mu je da je život na ovome svijetu započeo kao slabašno biće. Uzvišeni Allah kaže: Nek čovjek pogleda od čega je stvoren! Stvoren je od tekućine koja se izbaci, koja između kičme i grudi izlazi. (et-Tarik, 5-7) Ovakav početak ne čini čovjeka dostojnim i kandidatom da se uzdiže i hvališe sobom, jer je veličina samo Allahovo pravo. Također, kraj kojem čovjek ide, isto tako ga ne čini dostojnim da se hvališe i oholi, jer ga čeka smrt i nestanak. U tim trenucima, kada melek smrti uzima duše vladarima, kraljevima i velikanima, oni postaju sićušni i mali, žele da su život proveli drugačije nego što su.

Koliko god čovjek uživao u Allahovim blagodatima, uživao u životu, nafaki, opskrbi i svemu onome što mu je Allah dao, ne smije ga savladati nemar. Ne smije dozvoliti da ga ove stvari odvrate od suštine radi koje je stvoren i kojoj će se vratiti.
Ovo potvrđuje jednu veliku činjenicu, a to je da su oholost, gordost, veličanje sebe i uzdizanje veliki grijesi i da će njihov počinilac biti kažnjen na dunjaluku prije nego i nastupi Ahiret. Zbog toga je Poslanik, s.a.v.s., i kazao:U Džennet neće ući niko ko u svome srcu bude imao koliko atom oholosti. Neki čovjek je, čuvši to, rekao: Allahov Poslaniče, svako voli obući lijepu odjeću i obuću. Poslanik, s.a.v.s., mu odgovori: Doista je Allah lijep i voli ljepotu, a oholost je odbacivanje istine i potcjenjivanje ljudi.[2]

Odbacivanje istine je njeno neprihvatanje i zanemarivanje, a to može biti zbog toga što je govori neko drugi, od koga ti je teško prihvatiti istinu. Kao da niko drugi, osim tebe, ne može govoriti i predočiti istinu i pravo. Poslanik, s.a.v.s., je ovdje definirao oholost kao odbacivanje i negiranje istine, uz potcjenjivanje onoga ko je promovira i donosi.

ad

Potcjenjivanje ljudi, znači uskraćivanje njihovih prava. Može se primijetiti da postoje ljudi koji su iskušani time što pomno prate greške i nedostatke drugih ljudi. Suštinu slasti osjećaju u tome da na sijelima i skupovima govore o osobinama drugih ljudi, o njihovom izgledu, ličnosti, moralnim osobinama ili stavovima. Kod svakog od ljudi pronalaze nedostatke, pa je jedan za njih škrtica, drugi je previsok, drugi prenizak, onaj je debeo, onaj mršav i sl.

Slično pojavu imamo sa moralne strane, pa vidimo neke ljude kako govore za nekoga da nije alim. Ako pak priznaju da je alim i da je učen, onda kažu kako nije iskren. Kao da insan zna koliko iskrenosti ima u njegovom srcu! Također, za nekoga ko je pobožnjak kažu da nije bitna količina i brojnost ibadeta, već da je bitna iskrenost u namjeri i djelo. A šta zna on koliko iskrenosti ima u srcu nekog od ljudi!

Zašto sebe ne bismo navikli da stvari i ljude posmatramo pozitivno, makar u njima bilo veoma malo pozitivnog i da ih pohvalimo. Na taj način ćemo slijediti uputu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i nećemo zapasti u grijeh oholosti i gordosti. Veoma često postupamo tako kao da želimo monopolizirati istinu i prisvojiti je samo za sebe i svoje stavove, smatrajući da niko više ne govori niti promovira istinu izuzev nas. Istinu nastojimo prilagoditi i uskladiti, na način koji razumijemo ili ne razumijemo, našem mišljenju i našem stavu.

Drugi aspekt o kojem ovaj hadis govori jeste: Allah je lijep i voli ljepotu. Ovo ukazuje da hadis ne kritikuje čovjekovu brigu i pažnju o izgledu, već nasuprot. Islam je došao da pokaže pažnju prema tome, jer ljepoti pripada visoko mjesto u islamu. Islam je podučio svoje sljedbenike i teorijski i praktično da vode računa o izgledu i ljepoti. Mnogo je šerijatskih tekstova, dokaza, uputa i naredbi koji ističu važnost ljepote kod čovjeka; ljepote u izgledu, odjeći, kosi i bradi, u riječima i u djelima.

Ljepota nije samo vanjska, iako islam pridaje pažnju i vanjštini, pa Poslanik, s.a.v.s., kaže: Allah voli vidjeti tragove Svojih blagodati na Svome robu.[3]

Ako ti Allah podari nafake onda oblači lijepu odjeću, jer to nije ponižavanje drugih. Islam nije protivnik ovoga, već podržava ovo i traži od svojih sljedbenika.

Islam traži i zahtjeva od svojih sljedbenika, naređujući im i tretirajući to ibadetom Allahu da čiste svoja tijela i kupaju se u različitim prilikama. Poslanik, s.a.v.s., kaže o kupanju petkom: Kupanje petkom je obaveza svakog punoljetnog, zatim čišćenje zuba misvakom i namirisati se mirisom koji posjedujemo.[4] Petak je dan okupljanja ljudi, pa je Poslanik, s.a.v.s., naredio da toga dana očiste i operu svoja tijela i namirišu se.

Isto se odnosi i na oblačenje lijepe odjeće. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je petkom i prilikom prijema delegacija oblačio posebnu odjeću i to preporučio svojim sljedbenicima.[5]

Mnogi muslimani danas ne vide nužnost brige o ljepoti odjeće i kose. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je vodio brigu o kosi i mazao je uljem.[6] Poslanik, s.a.v.s., je vodio računa i o svojoj bradi kako bi bila sređena najljepše što je to moguće. Islamska ulema je složna da treba odstraniti sve ono što odudara i odskače od brade, pa tako čovjekov izgled biva narušen. Ovako su postupali neki od ashaba poput Ebu Hurejre, Ibn Omera, zatim tabi’in, kao što je Seid b. El-Musejjib, imami poput Ahmeda, Šafije, Malika, Ebu Hanife i drugih.

Dakle, voditi računa o svojoj čistoći je ono što islam od nas traži. Govoreći o prirodnim svojstvima, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:Ljudska priroda je petero: sunnećenje, brijanje stidnih mjesta, rezanje nokata, brijanje ispod pazuha i skraćivanje brkova.[7] Sve u hadisu navedeno je potrebno i nužno. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je dozvolio ženama da idu na namaz u džamiji i zabranio njihovim starateljima i muževima da im to uskraćuju.[8] Ali, u isto vrijeme zabranio je ženi da prilikom odlaska u mesdžid upotrebljava mirise, jer je njen odlazak zbog općeg dobra i potrebe, a ne da bi raspalila strasti ili izazvala smutnju ili, pak, privukla poglede muškaraca. Ali, Poslanik, s.a.v.s., se nije zadržao samo na zabrani mirisanja, već je naredio da njena odjeća bude čista i lijepa. Dakle, ako nije namirisana, odjeća treba biti čista i lijepa. Poslanik, s.a.v.s., je zabranio odjeću hvalisavosti i isticanja: Ko obuče na dunjaluku odjeću oholosti i isticanja, Allah će mu na Sudnjem danu obući odjeću poniženja, a onda će je potpaliti vatrom.[9]

Pretjerivanje u odjeći, koja skreće pažnju i odudara od obične, uzrokuje da ljudi s pažnjom posmatraju njegov izgled i odjeću koja odudara od uobičajene i ovakva odjeća je zabranjena, iako nekada odjeća isticanja može biti lošijeg kvaliteta i jeftinija od uobičajene odjeće koja se oblači, jer se ljudi onda okreću i pitaju se šta je ta osoba obukla. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Skromnost i jednostavnost u odijevanju je dio imana.[10]Ovaj hadis ukazuje na nepretjerivanje i skromnost u oblačenju. Ali to ne znači da odjeća ne bi trebala biti čista. Uzvišeni Allah je ovu vjeru objavio svim ljudima, a među ljudima je onih koji vole i cijene ljepotu u svom izgledu i formi i u tome nema zapreke. Kao što smo naveli, Poslanik, s.a.v.s., je kazao: Allah je lijep i voli ljepotu. To je ono što je Uzvišeni Allah dozvolio. Ukoliko muška odjeća nije svilena, ne povlači se, nije odjeća oholosti i isticanja, nije ukradena i nije od haram imetka, onda je to dozvoljeno. Uzvišeni Allah je Svojim robovima otvorio brojna vrata dobra,  i možda oblačenje lijepe halal odjeće bude razlog zbog čega će dobiti nagradu.

S druge strane ima ljudi koji po svojoj prirodi djeluju skromnije i ne vole oblačiti i isticati se u odjeći, jelu i piću. Za njih je Poslanik, s.a.v..s, izrekao prethodni hadis: Skromnost i jednostavnost u odijevanju je dio imana. Ova njihova skromnost je dio vjerovanja, spoznaje onoga što je u Allahovim riznicama i žudnje za Allahom i Ahiretom.

Briga o vanjskom izgledu jednog muslimana je veoma bitna. Na taj način čovjek, kao jedinka, može čuvati društvo u kojem živi, jer oblači odjeću koju oblače i oni, a koja nije u suprotnosti sa islamom i sa principima koje je ustanovio Uzvišeni Allah. Tako se čovjek integriše i uključuje u društvo u kojem živi te je u prilici na njih ostaviti snažniji dojam i imati više uspjeha u pozivanju u Allahovu vjeru. Takvo društvo nema osjećaj da je taj pojedinac došao s neke druge planete, među njima nema barijere niti izolovanosti. Ukoliko ih želi pozivati u Allahovu vjeru i ukoliko želi da taj poziv ostavi traga na njima, onda se treba ovako ponašati.

Islam je dozvolio da svako oblači odjeću koju oblače ljudi njegovog podneblja. Zato vidimo da muslimani u različitim krajevima svijeta oblače različitu odjeću. Vjernik je dužan oblačiti odjeću koju oblače ljudi koji ga okružuju i s kojima se susreće sve dok ta odjeća nije u suprotnosti sa šerijatom. Poslanik, s.a.v.s., je u Mekki oblačio odjeću stanovnika Mekke, a isto je činio i u Medini. Nekada bi nosio turban, a nekada ne. Jednog dana je izašao među ashabe, a sa glave mu je kapala voda, što ukazuje da na glavi nije imao ništa. Oblačio je razne vrste odjeće, pa čak i onu odjeću koju su muslimani zapljenjivali od svojih neprijatelja u borbama.

Islam ne uvjetuje nošenje posebne vrste odjeće, već uvjetuje osobine i karakteristike te odjeće. Šta će, onda, musliman oblačiti? Musliman će oblačiti svu onu odjeću koja je dozvoljena, a vrata dozvoljenog u islamu su široka u sferi svakodnevnog života i običaja. Ovo je, bez sumnje, jedna od Allahovih blagodati koju je podario muslimanima tako da se čovjek može ponašati shodno uvjetima, okolnostima i dešavanjima u kojima živi.

 

Autor: Selman el-Auda

Izvor: IslamBosna.ba

[1]  Bilježe ga Ahmed (8162, 9053, 9887, 10034, 10388, 10459), ed-Daremi (127/1), Buhari (5789), Muslim (2088), Tirmizi (2491), Nesai ues-Sunen el-Kubra (9679)

[2]  Bilježe ga Ahmed (3789, 17407), Muslim (91), Tirmizi (1999), Ibn Hibban (5466), Hakim (78/1) i Bejheki u Šu’abu el-iman (6192, 8152)

[3]  Bilježe Ahmed (8092, 19948), Tirmizi (2819), Taberani u el-Kebiru (135/18).

[4]  Ahmed (11628, 11676), Buhari (880), Muslim (846), Ebu Davud (344) i mnogi drugi.

[5]  Pogledati: Ebu Davudov Sunen (1078), Ibn Madže (1095, 1096), Ibn Huzejme (1765), Ibn Hiban (2777), Bejheki u Šu’abu el-iman(2992)

[6]  Pogledati: Musned imama Ahmeda (20826, 20843), Buhari (296, 1545, 1554), Muslim (2344) i drugi.

[7]  Buhari (5889, 5891, 6297), Muslim, (257), Ebu Davud (4918), Ibn Madže (292) i drugi.

[8]  Pogledati: Musned imama Ahmeda (4655, 4932, 5021), Buhari (900), Muslim (443) i drugi,

[9]  Abdurrezzak (19979), Ibn Ebi Šejbe (25266), Ahmed (5664), Ebu Davud (4029) i drugi.

[10]  Ebu Davud (4161), Ibn Madže (4118), Hakim (51/1).



Islam PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.