Nedavno sam pročitao članak o šejhu Aliju et-Tantaviju. Za one koji ga ne znaju on je preselio 1999. godine i bio je poznati islamski učenjak i jedan od najvećih arapskih pisaca 20. vijeka. Porijeklom je iz Sirije, a 1963. godine se preselio u Kraljevinu Saudijsku Arabiju gdje je držao predavanja na akademskim institucijama i dugo godina vodio poznatu radio emisiju.
U članku se nalazi incident koji se dogodio et-Tantaviju dok je bio u taksiju vozeći se do aerodroma. Vozač taksija je vozio normalnom brzinom i slijedio je saobraćajna pravila kada se odjednom niotkuda pojavio automobil i presjekao mu put. Vozač nije imao izbora nego da nagazi na kočnicu kako bi izbjegao da udari automobil ispred njega. Vozač drugog automobila, koji je mogao da izazove tragičnu nesreću, bio je ljut i počeo je da okrivljuje taksistu. On je čak i opsovao taksistu koji je ostao smiren, bio pod kontrolom čak se i nasmijao i odmahnuo rukom kao da mu je žao.
Et-Tantavi je sjedio i mirno posmatrao. “Zašto si mu se izvinio kada si znao da je njegova greška?”, upitao je et-Tantavi vozača. “Gospodine, mnogo ljudi je poput kamiona za smeće koji putuju naseljima punim smeća, ili drugačije rečeno, puni problema, frustracija, razočarenja ili ljutnje. Kada se u ljudima natalože ovi negativni osjećaji, onda dođe vrijeme kada je potrebno da im daju oduška. Oni zatim traže ljude na kojima mogu iskaliti svoj bijes. Ne želim da budem ta osoba i ne želim da budem kao kontejner”.
Et-Tantavi je bio iznenađen ovim odgovorom koji je tada uključio u članak. “Kada upoznate ljude koji su ovakvi, samo se nasmiješite, pređite preko toga i nastavite voziti. Dovite Svemogućem Allahu da im pomogne da prevaziđu probleme kroz koje prolaze”, rekao je on.
Kroz ovu priču možemo naučiti velike pouke poput samokontrole i strpljenja. Moramo naučiti kako da kontrolišemo i upravljamo našom ljutnjom i dovimo za one koji vrijeđaju druge na putu ili na bilo kojem drugom mjestu, jer su im potrebne naše dove.
Napisao: Abdulaziz es-Suvejk
Prijevod i izvor: IslamBosna.ba
