Jedno od djela koje sa sobom nosi slast i užitak koje ne nosi niti jedno drugo djelo jeste stalno i konstantno spominjanje i veličanje Uzvišenog Allaha.
Kada čovjek ne bi imao nikakve druge nagrade za zikr osim slasti pri zikru i spominjanju Uzvišenog Allaha, i kada njegovo srce ne bi zadobilo niti jedne druge blagodati izuzev te, to bi bilo dovoljno. Zato mnogi skupove zikra nazivaju džennetskim baštama.
Malik b. Dinar je kazao: Niko ne može osjetiti slast i užitak u nečemu kao što to može onaj koji puno spominje Allaha osjetiti u zikru.
Ništa nije tako lahko i jednostavno čovjeku, a da sa sobom nosi toliko slasti, radosti i sreće za čovjekovo srce.
Zikr čini čovjekovo lice na dunjaluku blistavim, a na Ahiretu svijetlim. Oni koji puno Allaha spominju bit će najblistavijih lica na dunjaluku i najsvjetlijih na Ahiretu.
Bilježi se predanje koje se veže za Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem stoji da je rekao: Ko svakoga dana kaže stotinu puta: La ilahe illalahu vahdehu la šerike leh, lehu-l-mulku, ve lehu-l-hamdu, juhji ve jumitu, bi jedihi-l-hajr, ve huve ‘ala kulli šej’in kadir – Nema božanstva osim Allaha, jednog koji nema sudruga, Njemu pripada vlast i zahvala, On život i smrt daje i u Njeogovoj ruci je dobro, i On je sve Moćan, doći će pred Allaha na Sudnjem danu, a njegovo lice će biti blistavije od punog mjeseca.
Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje
Prijevod i izvor: IslamBosna.ba
