U mom životu sve je bilo savršeno.
Nakon vjenčanja bili smo sretni kao i svaki drugi tek vjenčani par. Uživala sam jer mi je muž donosio tajne poklone poput vrpce za kosu, ogledala, i sličn. Često sam se plašila toga koliko sam sretna. Ljudi su dobro rekli da dobra vremena brzo prođu.
Očekivala sam svoje prvo dijete. Roditelji moga muža su me obasipali poklonima za bebu. Svi su bili sretni i pružali su mi podršku. Noćna mora je počela kada sam rodila kćerku sa posebnim potrebama. Nikada ne mogu oprostiti onima koji su me povrijedili. Muž je pronašao sirotište gdje sam trebala ostaviti svoje novorođenče. Sretna, puna podrške porodica je postala stranac prema meni a muž se potpuno udaljio. Ostavila sam ih sve jer to je bila moja sudbina što nisam dala kćerku u sirotište.
Moja kćerka Sriti sada ima 14 godina, ona ne može da hoda i pravilno govori. Ako sam do sada preživjela sva iskušenja vjerujem da mogu i ostalo što slijedi. Čula sam da se moj muž oženio nakon godinu dana od našeg rastanka. Nikada ne možete ni zamisliti kako se stvari u vašem životu mogu promijeniti u djeliću minute.
Lamu Begum,
Akaš, Bangladeš
Izvor: islambosna.ba
