Naš svemir polako umire, zaključili su naučnici u novoj astronomskoj studiji.
Međunarodni tim od oko 100 stručnjaka koristio je podatke dobijene zahvaljujući najmoćnijim teleskopima svijeta, kako bi proučavali energiju koju emituje više od 200.000 galaksija u vidljivom dijelu svemira.
Na osnovu ovih proučavanja, potvrđeno je da kosmos emituje svega polovinu svoje energije. Rezultati proučavanja objavljeni su na sajtu Evropske Južne opservatorije.
Tim je detektovao da energija slabi u svim talasnim dužinama svjetlosti – od ultraljubičaste do krajnje infracrvene.
„Mračno, hladno mjesto“
Svemir polako ulazi u završnu fazu postojanja.
„Svemir je u suštini sjeo na kauč, pokrio se ćebencetom i sprema se da utone u san zauvijek“, kaže astronom Sajmon Drajver koji je predvodio tim.
Smrt ne znači da će svemir nestati. Još će biti tu, ali će se zvijezde i ostali izvori svjetlosti i energije polako ugasiti.
„Polako će stariti i mjenjati sve manje i manje mase u energiju i nakon mnogo godina, biće hladno i mračno mjesto bez ijednog izvora svjetlosti“, objašnjava astronom Luk Dejvis.
Ipak, još nije vrijeme da ga oplakujemo, budući da, kao i svi događaji u njegovim prostranstvima, smrt svemira zahtjeva mnogo vremena.
Nekada je „pucao“ od energije
Ako bismo mogli da putujemo kroz vrijeme do vremena rođenja svemira, uvidjeli bismo da je u beskonačno malom dijelu sekunde, kosmos nastao izlivom nepojmive energije kroz Veliki prasak.
Sva energija koja postoji danas potiče od tog trenutka, kažu astronomi.
Od te eksplozije, kosmos je stvarao i druge izvore zračenja – uglavnom zvijezde – mjenjajući dio mase u energiju, zahvaljujući ekstremnoj gravitaciji koja materiju može podvrgnuti nuklearnoj fuziji.
Međutim, svemir je „prošaran“ zračenjem velikih oblika gasa, supernovi i diskova vrele materije koji kruže oko crnih rupa i postaju kvazari – sjajniji od cijelih galaksija.
Broj i izvor tih izvora zračenja može toliko namučiti um „običnog smrtnika“, da je još teže zamisliti njihovo gašenje.
Drajverov tim posmatrao je energiju svemira kroz sedam svjetskih teleskopa u Australiji, SAD, Čileu i Zemljinoj orbiti. Mnogi instrumenti specijalizovani su za određene talasne dužine svjetlosti i druge elektromagnetne talase.
Njihova otkrića dio su mnogo većeg GAMA (Galaxy and Mass Assembly) koji proučava nastanak galaksija. Zahvaljujući njemu mapirana je pozicija oko četiri miliona galaksija do sada.
Izvor: b92.net
