Kur’an je izvor života

0
78

Uzvišeni Allah odredio je da objava, tj. plemeniti Kur’an, djeluje na svakog čovjeka i na njegovu dušu – ruh. Svima nama je dobro poznato da nema života bez duše, pa tako i Kur’an čini ljude istinskim živim osobama: “Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje (ar. objavljujemo ti ruhan, tj. dušu). Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A Ti, zaista, upućuješ na Pravi put.” (Eš-Šura, 52)

Uvaženi mufesir Ibn Sa‘di, Allah mu se smilovao, rekao je u komentaru Allahovih riječi: “Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje (objavljujemo ti ruhan, tj. dušu)”: “Uzvišeni Allah nazvao je plemeniti Kur’an ruhom – dušom. Duša daje život tijelu, a Kur’anom se ostvaruju želje i dobrobiti dunjaluka i vjere, zbog postojanja obilnog dobra i znanja u Kur’anu. ‘…ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo’, tj. učinili smo objavu, Kur’an, svjetlom kojim osvjetljuje put u tminama nevjerstva, novotarija i strasti koje uništavaju. Kur’anom ljudi spoznaju istinu, upućuju se na Pravi put.”.(Sa‘di, Tefsir)

Uvaženi mufesir Kurtubi, Allah mu se smilovao, rekao je: “Uzvišeni Allah nazvao je plemeniti Kur’an ruhom – dušom, jer se u njemu nalazi život od neznanja.” (Kurtubi, Tefsir)

Zavisno od toga koliko je čovjek svoj život prožeo plemenitim Kur’anom, u njemu će u istoj mjeri biti života ili mrtvila. Onaj koji želi da u svom životu poveća elan, da mu udahne dušu, neka poveća svoje druženje sa plemenitim Kur’anom.

ad

Život bez Objave je mrtvilo

Uzvišeni Allah stanje prije objave naziva mrtvilom, a osobu koja je živjela prije slanja Objave naziva mrtvom osobom, bez obzira što je fizički bila živa: Zar je onaj koji je bio mrtav, i kojeg smo Mi oživjeli i dali mu svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi?” (El-En‘am, 122)

Uvaženi mufessir Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, u komentaru prethodnog ajeta rekao je: “U ovom ajetu Uzvišeni Allah naveo je primjer čovjeka koji je bio mrtav, tj. bio je u zabludi, lutao je i tumarao, izložen propasti, a zatim mu je Uzvišeni Allah oživio srce imanom, uputio ga i olakšao mu slijeđenje Svojih vjerovjesnika. ‘…dali mu svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće’, tj. pomoću njega se upućuje i zna kako da se ponaša. Svjetlo je Kur’an, kao što prenose Avf i Ibn Ebu Talha od Ibn Abbasa, dok je Suddi rekao da je svjetlo islam, a oba mišljenja su ispravna. ‘…kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi’, tj. neznanja, strasti i različitih vidova zablude, ‘iz kojih ne izlazi’, ne može sebi naći spasitelja i izbavitelja iz stanja u kojem se nalazi.” (Ibn Kesir, Tefsir)

Uvaženi mufesir Ibn Sa‘di, Allah mu se smilovao, u komentaru prethodnog ajeta rekao je: “Zar je isto stanje onoga koji je prije Allahove upute bio mrtav i u tminama nevjerstva, neznanja i grijeha, i stanje u kojem se našao nakon što ga je Allah oživio svjetlom upute, znanja, imana i pokornosti? Nakon upute on hoda među ljudima sa svjetlom imana, istinski je spoznao svoje stanje, upućen je na Pravi put, spoznao je značaj dobra i trudi se da postupa u skladu sa tim i da sebi i drugima čini dobro. Spoznao je zlo, prezire ga i trudi se da ga ostavi i otkloni i od sebe i od drugih ljudi. Pa da li je ista osoba čije je takvo stanje i onaj koji je u tminama neznanja, nepravde, nevjerstva i grijeha iz kojih ne izlazi? Takav je zalutao i nalazi se u tmini. Zadesile su ga briga, tuga i nesreća. Uzvišeni Allah upozorava razumom obdarene i navodi im primjere koje mogu spoznati i shvatiti, pojašnjava im da nisu iste osobe navedene u ajetu, kao što nisu isti noć i dan, svjetlo i tmina, živi i mrtvi.” (Sa‘di,Tefsir)

Kur’an je proljeće za dušu

Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u trenucima iskušenja i nedaće običavao je moliti Uzvišenog Allaha da učini Kur’an proljećem njegovog srca, svjetlom njegovih prsa, razlogom udaljavanja brige i tuge. (Hadis bilježi Ahmed, hadis je vjerodostojan)

Svima su poznate odlike i ljepote proljeća kojem se svi se raduju, željno iščekujući da nastupi njegova ljepota. U proljeće zemlja oživljava nakon što je bila zamrla, pojavljuje se raznoliko cvijeće, očaravaju nas prelijepe boje, usrećuje nas cvrkut ptica nakon dugog muka, osjećamo rahatluk, radost. Upravo tako i još efikasnije i ljepše plemeniti Kur’an utječe na muslimana, mu’mina, i na njegovu dušu

Mu’min koji uči Kur’an je kao utrudždža

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uporedio je mu’mina koji uči Kur’an sa utrudždžom. Inače, utrudždža je kod Arapa najvrednije, najljepše i najukusnije voće. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je da je miris i ukus utrudždže prijatan i lijep. Kada su islamski učenjaci pojašnjavali spomenuto poređenje, rekli su: “Unutrašnjost i spoljašnost mu’mina koji uči Kur’an je ispravna, dobra i prijatna kao što je to miris i ukus utrudždže.” Također su spomenuli da plodove utrudždže prekriva bijeli omotač, što odgovara bjelini mu’minskog srca. Allahov govor u Kur’anu utječe na unutrašnjost i spoljašnost mu’mina koji uči Kur’an, s tim da se mu’mini u pogledu spomenutog utjecaja razlikuju, a najveći utjecaj Kur’an ostavlja na vjernika koji čita i uči Kur’an. Također, čitanje i učenje Kur’ana utječe na povećanje imana, smirenost duše, dobrotu bića, uzvišenost položaja na dunjaluku i ahiretu.” (Vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-Bari)

Kur’an u životu vjernika

Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najočitiji je primjer višestrukog djelovanja Kur’ana. Poslanik je bio vjernik koji je najviše čitao i učio Kur’an i koji je svoj život uskladio sa njegovim principima i smjernicama, stoga je Kur’an bio prisutan u svakom segmentu njegovog života, djelujući na njegovu dušu i život. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je i prije objave plemenite osobine, ali sasvim je sigurno da su se te osobine dodatno oplemenile nakon objave Kur’ana. Bio je El-Emin (povjerljiv), međutim, nakon objave prvih pet ajeta sure El-Ikre i sve do smrti, bio je primjer emaneta, sabura, energičnosti, elana, duševnosti i požrtvanosti u radu za islam. Bio je primjer u bračnom životu, komšijskim odnosima i rodbinskoj vezi. Ahlak, tj. ćud i ponašanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio je Kur’an. Ustvari, bio je Kur’an koji hoda Zemljom, a izvor njegove superiornosti bila je upravo objava, Kur’an.

Svi drugovi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mogu biti primjeri duhovnosti proistekle iz Kur’ana, ali ovom prilikom spomenut ćemo samo pojedine primjere.

Šta je i ko je prije Objave bio Omer b. Hattab El-Faruk, Allah bio zadovoljan njime? Povod Omerovog primanja islama upravo je bio Kur’an, odnosno odlomci iz sure Ta-ha: “Ne objavljujemo ti Kur’an da se mučiš (da budeš nesrećan), već da bude pouka onome koji se boji – objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih, Milostivi, koji upravlja svemirom svim. Njegovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji i što je između njih i što je pod zemljom!” (Ta-ha, 1–6)

Omer, Allah bio zadovoljan njime, opisuje svoj susret sa islamom i Kur’anom: “Prije nego što sam primio islam, izašao sam da bih sreo Muhammeda. Našao sam ga u Mesdžidul-haramu, gdje je došao prije mene, pa sam stao iza njega. Počeo je učiti suru El-Hakka. Divio sam se skladu Kur’ana. Rekao sam sebi: ‘Ovo je, tako mi Allaha, pjesnik, kao što to govore Kurejšije.’ Nakon toga je proučio: ‘Kur’an je, doista, govor objavljen plemenitom Poslaniku i nije govor nikakvog pjesnika kako vi nikako ne vjerujete!’ (El-Hakka, 40–41). Zatim sam rekao: ‘Prorok.’ A Poslanik je proučio: ‘…i nije govor nikakvog proroka kako vi malo razmišljate! Objava je on od Gospodara svjetova.’ (El-Hakka, 42–43). I tako je islam ušao u moje srce.”

Imajući u vidu utjecaj koji je Kur’an ostavljao na Omera, ne treba nas čuditi činjenica da je plakao prilikom čitanja Kur’ana. Štaviše, znao se razboliti tokom čitanja Kur’ana. Abullah b. Šeddad, Allah bio zadovoljan njime, rekao je: “Čuo sam Omera kako uči suru Jusuf na sabah-namazu. Iako sam bio u zadnjim safovima, čuo sam njegovo jecanje kada je učio 76. ajet iz sure Jusuf: ‘Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim.’”

Živeći uz Kur’an i u skladu sa njegovim smjernicama, Omer je upotpunio svoje vjerovanje, postao je drugi pravedni halifa i vođa pravovjernih. Bio je svijetli primjer pravednosti, odlučnosti, straha od Allaha, vođenja brige o podanicima i primjer vođenja administracije.

U predislamskom vremenu Abdullah b. Mesud, Allah bio zadovoljan njime, bio je pastir kod Ukbe b. Ebu Muita i čuvao je ovce u mekanskim planinama. Bio je izrazito slabe fizičke građe. Nakon što je primio islam, prvi je javno i glasno pred Kurejšijama učio Kur’an (suru Er-Rahman) u Mesdžidul-haramu kod Mekamu Ibrahima. Ovaj vrli ashab učio je Kur’an i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oporučio je da se od njega uzima i uči Kur’an: “Ko voli da uči Kur’an kako je objavljen, neka uči kao što uči Ibn Ummu Abd i Abdullah b. Mesud.” Ovaj ashab je bio pokretna medresa u podučavanju Kur’ana.

Salim Mevla, oslobođeni rob Ebu Huzejfe, Allah bio zadovoljan njime, prije islama je bio rob iz Perzije. Nakon što je primio islam, postao je imam u namazu muhadžirima u Kubi u Medini prije nego što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio hidžru. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oporučio je da se od njega uzima i uči Kur’an. Omer, Allah bio zadovoljan njime, rekao je na samrti: “Da je Salim živ, učinio bih ga halifom nakon sebe.” Ne treba se čuditi da oslobođeni rob postigne tako visoke stepene, jer bilježi imam Muslim da je Nafia b. Abdulharis, Omerov namjesnik u Meki, sreo Omera u mjestu Asfan (na putu između Meke i Medine), pa je Omer upitao: “Koga si ostavio kao namjesnika stanovnicima Meke?” Nafia je odgovorio: “Ibn Ebzu.” Omer je upitao: “Ko je Ibn Ebza?”, a Nafia je odgovorio: “Jedan od naših robova.” Na to je Omer rekao: “Ostavio si im roba kao namjesnika?”, a Nafia je rekao: “On je karija (poznavalac) Kur’ana i poznavalac nasljednog prava.” Čuvši to, Omer je rekao: “Doista je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Zaista Allah ovom Knjigom uzvisuje jedne narode, a na niske stepene spušta druge.’” (Muslim)

Primjer duhovnosti Kur’ana smo mi sami. Šta smo bili prije nego što smo počeli učiti i čitati Kur’an i šta smo postali poslije? Zar nismo bili mrtve osobe, pa nas je Uzvišeni Allah oživio uputom i Kur’anom? Zar nismo bili u tminama neznanja, novotarija, zablude i grijeha, a potom nam je Allah podario svjetlo imana, objave i Kur’ana. Zahvaljujući našem Gospodaru izbavili smo se iz okova nevjerstva i tmina zablude.

Hafizi časnog Kur’ana živi su primjeri utjecaja i bereketa Kur’ana. Oni predstavljaju primjere uspjeha, rada, zalaganja, energičnosti, ulaganja truda, imaju bereket u vremenu i radu, do te mjere da se zapitamo kako sve to uspijevaju postići i izvršiti. Kako bi Kur’an djelovao na naša srca, pomozimo se:

  • čitanjem časnog Kur’ana,
  • razumijevanje plemenitog Kur’ana,
  • postupanjem u skladu sa njegovim smjernicama,
  • radu na širenju plemenitog Kur’ana.

 

 

El-Asr, br. 64.

Piše: Mr. Osman Smajlović

Izvor: minber.ba



Islam PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.