Šejh Nebil el-A'vadi iz svog životnog iskustva kad je u pitanju komunukacija sa ljudima, prenio je zanimljiv slučaj jedne djevojke, koja je bila kćerka „jedinica“ jednog kuvajtskog milijardera. Šejh priča: “Nazvali su me njeni roditelji te pozvali da joj učim rukju, vele, sve su pokušali ali bez nekog uspjeha. Rekli su mi u kojoj se bolnici oni nalaze sa njom. Bila je to privatna klinika, posebno su za tu djevojku rezervisali i zakupili čitav jedan sprat i odjel. U sobi je bilo kao u hotelu, medicinske sestre i doktori su…
više ličili na hotelske sobarice nego na medicinsko osoblje. Sve njihove oči, bile su uprte u nju. Svaka njena želja se ispunjavala. Rekli su mi da su sve bolnice sa njom obišli, posebno na Zapadu, doktore i specijaliste, mnogi novac dali, ali bez uspjeha. Vidio sam da su veoma bogati, znam od prilike kako bogati žive, osim onih kojima se Allah smilovao pa su svoje život pun raskoši i bogastva uskladili sa vjerskim propisima. Kazali su mi da je bolesna, ni oni više ne znaju šta joj je. Ima strahove, umišljanja, tjeskobu u prsima, stalno plače, ne uzima hranu.
Sjeo sam pored nje i upitao je: “Reci mi ali iskreno, kako si provodila dane i noći prije bolesti, kako si živjela?“ Pazite, ona je milijarderka, živi u dvorcima, sluškinje, vozaći, sve šta poželi, bude joj ispunjeno. Tihim glasom mi je odgovorila:“ Šejh, budila sam se svaki dan poslije ikindije, tamo pred zalazak Sunca. Zatim bi sjedi na krevetu, mrzovoljna, uzmi bi daljinski upravljač i gledaj bi serije a nakon toga bi ležala slušajući muziku. Kad bi uđi u noć, tražila bi da mi naruče najbolju i najskuplju hranu. Kasno u noć, posjetilo bi me moje društvo, momci i djevojke. Slušali bi muziku, igrali plesali, jeli, pili..pili smo sve i svašta, čak i alkohol. A kad bi nam to dosadi, nazovi bi i naruči muzičara i pjevačicu da nam uživo sviraju i pjevaju. Pred samu zoru, društvo bi se raziđi a ja bih ostani sama u sobi. Onda bi zaspi i spavaj bi sve do ikindije.
Rekao sam roditeljima i prisutnima: “Znam od čega je bolesna, a znam i lijek.“ Roditelji se pogledaše, u njihovim očima se vidjela nada i radost, rekoše: “Šejh, reci nam, kakva je bolest?“ Odgovorio sam: “Njenu bolest opisao je Uzvišeni Gospodar u ovom ajetu: “A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti.“ (Ta-ha, 124) A lijek je jednostavan, neka se vaša kčerka vrati svome Gospodaru, nek se pokaje za svoje grijehe, nek se vrati namazu i Kur'anu, tek onda će njeno srce naći smiraj a njena prsa će osjetiti prostranost i zadovoljstvo.
Zato, svako onaj koji osjeća tjeskobu u prsima, koji ne zna šta će više od sebe, pa počne da zapada u depresiju i plač, nek se vrati onome što odmara dušu, a to je iskrena tevba, namaz, Kur'an, post, sadaka, lijepa riječ, osmijeh…
n-um.com