Između mirnog razgovora i žestoke rasprave
Ne postoji problem, čak i onaj najteži, a da način njegovog rješenja nije dijalog. Miran razgovor je pokazatelj visokog stepena međusobne duhovnosti. Dijalogom se problem rješava na najbrži i najlakši način. Od dijaloga bježe griješnici, oni koji su nemoćni i slabi, oni koji su u nedostatku dokaza ili riječi. Rasprava je prvi neprijatelj dijalogu, kapija izvršenja Iblisovog autoriteta i širenja netrpeljivosti i mržnje među supružnicima.
Podizanje glasa često jednostavan dijalog među supružnicima pretvara u žestoku raspravu, i stvara problema kojeg nije bilo.
Evo četiri pokazatelja da se razgovor neće završiti dobro:
1- Podizanje glasa iznad uobičajenog tona – bilo da to čini žena, muž ili oboje. Podizanje glasa je prvi pokazatelj da će se razgovor pretvoriti u raspravu.
2- Skrivanje istine, negiranje činjenica i odbijanje onoga što je ispravno.
3- Koristiti netrpeljivu intonaciju koju suprotna strana neće prihvatiti, kao što su ironija, sarkazam i omalovažavanje.
4- Ne baviti se glavnim problemom već govoriti o načinu samog govora – svaka od strana će pokazivati odbojnost prema načinu na koji razgovara suprotna strana.
Ako u razgovoru među supružnicima postoji bilo koja tačka od prethodno navedenih, to znači da treba što prije da prestanu da pričaju, i da razgovor nastave drugom prilikom. Najinteresantnije je kada se desi da muž i žena počnu razgovarati o određenom problemu, a zatim se nakon oko pet minuta raspravljaju o načinu na koji razgovaraju o problemu, i svaka strana odbija prihvatiti mišljenje suprotne strane samo zbog načina na koji ta strana iznosi svoje mišljenje.
Karim el-Šazli
(IslamPRESS)
