Šam – Samo 30 posto djece sirijskih izbjeglica pohađa školu, a u Halepu djeca uče koji zvuk nosi koju opasnost.
Ujedinjeni narodi procjenjuju da polovinu sirijskih izbjeglica čine djeca. Samo 30 posto njih pohađa školu. Za one koji imaju tu sreću, škole predstavljaju jedina mjesta na kojima se mogu družiti sa svojim vršnjacima.
Uče novi jezik i čini se da vole sudjelovati u nastavi…Na prvi pogled, ne razlikuju se od ostale djece. No, ova škola nalazi se u Halepu, gradu na sjeveru Sirije, razorenom u ratu.
Ne uče samo engleski jezik, nego i zvukove rata.
“Helikopter ima ujednačen zvuk, a borbeni zrakoplov sasvim drugačiji. To je zato što zrakoplov prilikom bombardiranja ponire, a zatim se ponovo diže”, kaže učenik Muhammed.
Muhammed ima deset godina. Svaki dan pješači do škole. Pokazuje mjesto gdje je pala granata i kako su se on i njegov školski drug sakrili u zgradu.
Dječji optimizam kao tračak nade za budućnost
Njegov školski kolega je ranjen u nogu, ali kaže da se ne plaši. U razredu Muhammed objašnjava zvuk improviziranog projektila nazvanog “slonovska raketa”.
Njegova majka radi u istoj školi. Kaže da pokušava tješiti djecu – kako kod kuće, tako i u školi – ali da se i odrasli plaše.
“On je učenik. Dijete u njegovoj dobi ne bi trebalo poznavati ove zvukove. No, zbog situacije u Halepu on ih poznaje”, kaže Muhammedova majka.
A Muhammed već zna čime se želi baviti u životu. “Kad odrastem, želim biti doktor i pružati pomoć ranjenicima.”
Optimizam na licima ove djece mogao bi biti tračak nade za budućnost Sirije.
Izvor: Al Jazeera
