Nedjelja, 17 Oktobra, 2021
Naslovnica Blog

SAD će platiti odštetu porodicama 10 ubijenih civila u vazdušnom napadu u Kabulu, od kojih 7 djece

0

SAD će platiti odštetu porodicama 10 ubijenih civila u vazdušnom napadu u Kabulu, od kojih 7 djece

Sjedinjene Američke Države (SAD) obećale su da će isplatiti odštetu rodbini desetero Afganistanaca koji su poginuli u zračnim napadima, izvedenim u avgustu u Kabulu, glavnom gradu Afganistana.

Glasnogovornik Ministarstva odbrane (Pentagon) John Kirby rekao je da se unutar Ministarstva ulažu potrebni napori kako bi se pomoglo porodicama Afganistanaca koji su izgubili živote da se presele u SAD.

Kirby je kazao da je odluka o isplati odštete porodicama donijeta nakon sastanka između Colina Kahla, podsekretara za odbrambenu politiku, i Stevena Kwona, osnivača i predsjednika Nutrition and Education International (NEI), dobrotvorne organizacije sa sjedištem u SAD-u u kojoj je radio Zemari Ahmadi koji je poginuo u napadu.

SAD su izvele zračni napad u blizini Aerodroma u Kabulu 29. augusta, kada se trebao završiti proces povlačenja iz Afganistana.

U napadu je poginulo deset civila, uključujući sedmero djece.

General Kenneth McKenzie, komandant Centralnih snaga SAD-a (CENTCOM), izjavio je da je preuzeo punu odgovornost za napad i izvinio se.

McKenzie je ranije kazao da razmišljaju o isplati odštete porodicama Afganistanaca koji su poginuli u septembru.

Izvor: trt.net.tr

ad

Džamije u Mekki i Medini bit će otvorene u punom kapacitetu

0

Saudijska Arabija saopćila je da će dozvoliti da Velika džamija u Mekki i Poslanikova džamija u Medini budu otvorene za molitve u punom kapacitetu u okviru ublažavanja ograničenja uvedenih u borbi protiv pandemije korona virusa.

Kako navodi saudijska službena agencija SPA, iz Ministarstva unutrašnjih poslova je navedeno da će od nedjelje, 17. oktobra, restrikcije biti ublažene za građane koji su primili dvije doze vakcine.

Donesena je odluka o uklanjanju pravila o obaveznom nošenju maski i držanju distance na otvorenom prostoru, a omogućeno je i potpuno korištenje kapaciteta na sastancima, javnim mjestima, javnom prijevozu, restoranima, kinima i drugim prostorima, prenijela je Anadolija.

Iz Ministarstva je također navedeno da je odlučeno da se događaji mogu organizirati u salama za vjenčanja i sličnim prostorijama bez ograničavanja broja prisutnih, te da se za prisutno na takvim skupovima uvede uslov od dvije doze vakcine protiv COVID-19.

U Saudijskoj Arabiji je od posljedica zaraze korona virusom preminulo 8.758 osoba, a broj zaraženih je dostigao 547.845.

Izvor: saff.ba

ad

Niko kao Muhammed, s.a.v.s.

0

hazrat muhammad mustafa s a w w 26-normal

Piše: šejh Ali el-Tantavi / Preveo: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Nepravedno je prema Muhammedu, s.a.v.s., kao i prema povijesnim činjenicama, da posljednjeg Allahovog poslanika upoređujemo i sa jednim, od hiljade velikana, čija zvijezda je zasjala na nebu povijesti od onoga dana od kada se računa povijest. Bilo je u ljudskoj povijesti velikana koji su bili veliki svojim umom, ali su emotivno bili vrlo slabi i bili su slabi govornici; bilo je među njima vrsnih i vatrenih govornika, ali su u isto vrijeme bili osrednji mislioci; bilo je onih koji su zablistali u upravljanju i vođstvu, ali je njihov moral bio na nivou morala bezbožnika i razvratnika.

Muhammed, s.a.v.s., je jedini koji je kod sebe sakupio sve aspekte ljudske veličine. Ne postoji, osim Muhammeda, s.a.v.s., nijedan velikan u povijesti a da nije želio sakriti neku lošu stranu svoga života, i da se nije bojao da ljudi saznaju za nju, svejedno radilo se o aspektu života koji se odnosi na požudu, ili o onome koji je povezan sa njegovom porodicom, ili onome koji otkriva i ukazuje na neku njegovu slabost, nastranost ili anomaliju.

Jedino je Muhammed, s.a.v.s., cijeli svoj život otkrio ljudima. On je bio otvorena knjiga u kojoj nije bilo nijedne stranice niti ijednog skrivenog retka, a da ljudi ne mogu čitati kad hoće i šta hoće iz te knjige.

Muhammed, s.a.v.s., je jedini dozvolio svojim ashabima da bilježe i prenose svaki detalj iz njegovog života i oni su prenijeli sve što su vidjeli kod Poslanika, s.a.v.s., i u vrijeme spokoja, i u vrijeme ljudskih slabosti, kao što su srdžba, želje i emocije.

Zatim, njegove supruge su vjerno i precizno prenijele sve što se dešavalo između njih i njega u bračnom životu.

Tako je Aiša, r.a., uz Poslanikovu, s.a.v.s., dozvolu, obznanila sve ono što se dešavalo Muhammedu, s.a.v.s. u njegovoj porodici i ono što je on radio, jer je svaki njegov postupak i svako njegovo djelo, u porodici i izvan nje, vjerozakon koji se treba slijediti. Zbirke hadisa, kao i knjige sire i fikha prepune su primjera iz Poslanikove, s.a.v.s., prakse.

Njegovi ashabi i njegove supruge prenijeli su sve o njemu, čak i ono što je vezano za slučajeve nužde, pa na osnovu toga znamo kako je jeo, kako se oblačio, kako je spavao, kako je obavljao fiziološku potrebu, kako se čistio nakon toga, i sl.

Pokažite mi nekog drugog velikana koji se usudio izaći pred ljude i reći: ”Evo vam cijeli moj životopis, slobodno ga promatrajte i proučavajte i pokažite ga prijatelju i neprijatelju, pa ako može neka nađe neku slabu tačku u njemu.”

Pokažite mi nekog drugog velikana čija biografija je napisana do najsitnijih detalja koji se uče i saznaju nakon više od 1.400 godina, osim biografije i životopisa Muhammeda, s.a.v.s.

Ljudska veličina mjeri se ili na osnovu sljedbenika, morala i posebnih osobina i kvaliteta određene ličnosti, ili na osnovu grandioznih djela koje je neki velikan uradio, ili pak na osnovu utjecaja koji je ostavio u povijesti svoga naroda i povijesti svijeta. Svaki velikan u ljudskoj povijesti veličinu je stekao na osnovu jednog od ovih mjerila, osim Muhammeda, s.a.v.s., jer su sva mjerila i uzroci ljudske veličine kod njega bili zastupljeni. Njegov moral je veličanstven, njegovo djelo je grandiozno i njegov utjecaj je nenadmašan.

Zatim, svaki od tih velikana bio je velikan samo u svom narodu, pa mu je donosio korist srazmejrno šteti koji su mu drugi nanosili, poput velikih ratnika, vojskovođa i osvajača, ili je njegova veličina bila svjetskih razmjera, ali se odnosila na određeni i ograničeni aspekt, kao što je otkrivanje nekog zakona u prirodi koji je do tada bio skriven i nepoznat, ili otkrivanje lijeka za neku tešku bolest, ili neka filozofska teorija, ili genijalna djela iz književnosti i pjesništva.

Osim Muhammeda, s.a.v.s. Njegova veličina je globalnih, svjetskih razmjera i sveobuhvatna je.

Izvor: saff.ba
ad

Apple uklonio aplikaciju za učenje Kurana u Kini

0

Apple je uklonio jednu od najpopularnijih svjetskih aplikacija za čitanje Kur'ana u Kini, na zahtjev zvaničnika te države, javlja BBC News.

Aplikacija pod imenom ‘Quran Majeed’ dostupna je širom svijeta na App Storeu i ima skoro 150.000 recenzija. Koriste je milioni muslimana.

Objašnjenje do kojeg je BBC došao je da je aplikacija uklonjena “jer sadrži ilegalne vjerske tekstove”.

Kineska vlada nije odgovorila na zahtjev BBC-a za komentar.

Brisanje aplikacije sa online trgovine prva je primijetila Appleova redakcija za cenzuru, web stranica koja globalno prati aplikacije na Appleovoj online trgovini.

U saopćenju kreatora aplikacije Quran Majeed, kompanija PDMS navela je da je prema pojašnjenju koje im je ponudio Apple, ,,naša aplikacija uklonjena je iz App trgovine za tržište Kine jer posjeduje sadržaj koji je ilegalan”.

Kineska komunistička partija službeno priznaje islam kao vjeru u toj zemlji.

Međutim, Kina je optužena za kršenje ljudskih prava, pa čak i genocid, nad većinskom muslimanskom ujgurskom etničkom skupinom u provinciji Xinjiang.

Ranije ove godine BBC je izvijestio da su ujgurski imami meta represije koju kineske vlasti provode u Xinjiangu.

Apple je odbio komentarisati, ali je redakciju BBC-ja uputio da prođu kroz njihove Politike o ljudskim pravima, gdje se kaže: “Od nas se traži da se pridržavamo lokalnih zakona, a ponekad postoje složena pitanja oko kojih se možda ne slažemo s vladama država u kojima poslujemo”.

Izvor: saff.ba

ad

Bayramov: Unatoč poteškoćama, Azerbajdžan je spreman normalizovati svoje odnose s Armenijom

0

Bayramov: Unatoč poteškoćama, Azerbajdžan je spreman normalizovati svoje odnose s Armenijom

Ministar vanjskih poslova Azerbejdžana Jeyhun Bayramov izjavio je da su spremni normalizovati odnose s Armenijom na temelju poštivanja principa međunarodnog prava, naročito suvereniteta, teritorijalnog integriteta i nepovredivosti granica.

Bayramov je govorio u Minsku na sastanku ministara vanjskih poslova zemalja članica Zajednice nezavisnih država (ZND).

Govoreći o sukobima u Nagorno Karabahu iz 2020. godine, Bayramov je rekao kako je njegova zemlja osigurala svoj teritorijalni integritet okončanjem 30-godišnje okupacije.

Napominjući da je Armenija uništila historijske, vjerske i kulturne spomenike Azerbejdžana tokom razdoblja okupacije, Bayramov je izjavio da je taj problem sada iza njih, a da je njihov glavni cilj sada obnova oslobođenog teritorij i povratak izbjeglica.

“Unatoč poteškoćama, Azerbajdžan je spreman normalizovati svoje odnose s Armenijom na temelju principa međunarodnog prava, naročito poštivanja suvereniteta, teritorijalnog integriteta i nepovredivosti granica”, poručio je Bayramov.

Bayramov se na marginama sastanka u Minsku sastao sa ruskim kolegom Sergejem Lavrovim.

Izvor: trt.net.tr

ad

Jordan će od Izraela svake godine kupiti 55 miliona kubika vode

0

Izrael i Jordan potpisali su sporazum o dvostrukom povećanju količine vode koju Jordan dobiva iz Izraela. Dogovoren početkom juna, sporazum predviđa da će Izrael Jordanu prodavati 50 miliona kubika vode Jordanu na godinu, uz 55 miliona koliko ih već šalje besplatno.

“Riječ je o najvećoj prodaji vode u povijesti dviju zemalja”, rekao je Gidéon Bromberg, direktor za Izrael nevladine organizacije za zaštitu okoliša EcoPeace Middle East. Dogovor “odražava sve veće razumijevanje da klimatska kriza koja već teško pogađa regiju mora dovesti do veće saradnje”, dodao je.

Jordan je suočen s ekstremnim sušama, a saradnja u vodoopskrbi s Izraelom daleko je starija od mirovnog sporazuma sklopljenog 1994.

Izrael je također zemlja s vrućom i suhom klimom, ali zahvaljujući novim tehnologijama smanjila se cijena prerade slane vode u “slatku” što je Izraelu, svjetskom lideru u desalinaciji, omogućilo da prodaje više tog dragocjenog resursa, ne dovodeći u pitanje domaću potražnju.

Nove količine vode namijenjene Jordanu osigurat će se iz Galilejskog jezera, kazao je Shaked Eliahu, glasnogovornik ministrice Elharrar.

Kišna sezona u Jordanu, koja obično traje od listopada do kraja aprila, bila je slaba. Kiše su se znatno smanjile, na 60 posto normalne količine oborina, rekao je Omar Salameh, voditelj komunikacija u jordanskom ministarstvu vode i navodnjavanja. Očekuje se da će stanje biti sve lošije s klimatskim promjenama, prenosi Al-Jazeera.

Izvor: saff.ba

ad

Korijeni islamofobije u islamskom Endelusu – III dio: Na toleranciju, dobročinstvo i renesansu, kršćani su muslimanima…

0

View Of Mezquita Catedral De Cordoba From The Bell Tower The Former Minaret  Of The Moorish

Piše: Muhamed Vahman / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Nakon što je islamska država Endelus dosegla vrhunac svoje renesanse, a raskoš i luksuz se proširili na većinu njezinih pokrajina, u dušama njenog naroda probudio se demon podjela, uobraženosti i predislamskog paganskog žara, pa su se podijelili na mnoštvo skupina, a Endelus rastrgali i raskomadali na emirate i državice. Iako su neke od tih državica poznavale periode mira, to su bili samo kratki bljeskovi u mračnoj noći.

Kao rezultat toga, s obzirom na nivo tolerancije koja je vladala u to vrijeme, kršćani i Jevreji su iskoristili ovu situaciju, pretvorivši je u priliku za klevetu i vrijeđanje islama i muslimana. Iako napori ”Pokreta mučenika” u Kordobi nisu uspjeli pretvoriti ove klevete u javnu aktivnost zbog svoje grubosti i arogancije, nije bilo moguće zaustaviti njegovo pojavljivanje u kulturnoj i intelektualnoj sferi koju je karakterizirao populizam, mržnja i neprijateljstvo prema muslimanima, a čiji su glavni predstavnici bili svećenici i monasi koji su raspirivali bijes kod kršćanske omladine protiv islama i njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

To je posebno došlo do izražaja u kršćanskoj narodnoj književnosti, posebno u pjesmama, napjevima i legendama. Čini se da je to bio proizvod vjerske slobode koju su neki fanatični kršćani iskoristili kako bi izmislili mitove o islamu i ličnosti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći da muslimani poštuju ”idola” koji se zove ”Mahoma”.

Španski orijentalista Juan Vernet, u ranije spomenutoj studiji, pozvao se na francusku “Pjesmu o Rolandu”, koja govori o islamu i Kur'anu, epskoj pjesmi koja se sastoji od hiljade stihova napisanih krajem jedanaestog stoljeća na starom francuskom jeziku.

Španjolska arabizacija – u svom prvom valu – dosegla je vrhunac između 13. i 15. stoljeća po Isau, alejhi selam, odnosno između sedmog i devetog stoljeća po Hidžri, kada su Španjolci komponovali i pisali djela u obliku polemičkih kontradikcija kako bi napadali islam. Sva ta djela bila su zasnovana na individualnim percepcijama, te na mitovima i legendama izvedenim iz španjolske kolektivne imaginacije bez bilo kakvog utemeljenja na stvarnim činjenicama.

Među tim knjigama treba spomenuti Povijest Španije, čiji autor je kralj Alfonso X od Kastilje (umro 1284. godine), poznat po nadimku ”El Sabio” (”Mudri”), u kojoj je veliki prostor posvetio životu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a čiji se sadržaj kretao između fanatičnih predrasuda i nedostatka naučne tačnosti u mnogim podacima.

Pokret prevođenja s arapskog na španjolski procvjetao je u doba ovog učenog kralja – kako kaže orijentalist Palencia -, kada je naredio prevođenje naučnih knjiga i arapskog islamskog naslijeđa – iz književnosti, fizike i astronomije – na španski i latinski.

Međutim, ovaj orijentalizam otvorit će jedan sasvim drugi put kroz prevodilačka djela, vjerske rasprave i pokušaje kristijanizacije, jer će mnogi islamski izvori – među kojima su prije svega Kur'an i Poslanikov sunnet – biti prevedeni na kastiljanski ili na latinski, što će pomoći u prenošenju ovog naslijeđa u Evropu koja ga je kasnije dobro iskoristila u izgradnji kulture trajnog vjerskog suživota.

Drugačiji put

Možda je razlog upuštanja u ovakve projekte bio povratak islamske ekspanzije u Endelusu te kontrola kršćana nad najvažnijim gradovima na sjeveru Endelusa općenito, a posebno nad Toledom, koji je definitivno pao 1086. godine/478. h.g., gdje je glavni fokus ove orijentalističke aktivnosti bio upravo kroz ”Školu u Toledu”, koja je prva škola prevođenja u Zapadnoj Evropi, a osnovao ju je katalonski teolog Ramon Llull (umro 1316. godine).

Francuski pisac specijaliziran za drevnu katalonsku književnost, Armand Llinares (umro 1997. godine) – u svom istraživanju o Ramonu Llullu – govori nam da se Ramon, kada je posjetio grad Bedžaju u Alžiru, obratio tamošnjim ljudima na arapskom jeziku, objašnjavajući im istinitost kršćanstva i napadajući islam. Nije štedio napor u kristijanizaciji muslimana zbog svog temeljitog proučavanja i udubljivanja u istraživanja arapsko-islamske kulture. Evropski svećenici i monasi hrlili su u njegovu školu u Toledu, posebno iz Francuske i Engleske.

To je dovelo do razlika u idejama i kretanjima unutar škole u Toledu, što je pojačalo pritisak španjolskog orijentalizma u pravcu vjerske rasprave usred intenziviranja plamena križarskih ratova na islamskom istoku i nastavka španjolske verzije “ratova za oporavak” Endelusa od muslimana. Ovdje se pojam “oružja riječi”, argumenta i pera pojavio – u mnogim slučajevima – ispred oružja strijela i sablji, zbog poremećaja ravnoteže moći u to vrijeme u korist muslimana.

Ovu transformaciju izrazio je jedan od velikih španskih crkvenjaka tokom vladavine države El-Murabituna, Petar Časni, poznat i kao Petar iz Montboissiera ( umro 1156. godine) – koji je stajao iza dovršetka prvog prijevoda Kur'ana na latinski (dovršen 1143./538. h.g.) -, kada je rekao: ”Neću vas napadati (tj. muslimane) kao što to mnogi od nas rade oružjem, već ću vam se obratiti samo riječima smirenosti i razboritosti, a ne nasiljem”.

Historičar Richard Southern (umro 2001. godine), u svojoj knjizi Western Views of Islam in the Middle Ages – Zapadni pogledi na islam u srednjem vijeku, veli: ”Očigledno je iz ovih veličanstvenih Petrovih riječi da je vjerski sukob među kršćanima krenuo drugim putem u drugom razdoblju učvršćenja muslimanske vladavine u Endelusu tokom dvanaestog stoljeća, nakon što vojna sredstva, mitovi i legende nisu uspjeli kristijanizirati muslimane. To je novi stil koji možemo nazvati “meka kristijanizacija”.”

Odvratno prerušavanje

Uprkos svim napadima, vjerskim revolucijama, pokušajima kristijanizacije i uvredljive metodologije potkopavanja islama i njegovog plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koju su utemeljili svećenici i monasi, većina muslimana Endelusa je to dočekalo sa još više tolerancije i suzdržanosti, te su primijenili nauku o vjerskim raspravama, crpeći inspiraciju iz Allahovih riječi: ”I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali  ne i sa onima među njima koji su nepravedni – i recite: ‘Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama, a naš Bog i vaš Bog jeste – jedan, i mi se Njemu pokoravamo.'” (El-Ankebut, 46.)

Fenomen vjerske rasprave bio je jedan od faktora koji je naveo nemuslimane u Endelusu da nauče arapski jezik, kulturu i islamske nauke. Stoga Palencia – u svojoj knjizi Historia de la literatura arábigo-española – spominje da ”divljenje prema arapskoj kulturi nije bio jedini razlog za proučavanje islamskih knjiga u svim slučajevima, već su ih neki proučavali kako bi naučili i prikupili dokaze da se suprotstave islamu i njegovim sljedbenicima.”

I stvar nije bila ograničena samo na nemuslimane Endelusa, već je uključivala i druge stanovnike njenog sjevernog susjedstva. U razdoblju između 11. i 14. stoljeća/petog i osmog stoljeća po Hidžri, mnogi evropski studenti došli su u centre islamske nauke u Endelusu i Magribu, da bi proučavali medicinu, filozofiju, matematiku i druge nauke, i oni su iskusili vjerski suživot koji je vladao u Endelusu kakav nisu poznavali na cijelom evropskom kontinentu.

Pored spomenute škole u Toledu i studenata koji su dolazili iz Evrope u to školu, ovdje mislimo i na svećenike i vladare koji su dolazili na Univerzitet ”Al-Qarawiyyin” u gradu Fesu – naučnoj prijestolnici Magriba – kako bi naučili arapski jezik.

Na nivo praktične koristi od tog znanja i iskustva ukazao je portugalski historičar Adalberto Alves u svojoj knjizi Portugal, um eco de um passado arabe – Portugal: Odjeci arapske prošlosti, tvrdeći da su neka španjolska kršćanska kraljevstva pokušala imitirati islamski sistem ”ehlu zimme”, tj. odnos prema štićenicima (zimijama) u islamskoj državi, nakon završetka glavnog toka “ratova rekonkviste” sredinom trinaestog stoljeća (sedmog stoljeća po Hidžri), radi zaštite muslimanskih manjina i davanja prava na stanovanje, prakticiranje vjerskih obreda i trgovinu.

Čini se da su kršćanski vladari zapadnog Endelusa (Portugal) bili pod utjecajem endeluzijskog modela kojeg karakterizira vjerska tolerancija, jer su prvi Portugalci uspostavili pravosudni sistem sličan onom koji je organizirao poslove štićenika (zimija) u okrilju islamske države u Endelusu, sistem koji je kasnije inspirisao Evropu da riješi problem svojih unutarnjih vjerskih ratova između katolika i protestanata.

No, ovaj presedan, inspiriran endeluzijskim islamskim iskustvom, brzo se pretvorio u svoju suprotnost, u vjerski fanatizam i iskorjenjivanje onih koji slijede drugu vjeru mimo zvanične vjere u državi, nakon završetka ”ratova rekonkviste” rušenjem posljednjeg islamskog uporišta u islamskom Endelusu, kraljevine Granade, 1492. godine/897. h.g., kada su kraljevi Španije i Portugalije – Izabela (umrla 1504.) i njen suprug Ferdinand II Aragonski (umro 1516.) – prekršili sporazum i ugovor o predaji ključeva Granade, čije su odredbe predviđale da se muslimani neće prisiljavati da pređu na kršćanstvo.

To je objasnio španski historičar i antropolog Julio Caro Baroja (umro 1995.) – u svojoj knjizi “Muslimani Granade nakon 1492. godine” – ističući glavnu ulogu najistaknutijeg vođe pokreta prisilne kristijanizacije u Endelusu, svećenika Francisca Jiméneza de Cisnerosa (umro1517.) koji je predvodio desničarsku crkvenu struju kako bi iskorijenio muslimane, pa je u njegovo vrijeme pokrenuta prisilna kristijanizacija, čime je muslimanu dat izbor između pokrštavanja ili zatvaranja i mučenja.

Kao rezultat ove agresivne politike, neki muslimani pobunili su se protiv ugnjetavanja kršćanskih vladara Španije i njihove istrebljivačke crkve. Mnogi od njih su emigrirali u Sjevernu Afriku, naselivši se u velike metropole islamskog Zapada, poput Tetouana, Fesa, Saléa, Rabata, Tilmisana, Orana (Wahrana), Alžira, Tunisa i Tripolija, sve do Aleksandrije u Egiptu i obala Šama. Dok je većina muslimana koji su bili prisiljeni ostati u Endelusu pokrštena, i oni su kasnije izmislili svoj vlastiti tajni jezik pod nazivom “El Aljímído” ili Alhamijado (strani), a to je zapravo španjolski jezik napisan arapskim slovima.

Rezultati prisilne kristijanizacije ili prisilnog raseljavanja, jasno ukazuju u kojoj su mjeri španjolski kršćanski kraljevi i njihove crkvene vođe – kada su uspjeli ponovno preuzeti kontrolu i vlast nad Endelusom – promijenili i preoblikovali naslijeđe kulture vjerske tolerancije i mirnog suživota koji su muslimani uspostavili na njenom tlu osam stoljeća. 

Potvrđuju to i stihovi poznatog muslimanskog pjesnika Šihabuddina Ebul-Fevarisa et-Temimija (umro 1178. godine/574. h.g.), u kojima je rekao:

Vladali smo, a pravda i oprost bili su naša odlika, 

A kad ste vi vlast preuzeli, zemljom je krv potekla.

Dakle, ova razlika među nama sasvim je dovoljna, 

Jer, iz svake posude ističe njena vlastita sadržina.

Inspirativno nasljeđe

Uzimajući u obzir svjedočanstva evropskih orijentalista koji su upoznati sa najsitnijim detaljima historije odnosa islama i Zapada, nije ni čudo što su istraživači u studijama o Endelusu – poput Huseina Munisa (umro 1996. godine) u knjizi Fedžrul-Endelus (Zora Endelusa) i dr. Ahmeda Shalabyja (umro 2000. godine) u Enciklopediji islamske historije – zaključili da su tolerancija i vjerska sloboda koje su se proširile Endelusom duboko utjecale na pojavu prosvjetiteljskih ideja i filozofija, te izražavanja vjerskih sloboda u cijeloj Evropi.

Evropa je – u modelu endeluzijske vjerske tolerancije i istočnog islamskog pandana, koji je iskusila u doba križarskih ratova (1096.-1291./491.-690. h. g.) – pronašla konačno rješenje problema svojih vjerskih ratova.

Početkom sedamnaestog stoljeća, diskusije o fenomenu islamske tolerancije u Endelusu, najprije su pokrenule tzv. filozofije “doba prosvjetiteljstva”, kako bi se diskreditirala španska katolička monarhija, koja je protjerala svoje stanovnike muslimane i oživjela strašnu inkviziciju. Kršćanska Španija – prema Adalbertu Alvesu – nametnula je rigorozan zakon koji odražava njen ekstremizam i njegovo značenje: “Ili ćeš ući u našu vjeru ili ćeš umrijeti!”

Iako su, dakle, vrlo rano pokrenute ove rasprave, evropskim misliocima u to vrijeme nedostajalo je dovoljno informacija o Endelusu da bi im se omogućilo da se bave temeljitim istraživanjem ovog, za njih, jedinstvenog fenomena, pa je bilo potrebno pričekati 1765. godinu/1178. h.g., kada su se police evropske biblioteke povećale za novu knjigu Denisa Dominique Cardonna (umro 1783. godine), kojoj je njezin autor dao naslov Histoire de l'Afrique et de l'Espagne sous la domination des Arabe – Historija Afrike i Španjolske pod vlašću Arapa.

Godine 1791. – na vrhuncu Francuske revolucije – slijedio ga je Jean-Pierre Claris de Florian (umro 1794. godine), sa svojom knjigom Précis historique sur les Maures d'Espagna – Historijska podloga o španskim Maurima muslimanima Španije, o historiji Endelusa i islamskom prisustvu u njemu, pružajući važan prilog o iskustvu vjerske tolerancije u islamskom Endelusu, i to u vrijeme kada je Evropi takvo iskustvo bilo najpotrebnije.

Znakovito poređenje

De Florian je u ovoj knjizi napisao: “Moramo napomenuti da su Mauri (tj. muslimani) – koje nam mnogi povjesničari predstavljaju kao krvoloke i divljake – ostavili (dali punu slobodu) narodima koje su okupirali njihovo vjerovanje i crkve.” De Florian nije propustio priliku da uporedi način na koji su kršćani postupali prema muslimanima nakon osvajanja Granade i način na koji se postupalo prema kršćanima dok su muslimani bili gospodari zemlje.

Upravo je ovaj civilizacijski utjecaj islamskog Endelusa na njegovo evropsko susjedstvo – uključujući i njegove pravne dimenzije u postupanju s pripadnicima različitih vjera – natjerao Fernanda Pessoa (umro 1935. godine), jednog od genijalaca portugalske književnosti dvadesetog stoljeća – da potvrdi da su Portugalci latinsko-arapski narod i da, doslovno, uzvikne: “Arapi i muslimani su oni koji su nas učili!”

Poput Pessoa i njegov komšija Španjolac, Américo Castro (umro 1972.) – u svojoj knjizi La realidad histórica de España – Historijska stvarnost Španije – vjeruje da je katolička Španija “podjednako negirala svoje endeluzijsko islamsko i jevrejsko naslijeđe”, ističući da je njegova zemlja “uživala u prosperitetu i toleranciji tokom islamske ere više nego ikad prije”.

Historičar Alves – u svojoj gore spomenutoj knjizi – citira francuskog orijentalistu i sociologa Jacquesa Augustina Berquea (umro 1995.) – bivšeg predavača na Univerzitetu u Alžiru, koji je rekao: “Pozivam na dijalog – čak i ako postoje rivalstva – koji će biti u znaku objektivnosti, a ne neznanja. Pozivam također da se vratimo endeluskom nasljeđu s obnovljenim duhom, iz kojeg će se, u isto vrijeme, prenositi nakupljene ruševine i neraskidiva nada.”

Alves također govori o savremenom portugalskom historičaru i pjesniku Joãou Paulo Borgesu Coelhou, koji je je rekao: “Analiza kursa Španije i Portugala – bez pozivanja na tragove islama u njoj – neobuzdana je želja da se falsifikuje sadašnjost zaboravljajući prošlost.”

Zatim nam Alves govori o trajnim predrasudama Evrope prema islamu i muslimanima, rekavši: “Evropa je uvijek gledala na islamski svijet s pogledom fanatizma i dominacije. Odatle je razvila duh križarskih ratova, a zatim neobuzdanu želju za kolonijalnom dominacijom.”

Ignoriranje i predrasude

Usprkos svemu onome što je napisano o iskustvu vjerskog suživota i društvene tolerancije u zemljama islama, posebno u Endelusu, i njegovoj zasluzi u pružanju znanja i izvanrednog civilizacijskog iskustva Evropi, na kojem je Evropa, prema svjedočenju najvećih zapadnih historičara, zasnovala svoju veliku renesansu, postoje orijentalisti koji to poriču muslimanima i optužuju ih da su ometali napredak Španije tokom srednjeg vijeka, okrivljujući ih za nesreće koje su pogađale Španiju u to vrijeme.

Vizije ovih orijentalista s predrasudama pružaju stalan izvor iz kojeg se napaja i hrani islamofobija među vjerskim ekstremno desničarskim strujama na Pirinejskom poluotoku i diljem Evrope.

Govoreći o neprijateljstvu nekih španjolskih orijentalista prema islamu, Juan Goytisolo (umro 2017. godine) – u svojoj knjizi O španskom orijentalizmu -, veli: “Ne biste trebali biti iznenađeni neprijateljstvom i nizom predrasuda koje većina naših autora pokazuje o islamu “, opisujući ih kao nosioce etnocentričnih i rasističkih ideja.

Stoga ne čudi što je španjolski istraživač Marcelino Menéndez y Pelayo (umro 1912. godine), komentirajući protjerivanje muslimana iz Endelusa, rekao: ”Ne ustručavam se smatrati to ispunjenjem neizbježnog historijskog zakona i jako mi je žao što se to desilo tako kasno!”

Juan Goytisolo citira čileanskog romanopisca Joséa Donosa (umro 1996. godine), koji kaže da “krivotvorena civilizacija muslimana nije ništa drugo do varvarstvo”.

A španjolski teoretičar i filozof José Ortega y Gasset (umro 1955. godine) ocijenio je islamski kulturni život “praznim i sterilnim”. On je porekao da su Arapi činili bitan element španskog nacionalnog identiteta.

Goytisolo dodaje da autori, poput španjolskog orijentaliste Francisca Javiera Simoneta (umro 1897. godine) “pišu, djeluju i govore u ime kršćanstva protiv druge civilizacije koju smatraju niskom i priprostom.” Simonet je islam opisao kao “veliku kočnicu svakog napretka”.

Među ovim nezahvalnim španjolskim orijentalistima spominjemo i historičara Claudia Sánchez-Albornoza (umro 1984. godine), autora knjige España: Un enigma histórico – Španija: historijska zagonetka, u kojoj potcjenjuje doprinos islamskog Endelusa u izgradnji španske civilizacije. Stoga je prisustvo muslimana i Židova za Albornoza otežalo formiranje “španjolskog entiteta”. ”Duga borba protiv muslimana i “ratovi rekonkviste” iscrpljivali su mnogo energije koja se mogla usmjeriti na druge ciljeve, poput ekonomskog razvoja”, veli Albornoz.

Što se tiče Jevreja, on opisuje njihovu ulogu u povijesti Španjolske kao vrlo negativnu, “budući da su bili kamatari koji su živjeli od bijede naroda”, pa je stoga smatrao da ih je trebalo protjerati mnogo prije pada Granade, kao što su to učinile i druge evropske zemlje poput Engleske.

Priznanje i objektivnost

Nasuprot tom negatorskom duhu i stavu o pozitivnom utjecaju islamskog Endelusa na Španiju i cijelu Evropu, postoji čitava plejada briljantnih zapadnih orijentalista koji navode svoja svjedočanstva i izražavaju iskrenu zahvalnost na ovom muslimanskom dobročinstvu.

Govoreći o islamskoj toleranciji u Endelusu, holandski orijentalista Dozy, napisao je: ”Primjećujemo da se islam nevjerojatnom brzinom proširio među one narode čije zemlje je osvojio, i to je fenomen koji svijet dosad nije vidio. Čini se, na prvi pogled, da je to misterija koja se ne može riješiti i objasniti, ali nije tako, pogotovo ako znamo da ova religija nije nikoga prisiljavala da je prihvati. Muhammed je naredio praštanje i toleranciju prema Židovima i kršćanima, pa im je dao vjersku slobodu pod uvjetom da plate propisanu džiziju, i pokazao je maksimalnu toleranciju prema njima.”

Dozy također kaže: “Muslimani su stanovnike Endelusa pustili da slobodno ispovijedaju svoju vjeru i povjeravali im odgovorne poslove sve dok neki od njih nisu postali službenici na dvoru halife.”

A nakon njega, Francuz Henri de Castries priznao je da je u Endelusu “sloboda vjeroispovijesti bila vrlo visoka, pa su, kad je Evropa progonila Židove, oni pobjegli endeluzijskim halifama u Kordobi. Ali, kada je kralj Carlos ušao u grad Saragosu, naredio je svojim vojnicima da sruše jevrejske sinagoge i muslimanske džamije.”

Na kraju de Castries – u sažetku do kojeg su ga dovela njegova historijska istraživanja – zaključuje da ”objektivni istraživač mora shvatiti da se islamska religija nije širila nasiljem i silom, već je ispravnije reći: velika muslimanska pomirljivost i njihova popustljiva strana bili su uzrok pada arapsko-islamskog kraljevstva u Endelusu, na Siciliji i drugim evropskim regijama.” 

RANIJI DIJELOVI TEKSTA:

KORIJENI ISLAMOFOBIJE U ISLAMSKOM ENDELUSU: VRIJEĐANJE ALLAHOVOG POSLANIKA, PODSTAKNUTA ZVJERSTVA INKVIZICIJE I USPOSTAVLJEN DESNIČARSKO-KRŠĆANSKI EKSTREMIZAM

 

KORIJENI ISLAMOFOBIJE U ISLAMSKOM ENDELUSU (II DIO): PRETJERANO MUSLIMANSKO DOBROČINSTVO OTVORILO JE PUT…

Izvor: saff.ba

ad

Erdogan: Predlažemo formiranje radne grupe za Afganistan u okviru G-20

0

Erdogan: Predlažemo formiranje radne grupe za Afganistan u okviru G-20

Predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan predložio je u utorak formiranje radne grupe za Afganistan pod okriljem grupe G-20, ističući da je Turska spremna predvoditi radnu grupu.

“Uspostavljanje sigurnosti i stabilnosti u Afganistanu što je prije moguće od kritične je važnosti, ne samo na regionalnom već i na međunarodnom nivou”, kazao je Erdogan u obraćanju putem videokonferencije na vanrednom sastanku G-20 o situaciji u Afganistanu.

Dodao je da G-20 vidi kao glavnu platformu za saradnju pred izazovima s kojima se svijet trenutno suočava.

G-20 je neformalni forum koji okuplja ministre finansija i guvernere Centralnih banaka 20 ekonomija: 19 (od 25) najrazvijenijih nacionalnih ekonomija i Evropsku uniju kao posebnu cjelinu.

Naglasio je da cijela međunarodna zajednica mora pružiti pomoć i podršku građanima Afganistana.

“Međunarodna zajednica nema taj luksuz da okrene leđa afganistanskom narodu i tu zemlju prepusti njenoj sudbini”, rekao je Erdogan te dodao:

“Neizbježno će i zemlje Evrope osjetiti pritisak migracija iz Afganistana na južne i istočne granice Turske”, kazao je.

Kako je rekao, dešavanja u Afganistanu izazivaju ekonomske i financijske posljedice, ali i političke i humanitarne.

Naglasio je također i značaj uspostavljanja inkluzivne vlade u toj zemlji.

“Uz strateško strpljenje i postepeni pristup, moramo usmjeriti talibane prema uspostavi inkluzivne vlade, držeći otvorenima puteve dijaloga”, rekao je Erdogan.

Naglasio je da bez obzira na politički proces i dalje postoji potreba za iskazivanjem snažne solidarnosti s afganistanskim narodom zbog pogoršanja humanitarne krize u zemlji.

Erdogan je kazao da će Turska nastaviti ispunjavati svoju “bratsku dužnost” prema afganistanskom narodu u ovim teškim trenucima za građane te zemlje.

Podsjetio je da se afganistanski narod, osim političke neizvjesnosti, više od 40 godina bori s razornim posljedicama nestabilnosti, sukoba i terorizma.

Talibani su 15. augusta zauzeli Kabul, glavni grad Afganistana, prisilivši predsjednika i druge visoke zvaničnike da napuste zemlju. Kasnije su formirali privremenu vladu na čelu s Hasanom Akhundom.

Svjetske sile pozvale su talibane da formiraju inkluzivnu vladu koja predstavlja etničku raznolikost zemlje.

Izvor: trt.net.tr

ad

UN poslale 103 kamiona humanitarne pomoći u Idlib

0

UN poslale 103 kamiona humanitarne pomoći u Idlib

Ujedinjene nacije (UN) poslale su 103 kamiona humanitarne pomoći u grad i sela oko sirijskog Idliba. Humanitarna pomoć je prenesena iz turskih kamiona u sirijske kamione u skladištu UN -a u četvrti Reyhanlu u Hatayu i odatle su stigli na Carinsku  kapiju Cilvegozu.

Izviješteno je da će humanitarna pomoć iz konvoja koji je otišao u Siriju nakon ovdje provedenih postupaka biti podijeljena civilima u Idlibu i njegovoj okolini.

Izvor: trt.net.tr

ad

Dženaza – kad se kabur zatvori, a rodbina i prijatelji se vrate svojim kućama

0

Prva noć u kaburu - Iskra Islama

Piše: dr. Ali el-Karadagi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Stravično izgleda prizor na dženazi u trenutku kad se kabur zatvori i kad ljudi požure svojim kućama ostavljajući umrlog rođaka i prijatelja u kaburu.

Iznad kabura jedan plače, drugi je tužan, a treći je nezainteresiran za sve što se dešava, a unutar kabura jedan od umrlih govori: ”Moj Gospodar je Allah, moja vjera je islam i moj poslanik je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem”, a drugi govori: ”Ah, ah! Ja ne znam!”

Iznad kabura ljudi zatrpavaju kabur sa svih strana, kao da se boje da će umrli izaći, a unutar kabura jedan od njih kaže: ”Gospodaru, učini da nastupi Sudnji dan!”, a drugi doziva: ”Gospodaru, vrati me na dunjaluk da činim dobra djela i da nadoknadim ono što sam propustio!”

Gore, iznad kabura, prisutni stresaju prašinu nakon ukopavanja umrlog, iscrpljeni su sunčevom žegom i oduljila im se dova koju imam uči, a onaj unutar kabura ima samo dva metra od cjelokupnog kosmosa, komad tkanine, njegovo djelo i dove koje za njega uče oni koji su ostali na dunjaluku.

Gore, iznad kabura, jedva da je prošlo sat vremena a mjesto oko kabura ostane prazno, tišina se spusti i posjetioci odu, a unutar kabura buka. Jedan od onih u kaburu uživa i gleda svoje mjesto u Džennetu, a drugi vrišti zbog tjeskobe i tame u kaburu, te od straha i užasa.

Gore, iznad kabura, ljudi su iz klimatiziranih kuća došli u klimatiziranu džamiju, pa su, nakon dženaze, u klimatiziranim autima požurili da pobjegnu od vrućine, a dolje, oni u kaburovima čuju lupanje obuće svojih najmilijih na odlasku, jedni u prostranstvu, dobroti i milosti, a drugi u tjeskobi, vrućini i nevolji.

 Pa, hoćemo li uživati u vječnom blaženstvu ili trpjeti vječnu patnju i nevolju?!

Za ovako nešto neka se trude trudbenici! Jer, od smrti nema spasa. 

Izvor: saff.ba
ad

Sjeti se kakav si nekad bio, pa ne ponižavaj druge muslimane!

0

Jedna od najgorih osobina koju zajednica vjernika može ponijeti jeste da budu grubi, osorni, skloni kritici i osuđivanju drugih muslimana. Ovo je jedna od najgorih osobina s kojima su opisani Jevreji, pa kad ih je Allah podsjetio na temelje njihove vjere, tu je uključio i: „Kulu li-n-nasi husnen“ – Govorite ljudima lijepe riječi.

Nažalost, raširena pojava među muslimanima je da što god više praktikuju vjeru, oni postaju sve „gori“ prema okolini, sve je teže s njima normalno razgovarati, oni izgledaju sve ljući i otuđeniji od društva u kojem žive.

Ako se pojedini ljudi pridržavaju nekog dijela vjere, stalno su namrgođeni i nervozni, i naravno da ćete početi  izbjegavati razgovor s njima.

Ako pojedine žene počnu nositi hidžab, odjednom počnu osuđivati sve žene koje ga ne nose, i gledaju ih na takav način kao da bi im najradije zapalile kosu.

Nasuprot tome, što čovjek više praktikuje vjeru, trebao bi postajati sve ljubazniji, sve blaži, sve velikodušniji, pun razumijevanja i oprosta prema pogreškama drugih.

Allah opisujući vjernike kaže: „…prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite…“ Kur'an, El-Maide 54.

Oni opraštaju vjernicima…

Oni su blagi prema njima…

Oni su ljubazni u svojim riječima…

Oni ne osuđuju i nisu grubi prema drugim muslimanima.

Umjesto da s visine gledamo na ljude koji žive u neznanju, a koliko je danas takvih slučajeva, i odmah pomislimo: „Aaa, estagfirullah, ne mogu vjerovati da su mi ovi ljudi prijatelji, koji su oni džahili, oni rade bid'ate, kufrijate, širkijate, harame, ne poštuju ništa“, sjeti se da si i ti bio isti takav prije par godina.

Ti si bio isti takav. Ko je tebe uputio?

„…i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio.“ Ovo je isti ajet u kojem Allah kaže: „I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji.“ Kur'an, Ali Imran, 103.

Bili ste na ivici Vatre, pa vas je Allah spasio, pa sjetite se toga kad vidite nekog drugog da se nalazi na toj istoj ivici. Umjesto da se razbjesnite i još ga gurnete u ponor, budite strpljivi. Budite ljubazni.

Ljudi dođu i pitaju učene ljude: „Pokušavam da svog brata okrenem vjeri. Prošla su dva mjeseca, ali se ništa ne dešava. Šta da radim?“ Pa šta je radio Nuh, alejhis-selam,? Saburao je. On je s svojim sinom i društvom proveo veoma dugo vremena, i nije rekao: „Slušajte, ja vas pozivam, vi nećete da čujete, zato ja pakujem kofere i odoh negdje drugdje…“

A Nuh, alejhi-s-selam, se je tako ophodio prema nemuslimanima! Tako se Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, ophodio 10 godina s Kurejšijama, a znate kakvi su oni bili!

Mi sad govorimo o muslimanskim porodicama. Moramo prema njima biti ponizni i blagi. A oholost i arogancija su veoma opasni problemi. Temeljno učenje naše vjere je: La ilahe illallah. Šehadet znači priznavanje Allahove veličine, i prirodna posljedica spoznaje Allahove veličine jeste spoznaja sopstvene nemoći i manjeg položaja. Što više spominješ Allaha, u tolikoj mjeri bi trebao biti ponizniji.

A danas kad dođeš u džamiju ili među vjernike, odmah te ljudi odmjeravaju kakav si i ko si. Čak i ljudi koji rade za islam jedni druge gledaju poprijeko i sumnjičavo, ne vjeruju jedni drugima.

Čak ljudi međusobno nazivaju selam, ali misle ružno jedni o drugima. Selam praktično potvrđuje da među nama nema zavade, da se volimo i poštujemo, da među nama vlada mir i harmonija…

A licemjerno je da govoriš nešto što ne misliš, da nazoveš čovjeku selam, a misliš potpuno suprotno: „Ja te mrzim“! Kako možemo tako nešto raditi?

Izlaz je u tome da spoznamo važnost poniznosti prema vjernicima i da se učimo međusobnoj blagosti i strpljenju.

Izvor: Transkript dijela predavanja Noumana Ali Khana

Preveo i obradio: Nedim Botić / Saff

Izvor: saff.ba

ad

Korijeni islamofobije u islamskom Endelusu (II dio): Pretjerano muslimansko dobročinstvo otvorilo je put…

0

Piše: Muhamed Vahman / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Francuski historičar Pierre Guichard, u svojoj knjizi La España musulmana:Al-Andalús omeya (siglos VIII-XI) – Muslimanska Španija – Emevijski Endelus (tokom osmog i jedanaestog stoljeća), veli da prvo sjeme pokreta “Dobrovoljni mučenici iz Kordobe” datira iz 825. godine, koja odgovara 210. godini po Hidžri, kada je suđeno dvojici ljudi koji su vrijeđali i psovali islam i njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

On nam također govori da je 828. godine po Isau, alejhi selam/213. h.g., franački kralj Luj I, poznat po nadimku “Pobožni” (umro 840. godine) poslao pismo kršćanima grada Meride, na zapadu Endelusa, potičući ih da se odupru islamskom prisustvu u Endelusu. Prema Pierreu Guichardu: ”Nakon dvije decenije, ti su se korijeni pojavili u obliku ekstremnog pokreta.”

Ime “mučenika iz Kordobe” je, prema tome, naziv po kojem je grupa arabiziranih španjolskih kršćana (Mozarba) – procjenjuje se da ih je bilo oko pedesetak – izabrala “dobrovoljno mučeništvo” kako bi javno i otvoreno prkosila islamskom zakonu za vrijeme vladavine emevijskih  emira  Abdur-Rahmana II (umro 852. godine/238. h.g.) i Muhameda I (umro 886. godine/273. h.g.)

Svećenik Eulogio je tvrdio da su tzv. Mozarbi (arabizirani španjolski kršćani) iz Kordobe “suočeni sa smrću” i da bi stoga njihova kršćanska braća trebala stati uz njih da se suprostave “greškama islama”, čak i ako bi zbog toga umrli kao ”mučenici”. Arabizirane španjolske crkvene vlasti – koje su imale prijateljski odnos prema islamskim vlastima – odbile su u to vrijeme dodijeliti status “mučenika” onima koji su na takav način poginuli, jer – prema njima – takvi nisu bili žrtve bilo kakvog progona, već su se žrtvovali izazivajući i vrijeđajući islamsku vjeru. Međutim, kasnije su organizirane posebne svetkovine u čast vođa i ”mučenika” ili ”svetaca” tog ekstremističkog pokreta i oni su imali posebno groblje koje su nazvali “Vrt mučenika”.

Eulogio je – u svojoj knjizi Memorial de los Santos – snažno i očajnički branio one koji su vrijeđali islam i koji su umrli ”mučeničkom” smrću od ruku muslimana. On kaže: ”Izaći ću da se suočim sa onima koji su naše ”mučenike” zasuli svojim uvredama i bogohuljenjem. Izaći ću da branim blistavo sjećanje na vjernike u Krista, one koji će vladati na nebu, ostavljajući nam najbolji primjer vrlina.”

Ovaj svećenik insistirao je na dokazivanju legitimnosti postupaka onih koje je nazvao “mučenicima” jer su u to vrijeme postojali kršćanski glasovi koji su oštro osuđivali one koje je kršćanska vjera nadahnjivala za takve postupke i koji su slijedili svoje hirove. 

Kršćanska osuda

Američki historičar Will Durant (umro 1981. godine), u svojoj knjizi The Story of Civilization – Priča o civilizaciji, ističe da je, kada se ovaj antiislamski pokret pojačao i kada se njegova propaganda proširila, postala evidentna velika zabrinutost. On veli: ”Mnogi kršćani – svećenici i drugi uglednici – nisu bili zadovoljni ovom utrkivanjem za smrću, pa su ovoj ekstremističkoj grupi rekli: ‘Sultan nam dopušta da prakticiramo obrede naše religije i ne progoni nas, pa koji je razlog ovoj ekstremnoj netoleranciji?'”

Prema onome što navodi Annan citirajući orijentalistu Reinharta Dozyja: ”Kršćansko vijeće se nije protivilo samom principu mučeništva, već je donijelo svoju odluku kojom osuđuje ponašanje tih ekstremista, upozoravajući iskrene kršćane da ne slijede njihovo ponašanje i ističući nužnost hapšenja svakog nasilnika.”

Čini se da je prvi “mučenik” iz tog ekstremističkog kršćanskog pokreta u Kordobi bio monah. Naime, holandski orijentalist Reinhart Dozy – u knjizi Historia de los musulmanes de España (Historija muslimana Španije) – navodi da je ”kordobsko pravosuđe odlučilo pogubiti jednog od kršćanskih fanatika, zvanog Santo Perfecto. On je psovao i proklinjao islam nazivajući njegovog Poslanika ludim i drugim najgorim osobinama.” Pogubljen je na dan Ramazanskog bajrama, 850. godine/235. h.g. Neke njegove pristalice iz redova Crkve, bili su pogođeni njegovom smrću i najavili su njegovo unapređenje iz čina “monaha” u “sveca”.

Nakon slučaja ”Perfecto”, svećenik Eulogio je to iskoristio kako bi razbuktao plamen mržnje u srcima arabiziranih španjolskih kršćana protiv emevijske vlasti. “Grupa kršćanskih fanatika predvođena Eulgiusom formirala je ekstremističku grupu kojoj je glavni cilj bio javno vrijeđanje Poslanika islama. Oni su veličali i pozdravljali smrt na tom putu, vjerujući da će oni koji budu ubijeni završiti u raju”, navodi historičar Durant.

Francuski orijentalist Henry de Castries nas obavještava da je među “mučenicima” bio i kršćanski duhovnik po imenu Isak, potomak ugledne kršćanske porodice iz Kordobe, koji je tečno govorio arapski jezik, što ga je kvalifikovalo da preuzme poziciju “službenika” ili pisara kod muslimanskih kordobskih vlasti. Jednog dana, ovaj Isak došao je do kadije izjavljujući da želi primiti islam. Kada je kadija od njega zatražio da izgovori šehadet, on je izgovorio salve uvreda na Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i vrijeđao islam na najgori i najbestidniji način.

De Castries prepričava događaj suđenja Isaku i njegovim kolegama, rekavši: “Sudija se na početku oglušio na njihove uvrede da ih ne bi osudio na smrt, a mudri kršćani su na njih gledali kao na fanatične ljude koji traže samoubistvo. Iako je sudija u početku oklijevao donijeti presudu tom čovjeku, opravdavajući ga da bi mogao imati mentalnu bolest i da je neuračunljiv, Isak je nastavio sa vrijeđanjem i psovanjem islama, zbog čega je sudija bio primoran da mu izrekne kaznu. Njegovo pogubljenje bilo je 5. juna, 851. godine/236. h.g.”

Orijentalist Dozy spominje da je ”među onima koji su završili ”mučeničkom” smrću bio i mladić po imenu Sancho, koji je bio vojnik u prinčevskoj (emirskoj) gardi u Kordobi. Njegova opsjednutost idejama ekstremističkog svećenika Eulogija dovela ga je do stanja histerije, pa je počeo vikati na sav glas u vladarskoj palati, psujući islam i njegovog Poslanika.”

Učešće kršćanskih žena u ”Pokretu mučenika” 

Članstvo u “Pokretu mučenika” – ili “ekstremističkoj stranci arabiziranih kršćana”, kako je naziva orijentalista Lévi-Provençal – nije bila ograničena samo na muškarce, već su žene tome dale veliki doprinos, posebno one djevojke čiji je um bio prožet ekstremističkom mišlju svećenika Eulogija. Orijentalisti Dozy i De Castries spomenuli su djevojke Floru i Mariju kao vatrene pripadnike ovog krajnje desničarskog pokreta.

Djevojka Flora bila je iz ugledne i religiozne kuće u Kordobi, njen otac je bio musliman, a majka kršćanka. Ona se srela sa svećenikom Eulogiom, koji ju je bodrio da čvrsto stoji pri svom stavu i da bude spremna žrtvovati se za njega. A kada je njen brat musliman saznao za njenu povezanost s ekstremističkim kršćanskim pokretom, predao ju je gradskom sudiji, a kada ju je sudija upitao o tome, ona je izgovorila teške uvrede na njega i na islam. Međutim, sudija joj se smilovao jer je pripadala muslimanskoj porodici, te uzimajući u obzir njezinu mladost naredio da je discipliniraju i zatvore u nadi da će odustati od svog ekstremnog stava.

Prema De Castriesu, svećenik Eulogio se s vremena na vrijeme sastajao s Florom u zatvoru – jer je i sâm bio zatvorenik – i usađivao joj ekstremističku ideologiju u srce, te slabio njenu odluku da se suzdrži od ovih zlodjela, zbog kojih se bila pokajala pod pritiskom zatvora. Čini se da je svećenik uspio u svom nastojanju. Čim je Flora oslobođena, vratila se vrijeđanju poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa je ponovo izvedena pred sudiju, koji nije mogao pobjeći od toga da je – nevoljko – osudi za otpadništvo (apostaziju), jer je porijeklom iz muslimanske porodice, pa se 24. novembra, 853. godine/239. h.g., pridružila redovima “mučenika” i dobila nadimak “Sveta Flora” (Santa Flora).

Njena mlada hrišćanska kolegica Marija – čiji je otac bio kršćanin, a majka muslimanka koja je prešla na kršćanstvo – doživjela je istu sudbinu zbog psovanja islama i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Prema Durantovom izvještaju: “Mučeništvo” Flore i Marije ohrabrilo je svećenika Eulogija i on je počeo tražiti nove žrtve, pa su svećenici, monasi i žene dolazili na sud zbog vrijeđanja Poslanika islama i zahtijevali njihovo pogubljenje.” Španski izvori spominju još dvije žene koje su umrle kao “mučenice”, Lauru, koja je postala monahinja nakon smrti svog muža, i Leocriciu, koja se odrekla islama kao rezultat Eulogijevih ideja.

Prijetnja i eskalacija

Prije smrti emira (vladara) Endelusa, Abdur-Rahmana II, lojalisti ovog ekstremističkog pokreta upali su u Veliku džamiju u Kordobi, što je svećeniku Eulogiju dalo novi izgovor koji ga je potaknuo da ustrajava na poticanju svojih sljedbenika i da radi na oživljavanju i buđenju vjerskog zanosa u njihovim dušama.

Endeluzijske vlasti uvidjele su u tom desničarskom pokretu veliku opasnost za građanski i društveni mir. Stoga su pozvali ugledne španjolske svećenike i zatražili da održe crkveni sabor koji će proučiti problem i pronaći učinkovite načine da obeshrabri pripadnike pokreta od napada na islamske svetinje, kako bi spriječili ono što prijeti suživotu društva.

Među svećenicima koji su prisustvovali saboru i osudili te bezobzirne ekstremističke postupke – nakon što su shvatili suštinu ovog navodnog mučeništva i njegovu opasnost – bili su i seviljski Rikafrido i visoki politički zvaničnik u emevijskoj palati, grof Gomez Antoniano (umro 860. godine). Obojica su kritikovali Eulogija zbog njegovih ekstremističkih sklonosti, smatrajući da su ono što su on i njegove pristalice učinili samoubistvo, zabranjeno kršćanskim učenjem.

S tim u vezi, francuski orijentalist De Castries, veli: ”Kad je to razbjesnilo crkve i postalo tjeskobno, princ Abdur-Rahman II okupio je 852. godine/237. h.g., glavne svećenike pod vođstvom biskupa Sevilje, Ricafrida, i oni su osudili ove postupke i optužili članove ekstremističkog pokreta za izdaju Kristove vjere.”

Čim je princ Muhamed preuzeo uzde vlasti u Endelusu – naslijedivši svog oca Abdur-Rahmana II – naredio je hapšenje vođe “Pokreta mučenika” Eulogija. Bio je zatvoren, a zatim pušten na osnovu dogovora da će napustiti Kordobu da bi postao mitropolit Toleda. Međutim, ubrzo se vratio kako bi nastavio svoju antiislamsku revoluciju, zbog čega je princ Muhamed ponovo naredio njegovo hapšenje, pa mu je suđeno i on je pogubljen 11. marta, 859. godine/ 244. h.g. Smrću svećenika Eulogija zatvorena je stranica jednog od najekstremnijih kršćanskih desničarskih pokreta tokom islamske vladavine u Endelusu. Prema Durantu, “smutnja je splasnula sedam godina nakon njegove smrti, tako da su se između 859.-983. godine (244.-372. h.g.) dogodila samo dva incidenta vrijeđanja islamskih svetinja i ubistava zbog toga. Nakon toga, nismo čuli za druge incidente ove vrste tokom islamske vladavine u Španiji”, koji su formirali prvo sjeme za pojavu islamofobije u Evropi početkom devetog stoljeća po Isau, alejhi selam, odnosno, početkom trećeg hidžretskog stoljeća.

Efekti kršćanskog ekstremističkog pokreta 

“Pokret mučenika” postao je poznat u Endelusu, a zatim se proširio na kršćanske dijelove Evrope, izazivajući osjećaje simpatije i bijesa. A prema onome što navodi dr. Muhamed Suhejl Takuš u knjizi Tarihul-muslimine fi-l-Endelus – Historija muslimana u Endelusu, pozivajući se na Lévia Provençala i druge, ovaj pokret poprimio je “križarsku dimenziju po prvi put na spoljnom (inostranom) nivou”.

Naime, dva monaha iz manastira Saint-Germain u Francuskoj posjetili su Kordobu i tajno se sastali sa duhovnim vođom pokreta, a zatim su sa sobom ponijeli “ostatke ovih svetaca mučenika” kako bi usmjerili pažnju Evrope prema Kordobi i tako zaogrnuli pokret u vjersko-politički plašt, kako bi se potkopali i oslabili stubovi islamske države u Endelusu.

Uprkos Durantovoj tvrdnji da je pokret “Mučenici iz Kordobe” potpuno nestao od kraja desetog stoljeća po Isau, alejhi selam, francuski orijentalist De Castries veli nam da požari ovog pokreta nisu u potpunosti ugašeni, o čemu svjedoči njegovo ponovno oživljavanje kroz pokret sličan njemu u drugoj važnoj metropoli Endelusa, Sevilji, u vrijeme države El-Muvehiduna.

Sv. Francisco de Asís (umro, 1226./623. h.g.) – potaknut uzastopnim kršćanskim vojnim pobjedama nad muslimanima – pozvao je ljude odane njemu da šire kršćanstvo među muslimanima. Prvo što su učinili bilo je to da su ušli u džamiju u Sevilji dok su muslimani klanjali namaz, dijeleći Evanđelja i propovijedajući kršćanstvo.

Muslimanima nije preostali ništa drugo osim da ih istjeraju iz džamije. Međutim, umjesto da svoju provokativnu aktivnost prepuste muslimanskom javnom mnijenju u Kordobi, oni su otišli u kraljevsku palaču i počeli vrijeđati Časni Kur'an, pa su osuđeni na zatvor. No, to je samo povećalo njihovu aktivnost. Sultan nije vidio alternativu njihovom protjerivanju, pa ih je poslao u Marakeš, glavni grad El-Muvehiduna u Magribu, iz kojeg su vladali Endelusom. Međutim, prema De Castriesu, Sv. Francisco de Asís, ranije je poslao neke monahe u Magrib da rade na evangelizaciji muslimana.

Ono što je posebno zanimljivo jeste činjenica da kršćanski istraživači i učenjaci svjedoče da su zapravo islamska tolerancija i dobar tretman prema nemuslimanima bili jedan od faktora pojave ovih ekstremističkih kršćanskih pokreta koji su napadali na islam i islamske svetinje.

O tome Henry de Castries veli: ”Pretjerivanje muslimana u dobročinstvu prema njihovim protivnicima otvorilo je put revoluciji protiv njih, jer je omogućilo fanaticima da se ujedine i izraze svoju neposlušnost i nepokornost, te da iskoriste mogućnosti za eliminaciju države koja im je dala pravo na život i slobodu vjeroispovijesti.”  

KORIJENI ISLAMOFOBIJE U ISLAMSKOM ENDELUSU: VRIJEĐANJE ALLAHOVOG POSLANIKA, PODSTAKNUTA ZVJERSTVA INKVIZICIJE I USPOSTAVLJEN DESNIČARSKO-KRŠĆANSKI EKSTREMIZAM

Izvor: saff.ba

ad

Palestina: Izraelske snage uhapsile 14 Palestinaca, među njima i jedno dijete

0

Palestina: Izraelske snage uhapsile 14 Palestinaca, među njima i jedno dijete

Izraelski vojnici su na okupiranoj Zapadnoj obali i u istočnom Al-Qudsu (Jerusalemu) priveli 14 Palestinaca.

Palestinska službena agencija WAFA objavila je da je na Zapadnoj obali privedeno 11, a u istočnom Al-Qudsu tri Palestinca.

Među privedenima su i 16-godišnjak i bivši zatvorenik.

Izraelske snage često Palestince privode pod različitim optužbama.

Među uhapšenima su i maloljetnici i žene.

Prema procjenama palestinskih grupa za zaštitu prava, u izraelskim zatvorima se nalazi oko 4.400 Palestinaca.

Izvor: trt.net.tr

ad

Islam je najljepši ukras na dunjaluku i na Ahiretu

0

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah objavio je u Kur'anu: “Allah je nas uputio, a zar ima ljepše upute od Allahove? Mi se samo Njemu klanjamo.” (El-Bekara, 138.) 

U ovom ajetu upotrebljena je sintagma ”sibgatullah”( صبغة الله), koja je u prevodima Kur'ana na bosanski jezik prevedena kao ”Allahova uputa”, a doslovno (leksičko) značenje riječi ”sibgatun” je boja, nijansa, priroda i sl.

Objašnjavajući ovu kur'ansku sintagmu, Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: ”Sibgatullah je Allahova vjera, ali ju je Allah nazvao ”bojom” (”sibgom”) jer ona pokazuje svoj utjecaj i učinak na onoga ko je prihvati i slijedi, kao što se trag boje pojavljuje i jasno vidi na odjeći. Rečeno je također da je u ovom ajetu za vjeru (islam) upotrijebljen izraz ”sibga” ili ”boja”, jer iskreni i pobožni musliman smatra Allahovu vjeru nužnom i neophodnom i on je ne napušta, poput boje koja je neodvojiva od odjeće.”

Komentirajući citirani ajet i sintagmu ”sibgatullah”, šejh Es-Sa'di u svom tefsiru, kazao je: ”To znači: držite se Allahove ”sibge”, a to je Njegova vjera, pa je slijedite u potpunosti, sa svim vašim djelima, vanjskim i unutarnjim, i u svakom trenutku, dok ona ne postane vaša ”boja” i jedno od vaših neodvojivih svojstava. A ako vjera postane vaše svojstvo, onda to zahtijeva da se potčinite njezinim naredbama, dobrovoljno, po vlastitom izboru i iz ljubavi. U tom slučaju vjera (ed-din) postaje vaša priroda i vaša bit na isti način kao što boja postaje bit odjeće i njezino svojstvo, i vi time postižete dunjalučku i ahiretsku sreću, jer vjera islam podstiče na plemeniti moral, dobra djela i uzvišene stvari.”

Šejh Fejsal el-Džasim, veli: “Ispravna vjera daje srcu, govoru i djelu posebnu boju koja se jasno pokazuje kod svih onih koji je slijede i pridržavaju se njezinih uputa. I vidjet ćeš da su kod onoga koji ide tim putem, vjerovanje, govor i djela u skladu s onim što Allah želi i voli.”

A to znači da je iskreno vjerovanje (iman) najljepši ukras za njenog vlasnika na dunjaluku i na Ahiretu i bez tog ukrasa čovjek ne može izgledati lijepo. Ovaj ukras Uzvišeni Allah daje kome hoće od robova Svojih, i njime ”ukrašava” vjernička srca, kao što je Allah, dželle šanuhu, rekao: ”Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, i u srcima vašim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i neposlušnost vam omrazio. Takvi su na Pravome putu dobrotom i blagodati Allahovom. – A Allah sve zna i mudar je.” (El-Hudžurat, 7.-8.)

Objašnjavajući izraz ”zinet” (ukras) koji je upotrijebljen u ovom ajetu, Ibn Abbas, rekao je: ”Dobro djelo donosi svjetlo na licu, svjetlo u srcu, obilnu opskrbu, snagu u tijelu i ljubav u srcima ljudi.”

Vjera (iman) donosi mir i sigurnost u dušu, a nevjerovanje i griješenje donose nemir, tjeskobu i izgubljenost, jer vjernik teži visinama i njegovo srce je vezano za nebo, dok su veliki grješnici i nevjernici izgubljeni u dunjalučkim bespućima, i zbog toga što su ogrezli u grijehu uskraćena im je uputa i svako dobro.

U svom znamenitom djelu Hiljetul-evlija, Ebu Nu'ajm el-Asfahani zabilježio je predaju od Ata'a el-Horosanija u kojoj je rekao: ”Sreo sam jedanput Vehba ibn Munebbiha, pa sam mu rekao: ”Prenesi mi hadis ili predaju koju ću odmah naučiti napamet.” Rekao mi je: ”Allah je objavio Davudu, alejhi selam: ‘O Davude, tako mi Moje Uzvišenosti i slave, niko se od Mojih robova neće iskreno pouzdati u Mene i tražiti pomoć samo od Mene, a da mu neću dati izlaz i olakšanje, makar mu sedam nebesa i sedam zemalja i svi koji su na njima pravili spletke; tako mi Moje Uzvišenosti i slave, niko se od Mojih robova neće pouzdati i tražiti pomoć od nekog drugog osim Mene, a da mu neću presjeći uzroke opskrbe, i nije me briga u kojoj dolini će stradati.”’ 

Izvor: saff.ba

ad

Na ahiret preselio ‘otac pakistanskog nuklearnog programa’ Abdul Qadeer Khan

0

Abdul Qadeer Khan, koji se smatra ocem pakistanskog nuklearnog programa, umro je u 85 godini.

Pakistanski atomski naučnik, koji je proglašen nacionalnim herojem jer je svoju zemlju učinio prvom islamskom nuklearnom silom na svijetu, prebačen je u bolnicu s problemima pluća, objavila je državna PTV .

Radio Pakistan je javio da je Khan primljen u vojnu bolnicu zbog pogoršanog zdravstvenog stanja i da je nedugo zatim preminuo. Imao je 85 godina.

Khan je primljen u istu bolnicu u augustu nakon što se zarazio korona virusom.

Nakon što mu je prije nekoliko sedmica dopušteno da se vrati kući, ponovo je vraćen u bolnicu jer mu se stanje pogoršalo.

“Cijela nacija je tužna zbog smrti dr. Abdula Qadeera​​​​​​​ Khana. Njegove usluge Pakistanu su bezbrojne”, napisao je pakistanski ministar informacija Chaudhry Fawad Hussain na Twitteru.

Premijer Pakistana Imran Khan rekao je da je dr. Khana voljela nacija zbog njegovog ključnog doprinosa u pretvaranju Pakistana u državu s nuklearnim oružjem.
“To nam je osiguralo sigurnost protiv agresivnog mnogo većeg nuklearnog susjeda. Za stanovnike Pakistana on je bio nacionalna ikona”, rekao je.

Prva nuklearna proba Indije u ljeto 1974. bila je bolna za susjedni Pakistan. Test “Pokhran I” koji je indijsko ministarstvo vanjskih poslova nazvalo “Nasmijani Buda”, povećao je strahove Pakistana, pogotovo jer je došao za manje od 3 godine nakon rata s Indijom 1971., što je treći sukob među njima nakon razdvajanja dvije zemlje 1947. godine.
Srazmijerno povećanju strahova Pakistana, povećala se i politička volja za posjedovanjem atomske bombe. U pokušaju da se oslobodi strahova i pretvori ih u motiv prkosa, tadašnji pakistanski premijer Zulfikar Ali Buto rekao je: “Čak i po cijenu da jedemo travu, moramo imati nuklearnu bombu.” Na to mu je američki državni sekretar Henry Kissinger poslao prijeteći odgovor: “Za to ćeš platiti životom”, i bilo je tako.

Čvrsta politička volja koju je izrazio Zulfikar Ali Buto poklopila se s postojanjem jezgre naučne baze koja je izvršavala ovu veliku nacionalnu misiju, koju je predvodio inženjer Abdul Qadeer, koji je u to vrijeme imao 38 godina, radeći kao stručnjak za minerale u holandskoj kompaniji povezanoj sa grupom “Alurenco”, najvećom evropskom grupacijom koja se bavi obogaćivanjem uranija i upravlja s nekoliko pogona za obogaćivanje uranija u Njemačkoj, Holandiji, Britaniji i Sjedinjenim Državama, te isporučuje nuklearno gorivo nuklearnim elektranama.
Abdul Qadeer Kan je, nakon indijske nuklearne probe, napisao pismo Zulfikaru Ali Butu u kojem je naveo: ”Da bi Pakistan ostao nezavisna država, mora uspostaviti nuklearni program.”

Izvor: saff.ba

ad

Izraelske snage pretresle kuću imama Al-Akse

0

U nedjelju ujutro (10.10.2021.), izraelska policija upala je u kuću hatiba džamije Al-Aksa, šejha Ikrime Sabrija u istočnom Jeruzalemu i pozvala ga na ispitivanje.

Klub palestinskih zatvorenika rekao je da je teško naoružana cionistička policija upala u kuću hatiba džamije Al-Aksa i uručila mu poziv da dođe kasnije u istražni centar (zatvor) Moskobiya radi istrage.
Izraelska strana nije spomenula razloge pozivanja šejha Ikrime Sabrija. Međutim, šejh Ikrime Sabri rekao je palestinskim medijima na putu do zatvora da vjeruje da je do poziva došlo zbog odluke izraelskog suda da se Jevreji tiho mole u dvorištima džamije Al-Aksa.
Šejh Sabri je o tome rekao: “Ovo je za nas neprihvatljivo. To smo više puta izjavljivali jer Al-Aksa džamija pripada muslimanima i mi ćemo braniti našu vjeru, naš blagoslovljeni mesdžid i naše pravo.”
Prošle srijede, Izraelski sud za prekršaje donio je odluku kojom se doseljenicima daje pravo da obavljaju “tihe molitve” u dvorištima džamije Al-Aksa.

Odluka je uključivala nalog izraelskoj policiji da poništi nalog za udaljavanje i istjerivanje koji je izdat protiv naseljenika koji je sa svojim učenicima u javnosti obavljao tihe vjerske rituale tokom cionističkog napada na džamiju Al-Aksa za vrijeme jevrejskih praznika, u septembru prošle godine.

Dva dana kasnije, službeni izraelski kanal ”Kan” rekao je da je izraelski Centralni sud u okupiranom Jeruzalemu poništio odluku Suda za prekršaje da dozvoli doseljenicima da obavljaju”tihe molitve” u džamiji Al-Aksi.

Međutim, palestinski advokat Halid Zabarka, koji je specijaliziran za pitanja Jeruzalema i palestinsku unutrašnjost, to je porekao smatrajući da jevrejski mediji pokušavaju “zavesti i obmanuti javno mnijenje. Zasad ne postoji sudska odluka koja poništava odluku Suda za prekršaje, koja je smatrala jevrejsku ”tihu molitvu” u džamiji Al-Aksa dopuštenom.”
Kuća šejha Sabrija nalazi se u gradu Al-Suwana, s pogledom na Stari grad Jeruzalem.
Izraelske vlasti su ranije već nekoliko puta hapsile šejha Sabrija i nekoliko mjeseci mu onemogućavale da uđe u džamiju Al-Aksa.
Šejh Ikrime Sabri ima 82 godine, a ranije je bio na položaju muftije jerusalimskog i palestinskih teritorija.

Izvor: saff.ba

ad

Ezani petkom i sa najveće njemačke džamije

0

Najveća njemačka džamija dobit će dozvolu da poziv na molitvu (ezan) emitira preko zvučnika petkom popodne, nakon što je postignut dogovor između Gradske uprave Kelna i muslimanske zajednice na ublažavanju restrikcija, objavio je ovaj njemački grad u ponedjeljak, prenosi Reuters.

Svih 35 džamija u Kelnu dobit će dozvolu da emitiraju ezane u trajanju do pet minuta petkom između podneva i 15:00 sati, a sve u sklopu dvogodišnje inicijative.

Znak poštovanja

U ovaj program je uvrštena i Kelnska Centralna džamija, otvorena 2018. godine nakon što je postala mjesto isticanja protivmuslimanskih stavova ekstremno desničarskih stranaka, a koji su postali jači nakon povećanja dolaska tražitelja azila 2015. i 2016. godine.

„Dozvola za mujezinov poziv je za mene znak poštovanja“, objavila je na Twitteru gradonačelnica Kelna Henriette Reker.

 

Dodala je kako ezan treba pridružiti zvonima kelnske katedrale, najveće gotičke crkve sjeverne Evrope, kao zvukove dobrodošlice onima koji dolaze na glavnu željezničku stanicu grada.

„To pokazuje kako se različitost cijeni i kako ona živi u Kelnu“, istakla je Reker.

Najveća vjerska manjinska grupa

Tokom kontroverzi oko izgradnje velike džamije, pristalice ovog projekta su uvjeravali javnost kako neće svakodnevno emitirati poziv na molitvu, odnosno ezan koji se pet puta dnevno čuje u muslimanskim državama.

Iz Grada Kelna navode kako džamije koje traže dozvolu za emitiranje moraju poštivati pravila o glasnosti zvučnika, te obavijestiti susjede unaprijed.

U Njemačkoj živi približno 4,5 miliona muslimana, što je najveća vjerska manjinska grupa, navodi Reuters.

IZVOR: AGENCIJE
ad

Izraelski sud podržao zabranu jevrejskih molitvi u Al-Aksi

0

Izraelski sud podržao je u petak zabranu jevrejskih molitvi u prostoru jerusalemske džamije Al-Aksa, poništavajući presudu niže sudske instance, koja je izavala bijes među Palestincima i u muslimanskom svijetu.

Aryehu Lippou, izraelskom rabinu, određena je dvosedmična zabrana posjeta objektu nakon što je prošlog mjeseca tu obavljao molitvu, ali je jerusalemski sud poništio taj potez, navodeći da Lippova tiha molitva “nije prekršila policijske instrukcije”, prenosi Fena, pozivajući se na AFP.

Jevrejima je dopušteno da obilaze objekat, ali se ne smiju glasno moliti, niti obavljati rituale u njemu.

Osuda iz Palestine, Jordana, Egipta…

Izraelska policija žalila se na odluku, a jerusalemski oblasni sudija Aryeh Romanoff u petak je podržao zabranu, navodeći da su policajci “rezonski djelovali”.

“Činjenica da je bilo nekoga ko je prisustvovao [Lippovoj] molitvi dokaz je da je morala biti glasna. Obnavljam odluku policijskog komandira”, napisao je Romanoff u obrazloženju presude.

Palestinci, kao i zvaničnici u Jordanu, Egiptu i Saudijskoj Arabiji, osudili su presudu nižeg suda.

Svetinja za muslimane, kao treće najsvetije mjesto islama i cijenjena među Jevrejima kao mjesto dva drevna hrama, džamija i njen okolni trg dugo su vremena žarišna tačka u izraelsko-palestinskom sukobu.

Izraelska okupacija od 1967. godine

Izrael je osvojio istočni Jerusalem uključujući i džamiju 1967. godine, ali je Jordan čuvar islamskih svetih mjesta u gradu.

Nijedan izraelski zakon ne zabranjuje jevrejske molitve u Al-Aksi, ali su od 1967. godine izraelske vlasti uvele zabranu kako bi spriječile napetosti.

U saopćenju u korist ove policijske zabrane, izraelski ministar javne sigurnosti Omer Bar-Lev upozorio da bi promjena u statusu quo “ugrozila javni mir”.

IZVOR: AGENCIJE
ad

Turska: Hrabre žene vatrogasci svakodnevno riskiraju svoje živote

0

Turska: Hrabre žene vatrogasci svakodnevno riskiraju svoje živote

Da hrabrost nije vrlina rezervisana samo za muškarce dokazuju i žene vatrogasci u Turskoj, koje su svakodnevno spremne da se suoče s vatrenim stihijama, riskirajući vlastite živote, javlja Anadolu Agency (AA).

Rame uz rame sa muškim kolegama, žene vatrogasne jedinice u Ankari obavljaju svakodnevne poslove na terenu.

U ovoj vatrogasnoj jedinici radi 18 žena koje su na dužnosti radi zaštite života i imovine ljudi.

Izvor: trt.net.tr

ad

Kompanija NIKE Izraelu rekla ¨NE¨; Proizvode više neće prodavati u ovoj zemlji

0

Izvor: trt.net.tr

ad

POPULARNO