Imala sam tešku saobraćajnu nesreću prije šest godina u kojoj sam polomila karličnu i stidnu kost, sva rebra te je jedno plućno krilo bilo oštećeno. Vilicu sam takođe slomila, ruku na tri mjesta i imala sam jak udarac u glavu. Bilo nas je 9-ero u autu a ja sam jedina nastradala. Po izlasku sa traumatologije operisala sam ruku te samovoljno potpisala izlazak iz bolnice jer mi je dijete, moja kći, imala teške psihičke i govorne posljedice jer je bila sa mnom u autu.
Po dolasku kući, moj život se promijenio. Dragi i Milostivi Allah mi je dao novu priliku da budem majka i supruga. Prohodala sam bez fizikalnih terapija i psihičke podrške muža i porodice, samo Allah, moja kćerka i ja. Počela sam u mislima da klanjam, tako je krenula moja borba koja je trajala tri i po godine. Dijete sam izvela iz traume koju je imalo. Moje dijete je sada, uz Allahovu pomoć i volju, bez psihičkih problema. Unazad tri godine željela sam se pokriti, ali mi muž nije odobravao a nisam imala ni podršku svoje porodice.
Prije godinu dana sam rekla mužu da mi namaz i vjera u Allaha otklanja bol, ali on se nije složio s tim. Bilo je problema te je poslije napustio kuću. Borila sam se da ga vratim. Pošto sam ostala sama sa djetetom, odlučila sam se pokriti. Molim dragog Allaha da me sačuva predrasuda ljudi. I dalje nisam naišla na podršku porodice i supruga koji je još zvanično moj muž na papiru.
Allahu sam zahvalna što mi je vratio moje oči, uši, ruke, noge. Sada sam, eto, sa svojom kćerkom, i nezaposlena, ali uz Allahovu pomoć doći će i to. Vječna robinja dragog Allaha i ponosna majka jedne divne kćeri.
Fb stranica: Oaza Tuzla
Izvor: n-um/facebook
