Međumuslimanska blagost – osvrt na knjigu

0

Abdul-Muhsin el-Abbad el- Bedr,Međumuslimanska blagost, UG Alternativa, Sarajevo, 2017. godine, br.strana: 120.

U vremenu globalizacije svako društvo nastoji da izgradi institucije moralnih načela koja su temelj jedne zajedniice. Svijet je pred novim izazovima krize morala i etike. Nemaju adekvatan odgovor. Najčešće se bave posljedicama a ne uzrocima. Islam kao savršeni i potpuni sistem ustanovljen za sva vremena, okolnosti i društva ima odgovor na sve dileme savremenog čovijeka. Zašto onda imamo problem pandemije „traganja za mahanama drugih ljudi i upozoravanje na njih i njihove nosioce“ ? Na prvi pogled bi se moglo reći da tu nema ništa sporno ali su „ove ocjene najčešće površne i netačne, a to sve vodi do beskonačnih, beskorisnih rasprava i na kraju do sankcioniranja i izoliranja, tj. međuvjerničkog udaljavanja”.

Autor je prepoznavajući spomenutu problematiku kroz ovo dijelo, koje je svojim obimom malo a sadržinom i značajem veliko, dao važne smjernice i preporuke muslimanima općenito a omladini posebno kako bi se ovaj štetni virus i pošast koja nagriza zdravo islamsko tkivo umanjilo ili u potpunosti neutraliziralo.

Knjiga se sastoji iz uvoda i 6 poglavlja.

U uvodnom djelu autor ukazuje na potrebu zajedništva, definira  sljedbenike suneta  i njihov put, upozorava na put sljedbenika sljedbenika strasti i novotarija i ukazuje na problem okrutnosti i nesloge  na koji će dati odgovor u ostatku knjige.

Prvo poglavlje tretira blagodat govora i mogućnosti pojašnjenja gdje se ukazuje na značaj kominikacije i pravilan način njenog vođenja.

Potom u drugom poglavlju podstiče na suzdržavanje od beskorisnog i nepotrebnog govora apostrofirajući veličinu grijeha ogovaranja, potvore i laži.

U trećem poglavlju razmatra pogubnost sumnjičenja i međusobnog uhođenja, da bi već u narednom četvrtom poglavlju istakao važnost i veličinu samilosti i blagosti.

Peto poglavlje predstavlja krunu knjige gdje autor obrađuje pitanje greške učenjaka i naš odnos spram nje i njih onako kako su to razumjevale prve generacije i islamski autoriteti kroz historiju a potom u posljednjem šestom poglavlju spominje implikacije i nered koji je nastao neutemeljenim kritiziranjem i bojkotom određenih islamskih autoriteta.

Iako djelo u osnovi nema zaključnih razmatranja dopuna koja je nastala nešto kasnije i koja je štampana uz osnovu knjige se može posmatrati kao svojevrsni pečat autora u kojem je ponovo pozvao na zdravu i utemeljenu kritiku u formi savjeta a nikako u formi neprijateljstva, isključivosti, odricanja  i odbacivanja.

Značajno je spomenuti da knjiga (izdanje na bosanskom jeziku) sadrži riječ prevodioca , kratku biografiju autora (65-68 str.), i bogato pojašnjenje fusnota (69-120 str.).

U estetskom i tehničkom smislu knjiga zadovoljava sve profesionalne i naučne norme.

„Sa tematskog aspekta knjiga je jedinstvena u biblioteci na bosanskom jeziku a što se aktuelnosti tiče svi smo svjesni da po ovom pitanju postoje problemi kako na globalnom nivou ummeta tako i lokalno među nama Bošnjacima.“

Ovo djelo, kao treću knjigu, treba posmatrati u kontekstu serijala „Shvatanja koja trebamo primijeniti“ gdje je prva knjiga ovog serijala Strasti i njihov utjecaj na razilaženje, šejha Abdullaha el-Gunejmana, druga je 205 savjeta učenjaka ehlis-sunneta vel-džemata na temu principi očuvanja jedinstva islamskog saffa, šejha Mahmuda Muhammeda el-Haznedara.

Iz naslova i uvoda vidimo pravlino detektovanje problema. Na samom početku je postavljena i hipoteza: Sljedbenicima suneta u svakom vremenu i na svakom mjestu nedvojbeno je obaveza međusobno zbližavanje i širenje samiliosti i potpomaganje u dobru i bogobojaznosti. Pošto imamo jednu tvrdnju zasnovanu na vjerskoj istini ona bi trebala biti praktično primjenjena od strane muslimana, međutim mali je broj onih koji su od ovoga sačuvani stoga je autor pristupio problemu sa strane nepoznavanja materije ili zaborava kod većine jer muslimanu nije svojstven inat i ustrajavanje u grijehu. Čitalac lagano ulazi u tematiku gdje ga autor podsjeca na blagodati i koristi govora a potom ga argumentovano upozorava na pogubnost beskorisnog  i nepotrebnog govora, za koji će svaki čovjek biti pitan, kao i na  opasnost sumnjičenja i uhođenja.

Ako su samilost i blagost ono što je krasilo našeg poslanika, a.s., autor postavlja pitanje šta je sa nama i čiji smo mi sljedbenici. Riječima poslanika: Olakšavajte, a ne otežavajte! Obveseljavajte, a ne rastjerujte! ne ostavlja prostora bilo kakvoj dilemi. Vjerniku je obaveza da bude blag i milostiv. Kroz nekoliko slikovitih primjera pokazuje kako to praktično izgleda, kao u događaju beduina koji je mokrio u džamiji.

Srž teme je u poglavlju o odnosu spram uleme. Ovdje je možda autor trebao navesti neke od tekstova vrijednosti uleme i znanja međutim izostavio je najvjerovatnije kako bi zadržao knjigu u formi savjeta a ne nekog naučnog djela. Stvarna vrijednost ovog djela i jeste u savjetu i preporukama.

Odnosu spram grešaka općenito, gdje bez sumnje nema bezgrješnih nakon poslanika, a.s, i spram uleme posebno treba pristupiti sa pažnjom. Ako budemo tražili pogrešku sigurno ćemo je naći. Autor nas kroz govor uleme podučava kako se ophoditi spram eventualnih propusta islamskih autoriteta koji su cijeli život posvetili uzdizanju i širenju Allahove vjere. Ovdje smatram da je bilo potrebno više pojasniti ove stavove obzirom da su spomenuti određeni autoriteti. Izvađeni iz konteksta određeni djelovi su izazvali kontraverze kod određenih krugova a opet naišle su na odobravanje kod drugih. Možda je time i autor postigao željeno: Da se o ovoj temi priča.

U posljednjem poglavlju autor navodi konkretne posljedice koje su nastale neutemeljenim kritiziranjem i bojkotom uleme, džemata i pojedinaca.  Isključivost, omalovažavanje, brzopletost, uhođenje, ogovaranje, potvaranje, izvlačenje iz konteksta su samo neki od produkta ovog velikog problema.

Autor nam daje konkretne smjernice za prevazilaženje ovih smutnji:

  1. Samoobračun i samokritika;
  2. Kontinuirano traženje znanja i podučavanje;
  3. Čuvanje jezika;
  4. Sumnje i nedoumice otkloniti savjetovanjem sa učenima;
  5. Ako se reaguje na pogrešku treba voditi računa da bude sa blagošću i sa namjerom popravljanja stanja dotičnog a ne likovanja nad njime ili iskušavanja, vodeći računa da je greška jasna i nedvosmislena, takođe nakon savjeta se dotični ne uhodi;
  6. Udaljavanje od mjesta međumuslimanskih raspava na internetu i slično.

Ono što posebno krasi ovo djelo jesu savjeti upućeni na samom kraju knjige:

  • Da budemo zahvalni Allahu na tome što nas je sačuvao fitne i zaposlio traganjem znanja;
  • Da vodimo računa o svome vremenu;
  • Da ostavimo ono što nas se ne tiče;
  • Da budemo umjereni u svojim postupcima;
  • Da budemo pravedni.
  • Da se posvetimo pravim problemima i istinskim neprijateljima

Da je autor odabrao pravu temu govori nam štampanje ovog djela na više jezika i u više izdanja. Na bosanskom jeziku je ovo djelo doživjelo tri izdanja. Prvo 2013. a posljednje, prošireno 2017. sa zavidnim tiražom. Smatram da je djelo korisno i da ga svaka kućna mekteba treba posjedovati.

Završiću riječima uvaženog muftije sandžačkog, recezenta prijevoda ovog djela, hfz. Abdurahmana ef. Kujevića: Strasti i smutnje svugdje su iste, u svakom vremenu i na svakom mjestu, ali i lijek je isti. A taj pravi lijek ponuđen nam je baš u ovoj knjizi koja je pred vama.

Allaha Uzvišenog molimo da poveća našu međusobnu bratsku ljubav, da nam podari blagosti, samilosti, razumjevanja i tolerancije.

Autor: Prof. Almir Šantić

Biografija autora:

Autor je poznati islamski učenjak hadisa i fikha, Abdu-l-Muhsin b. Hamed el-‘Abbad el-Bedr. Rođen je 1933. g., u gradu Ez-Zulfi, u pokrajini El-Kasim, Saudijska Arabija.

U rodnom mjestu proveo je djetinjstvo gdje je pred lokalnim učenjacima stekao osnovna znanja i završio osnovno obrazovnje, potom Naučni institut (M‘ahedu-r-Rijad el-‘ilmi) u Rijadu i Fakultet šerijata na Univerzitetu “Imam Muhammed b. Sa‘ud el-Islamijje” također u Rijadu. Tokom zadnje godine svojih studija, 1959. godine, imenovan je za profesora na Naučnom institutu u Burejdi kao najbolji student u svojoj generaciji.

Tokom kompletnog školovanja, stjecao je islamsko znanje u džamijama pred velikim brojem tadašnjih učenjaka među kojima su najpoznatiji:Muhammed b. Ibrahim Alu Šejh,  Abdu-l-Aziz b. Baz, Muhammed el-Emin eš-Šankiti, Abdu-r-Rahman el-Afriki,  Abdu-r-Rezzak Afifi i dr.

Imenovan je 1960. godine za profesora na Naučnom institutu u Rijadu, a 1961. godine, od prvog dana osnivanja, za redovnog profesora na Islamskom univerzitetu u Medini na kojem, hvala Allahu, predaje sve do današnjeg dana. Već dugi niz godina drži redovna predavanja u džamiji Allahovog Poslanika u Medini i tokom tih predavanja uspio je protumačiti šest najpriznatijih hadiskih zbirki (Kutubu-s-sitte).

U periodu od 1961. godine, kada je objavljeno njegovo prvo pisano djelo, pa do 2005. godine, kada je objavljeno osam tomova pod nazivom Kutub ve resa’il Abdi-l-Muhsin b. Hamed el-‘Abbad el-Bedr u koje su uvršteni kompletni pisani radovi ovog učenjaka, napisao je četrdeset četiri različita naslova od kojih su:

 

  1. Dvadeset hadisa iz Sahihaimama El-Buharija.
  2. Dvadeset hadisa iz Sahihaimama Muslima.
  3. Neke vrline Poslanika plemenitog (prijevod u toku).
  4. Vjerovanje sljedbenika sunneta i pripadnika zajednice u pogledu časnih ashaba.
  5. Vrijednost Poslanikove porodice (ehlu-l-bejt) i visoka pozicija koja im pripada kod sljedbenika sunneta i pripadnika zajednice (ehlu-s-sunne ve-l-džema‘a) (prijevod u toku).
  6. Neke pravedne izjave o ashabu i halifi Mu‘aviji, radijallahu anhu (prijevod u toku).
  7. Vjerovanje sljedbenika sunneta i esera po pitanju očekivanog Mehdija (prijevod u toku).
  8. Šejh Abdu-l-Aziz b. Baz, rahimehullah, kao uzor i primjer (er-ra’il el-evel).
  9. Šejh Omer b. Abdu-r-Rahman Fullate i kako sam ga poznavao.
  10. Iskrenost, dobročinstvo i pridržavanje šerijata.
  11. Vrijednost Medine i propisi prilikom stanovanja i njene posjete (prevedena i štampana na bosanski jezik).
  12. Komentar knjige VjerovanjeEbu Zejda el-Kajrevanija, i ovo je prvi komentar selefijskog šejha na ovo djelo, kao što je posvjedočio šejh Hammad el-Ensari da za njegova života to nije urađeno, a umro je 1418. h. g..
  13. Studija o hadisu “Nedderellahu imraen semi‘e mekaleti”.
  14. Odgovor Er-Rifa‘iju i El-Butiju na njihove neistine o sljedbenicima sunneta i njihovom pozivu u novotariju i zabludu.
  15. Sljedbenici sunneta, budite blagi prema sljedbenicima sunneta (riječ je o ovoj knjizi).

 

 



Islam PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.