Muslimanima nema ponosa i slave bez Kur'ana

0

Download premium photo of Muslims reading from the quran 425777 ...

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Mjesec ramazan je mjesec Kur'ana, a Kur’an je objava i uputa od Allaha da bi je ljudi slijedili, kao što dolazi u ajetu: ”A ova Knjiga koju objavljujemo jest blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala.” (El-En'am, 155.)

I kao što riba ne može živjeti bez vode, kao što čovjek ne može živjeti bez zraka, tako isto je nezamisliv život bez upute, bez Božanskog programa po kojem će čovjek urediti svoj život na Zemlji, a koji je u skladu sa ljudskom prirodom (fitrom), na šta aludira ajet: ”Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio.” (Er-Rum, 30.) Ljudski život zahtijeva program istinskog preporoda i reforme, program dobra, program progresa i sreće. Uputa i program za cjelokupni ljudski život sadržani su jedino u Kur'anu: ”Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika.” (El-Isra’, 9.)

Kur'an je Knjiga koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Ostavila je traga čak na idolopoklonika, Velida ibn Mugiru, pa je, nakon što je slušao Kur'an od Muhammeda, s.a.v.s., rekao: ”Tako mi Boga, Kur'an ima neodoljivu slast i ljepotu. Njegov korijen je jak i zdrav, a grane rađaju najljepšim plodovima. Kur'an sve nadvisuje, a njega ništa nadvisiti ne može.”

Slušali su Kur'an neki sljedbenici prijašnjih objava (ehlul-kitabije-kršćani) i plakali, o čemu se govori u ajetu: ”Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš ih kako im liju suze iz očiju jer znaju da je to istina, pa govore: ‘Gospodaru naš, mi vjerujemo, pa upiši i nas među one koji su posvjedočili.”’  (El-Ma'ida, 83.)

Slušali su ga džini, pa su rekli: ”Reci: ‘Meni je objavljeno da je nekoliko džinova prisluškivalo i reklo: -Mi smo, doista, Kur'an koji izaziva divljenje, slušali koji na Pravi put upućuje – i mi smo u njega povjerovali i više nikoga nećemo Gospodaru našem ravnim smatrati.”’ (El-Džin, 1.-2.)

Pred snagom kur'anske riječi kao Allahove objave, brdo bi se srušilo i u prah pretvorilo: ”Da ovaj Kur'an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom, raspalo.” (El-Hašr, 21.)

Kur'an i njegovo učenje i slušanje ovladavaju ljudskim srcima, on je uputa za razum, slast i užitak za dušu, toliko da su nevjernici upozoravali druge ljude koji bi dolazili u Mekku u vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., da ne slušaju Kur'an, kao što dolazi u ajetu: ”Oni koji ne vjeruju govore: ‘Ne slušajte ovaj Kur'an, nego pravite buku da biste ga nadvikali!”’ (Fussilet, 26.)

A kakav bi tek onda trag Kur'an trebao ostaviti na muslimane, na one koji tvrde da ga slijede?! Blago onim muslimanima i muslimankama na koje Kur'an djeluje i koji sebe mogu prepoznati u ajetu: ”Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kada se Allah spomene, a kada im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.” (El-Enfal, 2.)

Prenosi se da je Omer ibn Hattab išao putem i sreo je dijete koje je pošlo u mesdžid da uči Kur'an. Dijete je putem ponavljalo ono što treba učiti pred muallimom i Omer je čuo ajete koje je dijete ponavljalo: ”Kazna Gospodara tvoga sigurno će se dogoditi. Nitko je neće moći otkloniti.” (Et-Tur, 7.-8.) I kada je to čuo onesvijestio se. Dok su ga pokušavali probuditi, kada god bi došao svijesti, Omer, r.a., ponavljao je gornji ajet.

Salahuddin Ejjubi je u noći pred Bitku na Hittinu obilazio šatore svoje vojske i u jednom šatoru je čuo kako mudžahidi uče Kur'an, klanjaju noćni namaz i plaču dok skrušeno upućuju dove Allahu, dž.š., pa je rekao: ”Odavde dolazi pobjeda”, a onda je došao do jednog šatora gdje su se vojnici zabavljali i smijali, pa je rekao: ”A odavde dolazi poraz.”

Imam Tirmizi bilježi predaju o Ibn Mes'udu koji se bio teško razbolio, pa ga je obišao Osman ibn Affan i pitao ga: ”Na šta se žališ?” Odgovorio je: ”Na svoje grijehe.” ”A za čim žudiš?” Odgovorio je: ”Za Allahovim oprostom.” Osman je ponovo upitao: ”Hoćeš li da ti pozovem ljekara?” Odgovorio je: ”Ljekar me je i razbolio.” Na kraju ga je Osmana pitao: ”Želiš li da naredim da ti obezbijede opskrbu iz državne blagajne?” Odgovorio je: ”Nemam potrebe za tim.” Osman je na to dodao: ”Neka ostane tvojim kćerkama poslije tebe.” Ibn Mes'ud je odgovorio: ”Zar se bojiš siromaštva za moje kćeri? Ja sam svojim kćerkama rekao da uče svake noći suru El-Vakia’ i nadam se, ako Bog da, da nikada neće osiromašiti.”

Abdullah ibn Omer je učio Kur'an i kada je došao do ajeta: ”Između njih i onoga što budu željeli bit će prepreka postavljena kao što je prije bilo učinjeno sa njima sličnim, jer su svi oni, doista, mnogo sumnjali.” (Saba, 54.) U tom trenutku bio je žedan i napio se vode, pa je zaplakao. Upitan zašto plače, odgovorio je: ”Sjetio sam se da će toga Dana džehennemlije najviše željeti hladne vode.”

Stoga, živimo sa Allahovom Knjigom, sa Kur'anom, Allahovim poklonom u mjesecu ramazanu: ”U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla.” (El-Bekara, 185.), Živimo sa mubareć Knjigom: ”A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je.” (El-En'am, 92.) Živimo sa Allahovom Knjigom objavljenoj u mubarek noći: ”Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo.” (El-Duhan, 3.) U noći mira, sigurnosti, noći Kadra: ”Meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake. Sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.” (El-Kadr, 1.-5.) Živimo sa Allahovom Knjigom kojoj laž i zabluda ne mogu prići ni sa jedne strane, sa Knjigom koja, da je samo jedan njen ajet objavljen bilo kojem narodu, slavio bi taj dan kao praznik, kao blagdan, kao što je, nakon što je čuo ajet: ”Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El-Ma'ida, 3.), jedan Jevrej rekao Omeru, r.a.: ”Tako mi Allaha, da je ovaj ajet nama objavljen mi bismo dan u kojem je objavljen slavili kao poseban blagdan.”

Ne budimo od onih koji Kur'an drže na rafama radi berićete i koji ga uče samo mrtvima, jer Kur'an je objavljen živima. Kur'an smiruje srce, donosi radost, on je objavljen da oživi srca i pameti, on odgaja ummet kako će se ponašati u cjelokupnom životu i kako će se odnositi prema drugima. Islamski ummet je vezan za Kur'an, za Allahovu Knjigu i nama muslimanima ponosa i slave bez Kur'ana nema, kao što se naglašava u ajetu: ”Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?” (El-Enbija’, 10.)

 

Izvor: saff.ba



Islam PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.