Arapski režimi – najžešći islamofobi na svijetu?

0

Autori: Ola Salem i Hassan Hassan / Izvor: Financial Times

Ministar vanjskih poslova Ujedinjenih Arapskih Emirata šeik Abdullah bin Zayed upozorio je na islamiste u Evropi 2017. godine na javnoj tribini u Rijadu.

„Doći će dan kada ćemo vidjeti daleko radikalnije ekstremiste i teroriste kako izlaze iz Evrope, zbog izostanka donošenja pravih odluka ili nastojanaj da budu politički korektni ili zbog njihove pretpostavke da poznaju Bliski istok i islam mnogo bolje nego mi “, rekao je Zayed. “Žao mi je, ali to je čisto neznanje.” Poruka je bila jasna: evropski će se lideri suočiti s budućim endemom islamskog ekstremizma ukoliko, u ime ljudskih prava, slobode izražavanja i demokratije, nastave tolerirati prisutnost onoga što je opisao kao radikalne ekstremiste i teroriste.

Iako je ta izjava stara dvije godine, nedavno je putem društvenih medija ponovo aktualizirao poznati medijski aktivist iz Emirata, Hassan Sajwani, ali u potpuno drugačijem kontekstu: u jeku terorističkog napada koji je navodno izveo australijski bijeli supremacist nad muslimanskim vjernicima u džamiji u Christchurchu na Novom Zelandu koji je doveo do 50 smrtnih slučajeva. Sajwani, koji ima porodične veze sa vladajućom dinastijom u Emiratima i sa Trumpovom porodicom (njegov daidža je osnivač i predsjedavajući kompanije Damac Properties, koja je razvila Trump International Golf Club u Dubaiju), potom je objavio tweetove koji obiluju vrstom podmetanja straha i huškanja na muslimane, kojima se nameće krivica da su sami izazvali napade u Christchurchu.

To je samo jedan primjer trenda koji se često previđa: podsticanje na mržnju prema muslimanima od strane arapskih vlada je dio njihove kampanje protiv neistomišljenika u zemlji i inostranstvu. Pokušavajući opravdati represiju i smiriti zapadnu javnost, neki od ovih režima i njihovih pristaša sklopili su neformalni savez sa konzervativnim i desničarskim skupinama i ličnostima na Zapadu posvećeni unapređenju antiislamske bigoterije.

Arapski režimi troše milione dolara na istraživačke centre, akademske institucije i lobirajuće firme kako bi oblikovali mišljenje u zapadnim glavnim gradovima o domaćim političkim aktivistima koji se protive njihovoj vladavini, od kojih su mnogi religiozni. Polje borbe protiv islamskog ekstremizma je idealno za narativ koji preferiraju regionalne vlade: one izražavaju simpatije prema Zapadu tvrdeći da i oni trpe zbog radikalnih džihadista i nude da rade zajedno na zaustavljanju ideoloških korijena islamističke prijetnje.

Na temelju desetaka razgovora vođenih tokom nekoliko godina, ustanovili smo da autokratski režimi u regiji pažljivo njeguju veze sa konzervativnim i krajnje desnim krugovima na Zapadu, koji se oslanjaju na svoje antiislamističke programe. Politički ciljevi dviju strana ne preklapaju se u potpunosti: zapadna islamofobija može biti daleko veća od raznolikosti koju podržavaju arapske vlade. Ipak, obje strane smatraju da je partnerstvo korisno. Arapski propagandisti tvrde da postoji urođena veza između takozvane političke korektnosti i tendencije da se umanjuje razmjer opasnosti ideologija koje vode ka terorizmu – ovo je tvrdnja koju zapadni konzervativci koriste kako bi svoje stavove učinili leigtimnim.

“Naš prag je prilično nizak kada govorimo o ekstremizmu”, rekao je emiratski ministar vanjskih poslova za Fox News mjesec dana nakon panel diskusije u Rijadu 2017. godine. „Ne možemo prihvatiti podsticanje ili finansiranje. U mnogim zemljama je definicija terora da morate nositi oružje ili terorizirati ljude. Za nas je daleko ispod toga. “

Takve kampanje arapskih vlada prevazilaze napore da se jednostavno objasne precizne prijetnje koje predstavljaju islamisti, a koje zaista postoje. Umjesto toga, oni često koriste taktike zastrašivanja da bi preuveličali prijetnju i stvorili atmosferu u kojoj alternativa ovim režimima, sa stanovišta zapadne politike, postaje nezamisliva. Takvo okruženje omogućuje i da se ti režimi nekažnjeno obračunavaju sa unutrašnjom opozicijom. Terorizam postaje pojam za opravdanje represije. U Saudijskoj Arabiji su čak i ateisti definirani kao teroristi prema postojećim antiterorističkim zakonima.

Po tim obrascima se postupalo više od jedne decenije, ali su se intenzivirali posljednjih godina i pokazali su se kao efikasni instrumenti za osvajanje prijatelja i utjecaj na neprijatelje.

David Duke, bivši vođa Ku Klux Klana koji je 2005. posjetio Damask kako bi pokazao solidarnost sa sirijskim režimom protiv cionizma i imperijalizma, često je izražavao potporu sirijskom predsjedniku Basharu al-Assadu uprkos diktatorovoj jezivoj kampanji protiv vlastitog naroda. U tvitu iz 2017. godinu napisao je: “Assad je moderni heroj koji se suprotstavio demonskim silama koje žele uništiti njegov narod i naciju – Bog blagoslovio Assada!” Slične osjećaje prema Assadu izrazile su i krajnje desne figure u Europi.

U augustu 2015. ugledni i utjecajni dubajski biznismen Mohammed al-Habtoor objavio je stručno mišljenje u časopisu The National, dnevnom listu na engleskom jeziku u UAE, objašnjavajući svoju podršku tada kontroverznom predsjedničkom kandidatu Donaldu Trumpu, opisujući ga, uprkos njegovim izjavama protiv muslimana, riječima „strateg sa pametnim poslovnim umom“. Podrška Habtoora, koji je blizak vladi Emirata, sugerirala je da su te vlade ili njima bliske osobe, sretne u savezništvu sa antiislamskim aktivistima na Zapadu, i to ne uprkos njihove antiislamske retorike, nego upravo zbog nje.

Kako se ovi režimi suočavaju sa sve većim pritiskom, oni izražavaju strah od ekstremizma i terorizma da bi privukli podršku. Na primjer, kako su evropske zemlje prošle godine postale sve kritičnije prema Saudijskoj Arabiji nakon sve većeg broja žrttava u ratu u Jemenu, hapšenja ženskih aktivistica i ubistva kolumniste Washington Posta, Jamala Khashoggija, Rijad se okrenuo desnom krilu za podršku. Između ostalog, poslana je saudijska žena koja se sastala s krajnje desnim blokom Europskog parlamenta. Prema Eldaru Mamedovu, savjetniku socijaldemokrata Europskog parlamenta, Saudijska Arabija je nakon toga postala predmet neslaganja u Bruxellesu, jer su snage lijevog centra težile rezolucije protiv Kraljevine, dok su im se desničarske snage protivile.

Nakon vojnog udara u Egiptu 2013. godine, režim u Kairu i njegovi regionalne pristaše bili su u punoj spremi da preuveličavaju rizike od ekstremizma i promoviraju generala Abdela Fattaha al-Sisija kao jakog čovjeka koji je bio spreman ne samo da obuszda ekstremiste, nego i da se pozabavi revidiranjem islamske misli. Njegovi simpatizeri u Washingtonu i drugim glavnim gradovima Zapada su rado citirali njegovu izjavu iz 2015., o potrebi islamske reformacije i, vjerovatno odbacivanja viševjekovne tradicije, dokazujući njegov antiislamski kredibilitet.

Uspon Mohammeda bin Salmana, saudijskog prestolonasljednika, stavio je sve regionalne vlade u isti okvir. U e-mailovima emiratskog ambasadora u SAD-u, koji su procurili 2017. godine, ambasador je sažeo ovu propagandu kao odgovor na pritužbe o jačanju džihadista u regiji: „Gledaj, ja ću prvi priznati da je ta ideologija problem i da je to problem koji treba riješiti. Ali konačno vidimo nekoga u Saudijskoj Arabiji ko je voljan da to prihvati. To je novost za nas. ” Katarska kriza 2017. na sličan je način prikazana kao dio napora Emirata i Saudijske Aarbije da iskorijeni ekstremiste i njihove finansijere, što je brzinski podržao i Trump, koji je upravo završavao historijsku posjetu Rijadu.

Ti režimi namjerno forsiraju propagandu o političkim i vjerskim aktivistima iz njihovih zemalja koji sada žive na Zapadu da bi ih marginalizirali i ušutkali u njihovim novim životnim sredinama. Mnogi od ovih ljudi pobjegli su od represije i zatražili zaštitu u demokratijama, a njihovo  etiketiranje kao vjerskih ekstremista ili prikrivenih džihadista olakšava diskreditaciju njihovog antirežimskog aktivizma. Uspon moćnih zapadnih muslimanskih aktivista i političara povećava zabrinutost ovih režima o stabilnosti njihove vlasti.

Uloga stranih zemalja u poticanju ciklusa predrasuda i ksenofobije zaslužuje da bude područje posebnog fokusa. Suprotno onome što je Habtoor rekao o Trumpovoj retorici, riječi nisu bezazlene. One mogu koštati života, kao što je pokazao napad na Novom Zelandu.

 

Izvor: saff.ba



Islam PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.