Na Ahiret je preselio Murad Wilfried Hofmann

0

Otišao je na Bolji svijet veliki čovjek, britki um, ambasador islama. Preveo sam nekoliko njegovih knjiga, ustvari, prva knjiga koju sam preveo bila je njegova knjiga o islamu, potom smo se sretali nekoliko puta i razgovarali. Bio je zabrinut za islam i muslimane u Evropi, a ipak jedan takav vjernik intelektualac je zaista bio dar muslimanima i Njemačkoj.

Molim Svevišnjeg da ga počasti džennet-i firdevsom.

ISPOD JE NAŠA KORESPODENCIJA KADA JE IZAŠLA NJEGVOGA KNJIGA O KUR'ANU

Dragi profesore Murad

Nadam se da ste dobro i da će Vas ovaj e-mail zateći u dobrom zdravlju i raspoloženju,

Upravo ovih dana do ruku mi je došla vaša knjižica, kratki uvod u Kur’an i jučer sam je čitao.
Još uvijek sam pod dojmom i zadivljen sam kako neko može biti tako pronicljiv u smislu uočavanja nekih veoma važnih stvari koje, čini se, ostali muslimana prosto ne uspiju vidjeti.
Molim Svemilosnog da Vam podari nagradu za vaš hizmet. Amin!

Mnogo selama iz Sarajeva,

Mirnes Kovač
18. mart, 2010. godine, 10:09 AM

Dragi brate Mirnese,
Es-selamu ‘alejkum!

Hvala vam na vašem e-mailu.
Do sada sam izdao 13 knjiga, međutim, ovu malu knjižicu o “Kur’anu” smatram svojom najboljom objavljenom knjigom.

Imajući u vidu da mi je sada gotovo 79 godina, povukao sam se iz Šerijatskog odbora Bosna Bank International u Sarajevu.

Kao svog naslijednika, koji je sam bankar i veoma upućen u islamsko bankarstvo, predložio sam drugog njemačkog muslimana Michaela Saleha Gassnera. Danas su mi javili da je primljen.

Ve-s-selam,

Murad Hofmann
18. mart, 2010. godine, 10:58 AM

Ovu kratku korespodenciju između autora i prevoditelja ove knjižice koju imate u rukama smatram najefikasnijim predgovorom koji se može kazati o jednoj knjižici ovako malog obima. Naime, nakon što sam za kratko vrijeme pročitao Hofmannov vodič ili bolje rečeno svojevrsno upustvo ili uvod za čitanje Kur'ana, iako sam uvidio da se u knjizi radi o jednom sažetom vodiču pisanom za ljude sa Zapada, odlučio sam ovu knjižicu prevesti i ponuditi je čitaocima na bosanskom jeziku, jer i Bošnjaci spadaju u muslimane koji uglavnom žive i razmišljaju u okvirima Zapadne kulturno-civilizacijske hemisfere. Odlučio sam, stoga, prijevod ovog malog vodiča ponuditi El-Kalemu, Izdavačkom centru Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, da knjigu štampa na bosanskom jeziku, budući da El-Kalem od ranije ima osigurana prava na izdavanje Hofmannovih dijela preko kairske izdavačke kuće Daru-s-Selam. Također sam direktora gosp. Selima Jarkoča zamolio da knjiga cijenom i izdanjem bude što jeftinija i dostupnija našem čitateljstvu.
Jer, veoma se često zadesimo u prilici da pitamo, ili pak odgovaramo na pitanja o Kur’anu. Nekada, pak, kao promatrači slušamo “konstatacije” o Kur’anu: i tačne i netačne. Iako je o Kur’anu mnogo knjiga napisano ipak se nerijetko dešava da se ova Božija Knjiga teško približava sugovorniku da li zbog nesposobnosti onog koji tumači ili onog ko informaciju o Kur’anu prima. Stoga nije naodmet pročitati i imati ovo upustvo kako bi se kratko, precizno i dovitljivo prezentirale neke osnovne činjenice o primarnom temelju islama.

Mirnes Kovač

O autoru

Ko je Murad Wilfried Hofmann?

Dr. Hofmann, koji je islam primio 1980. godine, rođen je u katoličkoj familiji 6. jula 1931. godine u Aschaffenburgu u Njemačkoj, gdje je i proveo svoje djetinjstvo, preživljavajući prvo nacistički režim, a kasnije i strateška bombardovanja i vojnu okupaciju. Njegovo univerzitetsko obrazovanje počinje studijem na Union College-u u New Yorku 1950. g. Obrazovanje je nastavio na minhenskom univerzitetu okončavajući ga doktoratom iz oblasti njemačkog prava 1957. g. Dodatne studije američkog prava završava magistraturom na Harwardu 1960.g.
Od 1961. do 1994. godine u službi je pri njemačkom Ministarstvu vanjskih poslova, specijalista je za pitanja nuklearne odbrane. Službovao je kao ditrektor za informisanje pri NATO-u u Briselu od 1983. do 1987.g. U dva navrata je bio njemački ambasador, u Alžiru od 1987. do 1990. g. i u Maroku od 1990. do 1994. godine.

Put u islam

Nekoliko ključnih iskustava je povelo dr. Hofmanna ka islamu. Prvo od tih iskustava je počelo da se dešava kada je 1961. godine bio odaslat u Alžir u svojstvu atašea pri njemačkoj ambasadi u Alžiru, gdje se zatekao u krvavom ratu između francuskih okupacionih snaga i alžirskog Nacionalnog fronta koji se tada borio za alžirsku nezavisnost. Tu je bio svjedok nasilja i masakra koje je preživljavao alžirski narod. Svaki dan su desetine ljudi bivale smaknute samo zato što su bili Arapi i što su govorili o nezavisnosti. ″Bio sam svjedok strpljivosti i čvrstine alžirskog naroda koji se sučeljavao sa užasnom patnjom, bio sam svjedok njihove čvrste discipline tijekom ramazana, njihove uvjerenosti u pobjedu, kao i njihove hunamnosti nasuprot pratnji kojoj su bili izloženi.″
On je osjetio da je njihova vjera ta koja ih je učinila da takvi budu, te je otuda otpočeo da proučava njihovu vjersku knjigu – Kur'an. ″Nikada je nakon toga nisam prestao isčitavati, do dana današnjega″ – dodaje Hofmann.
Islamska umjetnost je bila drugo iskustvo za dr. Hofmanna na njegovom putu ka islamu. Od svoje mladosti bio je ljubitelj umjetnosti i baleta. Sve ovo je zašlo u sjenu kada se susreo sa islamskom umjetnošću koja je na njeg izvršila direktni uticaj. Možda je najviše od svega ovoga što je načinilo značajan uticaj na njegovu potragu za istinom bilo njegovo temeljito poznavanje kršćanske historije i doktrine. Shvatio je da postoji značajna razlika između onog što vjernik kršćanin vjeruje i onog što predaje profesor kršćanske historije na univerzitetu. Našao se pred teškoćom da prihvati da je čovječanstvo zajarmljeno ″iskonskim grijehom″ (praočevskim grijehom, istočnim grijehom) i da je Bog morao ″poroditi svog vlastitog sina i staviti ga na muke i pustiti da bude razapet i ubijen na križu, s ciljem da spasi svoja vlastita stvorenja″!?
″Počeo sam da shvatam kako šokirajuće, neprihvatljivo i blasfemično je to i zamisliti da bi Bog mogao pasti na tako ništavilo, da je bio nemogućan da isto učini u vezi sa nesrećom koja se dogodila sa Adamom i Evom ‘bez porađanja sebi sina’, samo da bi ga imao za žrtvu u toj krvavoj farsi u kojoj Bog mora otpatiti za grijehe čovječanstva, za grijehe stvorenja koja je On stvorio!?″

Ajet koji je prevagnuo…

On se povratio osnovnim pitanjima o egzistenciji Boga. Nakon analiziranja filozofskih djela poput Wittgensteinovih, Pascalovih, Swinburnovih i Kantovih, došao je do intelektualnog uvjerenja da Bog postoji. Slijedeće logičko pitanje s kojim se suočio je bilo na koji način Bog komunicira sa ljudskim bićima, kako bi oni bili upućeni. Ovo ga je odvelo do spoznaje o potrebi Objave. Ali, sljedeće pitanje je bilo, koja od objava sadrži Istinu, judeo-kršćanski spisi ili one koje nudi islam?
Odgovor je pronašao u trećem krucijalnom iskustvu kada je naišao na slijedeći kur'anski ajet: “VE LA TEZIRU VAZIRETUN VIZRE UHRA” (Nijedna osoba neće nositi teret tuđeg grijeha…) Ovaj ajet mu je otvorio oči i riješio njegovu dilemu. Jasno i nedvosmisleno to je odbacilo ideju naslijeđivanja ″iskonskog grijeha″ i ideju potrebe posredovanja svetaca. ″Musliman živi u svijetu bez klera i religijske hijerarhije i kada obavlja namaz to ne čini posredstvom Isusa, Marije ili drugih svetaca kao posrednika, nego to čini direktno Bogu – bivajući time potpuno emancipovani vjernik – pripadajući religiji u kojoj nema nikakvih misterija.” Prema Hofmannu: ″Musliman je emancipovani vjernik, par exellance.″

Musliman njemački diplomata

Za dolazeći sinov 18-ti rođendan 1980. godine, on je pripremio rad u kojem je na 12 stranica izložio stvari koje je smatrao neupitnom Istinom sa filozofske perspektive. Zamolio je imama u Kölnu koji se zvao Mohammed Ahmad Rassoul da pogleda taj rad. Nakon što je isti pročitao, Rassoul je odgovorio da: ″ako gosp. Hofmann vjeruje u ono što je napisao na tim listovima , da je on u stvari musliman!” To se uistinu i desilo nekoliko dana kasnije kada je svečano izjavio:″ Svjedočim i očitujem da nema drugog božanstva osim Allaha, i svjedočim i očitujem da je Muhammed Allahov poslanik.″ To je bilo 25. septembra 1980. godine. Dr. Hofmann je nastavio svoju diplomatsku karijeru kao njemački diplomata i službenik NATO-a u narednih 15 godina nakon što je posato musliman. ″Nisam iskusio nikakvu vrstu diskriminacije u svom profesionalnom životu ″ – kazao je on 1984. godine, tri i pol godine nakon konverzije. Tom prilikom je primio orden Časti Republike Njemačke, koji mu je uručen od tadašnjeg njemačkog predsjednika dr. Carla Carstensa. Njemačka vlada je distribuirala njegovu knjigu Dnevnik Nijemca muslimana svim svojim diplomatskim predstavništvima u muslimanskim zemljama kao reprezentativni materijal. Njegove profesionalne obaveze ga nisu sputavale od praktikovanja svoje nove vjere. Nekada je uživao u crvenom vinu, sada uljudno odbije alkohol kada mu bude ponuđen. Kao službenik ministarstva vanjskih poslova, povremeno je morao da organizuje radne ručkove za strane goste. Učestvovao bi u tim objedima sa praznim tanjurom ispred sebe za vrijeme ramazana. Godine 1995. je dobrovoljno istupio iz službovanja pri Ministarstvu da bi se posvetio islamu. Dr. Hofmann je napisao nekoliko zapaženih knjiga o islamu: Jedan filozofski put u islam (1981), Dnevnik Nijemca muslimana (1985), Islam kao Alternativa (1992), Putovanje u Mekku (1996) potom iste godine američki bestseller ″ISLAM 2000″, Islam u trećem mileniju: Religija u usponu, (2000), Budućnost islama na Zapadu i Istoku (u koautorstvu sa Abdul Medžidom Šerefijom, 2008).

M. Kovač



Islam PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.