30. August 2019

Riječ “hidžra” (bosanski: ostavljati, napustiti) sa svojim izvedenicama je spomenuta u Kur’anu na preko trideset mjesta, a čime je višestruko istaknuta sva multidimenzionalnost migracija, odnosno uvijek pripravne mobilnosti neophodne u procesu napuštanja npr. određenog stanja duha, određenog sistema, društva ili geografske tačke.

Piše: Edin Tule

Pogledajmo jedan aspekt hidžre:

Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će upitati: “Šta je bilo s vama?” – “Bili smo potlačeni na Zemlji” – odgovoriće. –“Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?” – reći će meleki, i zato će njihovo prebivalište biti džehennem, a užasno je on boravište. (En-Nisa, 97)

U prethodnom ajetu Gospodar svjetova nam kroz dijalog koji se odvio između meleka i određenih ljudi jasno slika svu neosnovanost njihove molećive isprike: “Bili smo potlačeni na Zemlji” – koja je uslijedila nakon pitanja meleka: “Šta je bilo s vama?” Ta isprika je obezvrijeđena narednim retoričkim pitanjem meleka: “Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?” – u kojem se ističu dvije vrlo često previđene dimenzije života na planeti Zemlji: istraživanje prostranosti planete i mogućnost kretnje van granica (npr. mentalnih, ideoloških, kulturnih, geografskih, itd.) koje su nam drugi nacrtali odnosno koje smo zatekli vlastitim rođenjem. Štaviše, Gospodar svjetova izvodi izuzetno opominjući zaključak: “… i zato će njihovo prebivalište biti džehennem, a užasno je on boravište.” – u kojem se jasno naglašava da u Džehennem ne vode samo grijesi nego i nesposobnost odnosno neprepoznavanje prilika i njihovo neiskorištavanje. Tako da svakoj individui ili (političkom) kolektivu koji pribjegava defanzivnoj retorici uvijek iznalazeći isprike za vlastitu stagnaciju i nerealizaciju vlastitih nauma, moramo nuditi kontrapitanja kojima ističemo previđene opcije u njihovim kognitvnim šemama. Naprimjer, osobu koja se žali da ne može ostvariti svoje snove zbog navodnog nepotizma u određenom kolektivu, jednostavno pitamo šta ju je spriječilo da se izbori za svoj kreativni prostor negdje drugdje? Osobu kojoj je fizičke povrede nanio agresivni siledžija pitamo šta ju je spriječilo da do maksimuma razvije svoj tjelesni potencijal? Političku partiju koja tapka u mjestu sa svojim političkim programima zato što se ne može dogovoriti sa drugim relevantnim političkim snagama u određenom društveno-političkom okruženju, jednostavno pitamo šta ju je spriječilo da savlada vještine pragmatičnog pregovaranja i adekvatnog diplomatskog razoružavanja političkih protivnika? Ne postoji niti jedna zadovoljvajuća isprika na pomenuta pitanja osim možda samoobmanjujućih racionalizacija koje svojim analgetskim svojstvima ublažuju bol ali nemaju nikakav pozitivan uticaj na zaustavljanje negativnog razmišljanja koje vodi samodestrukciji i negaciji vlastitog života.

Ostvarenje snova

Naravno da se hidžra (iseljenje) iz prethodnog ajeta ne odnosi samo na traženje novog geografskog prostora za samorealizaciju, nego podrazumijeva borbu za vlastiti kreativni, intelektualni, kulturni, geopolitički prostor u kojem možemo realizovati vlastite individualne i kolektivne snove. Selidba (hidžra) sa geografske tačke A na geografsku tačku B skoro sigurno ne znači ništa ukoliko prethodno nije došlo do napuštanja (hidžre) pogrešnog mentalnog stava, bezidejnog društva i pogubnih životnih navika.
Ukoliko pravovremeno dođe do napuštanja svega pomenutog u našim ličnostima, nema ovosvjetske ekonomsko-političke sile (prepreke) koja može spriječiti naš razvoj i umanjiti nam rezultate. Dakle, nesposobnost uočavanja i previđanje ispravnih životnih opcija u svim navedenim prilikama, kao i u nebrojenim drugim, te prepuštanje vođstva i dominacije onima koji neće imati sluha za nas, Allah, dž.š., kažnjava Džehennemom.

Ipak, Milostivi Stvoritelj već u narednom ajetu udaljava od pomenute strašne kazne određene kategorije ljudi:

Samo nemoćnim muškarcima, ženama i djeci koji nisu bili dovoljno snalažljivi i nisu znali puta, Allah će, ima nade, oprostiti… (En-Nisa, 98-99)

U originalnom arapskom tekstu Allah, dž.š., navodi riječ “hile” koju Korkut prevodi kao “snalažljivosti, a Mlivo kao “dovitljivost”, iako ta riječ, u smislu umne aktivnosti, konotira puno više. Allah, dž.š., će oprostiti pomenute nesposobnosti koje su nas dovele na društveno-političku marginu samo onima koji nisu bili dovoljno snalažljivi, dovitljivi, promućurni, pozitivno lukavi odnosno onima koji su bili maloumni.

Ostvarenje vlastitih snova uvijek podrazumijeva puno odricanja i žrtve odnosno spremnosti da napustimo sve od rodnog mjesta do najsitnijih životnih ugodnosti. Zato je blagodat ukoliko imamo nekoga ko nas uvijek podsjeća da ne smijemo odustati od vlastitih snova te da za njih vrijedi platiti najveću cijenu. Muhammedov, a.s. san je bio da institucionalizira islam kao ideologiju, pa da kroz Medinsku povelju koju je napisao tj. prvi pravni ustav koji uređuje društveno-politički život u jednom mjestu, osnuje pravednu državu koja će garantovati i štititi kolektivne interese njenih stanovnika. U tom kontekstu Poslanikova, a.s., hidžra iz Mekke u Medinu 622. godine, desila se nakon prethodnog napuštanja i udaljavanja od detalja pogrešne ideologije, loših navika, pogubnih mentalnih stavova, konformizma, itd. – u potrazi za novom geopolitičkom tačkom iz koje će krenuti ka globalnom svijetu. Naravno da nije bilo dovoljno da muslimani fizički pređu od Mekke do Medine pa da ostvare sve svoje interese, nego je Muhammed, a.s., morao oformiti timove ljudi, ujediniti različita plemena i frakcije, prepoznati sabotere i dezertere, neutralizovati njihovo djelovanje ili ih eliminisati, izvojevati bitke protiv agresora, uspokojiti političke manjine, razviti ekonomiju, itd.

Važnost vještine pregovaranja

U tom kontekstu se zanimljivo osvrnuti na miradž tj. događaj koji je bio izvanredna priprema Muhammeda, a.s., za vrlo zahtijevnu državničku fazu u Medini. Miradž – to nebesko putovanje u jednoj noći kroz sva nebesa do Stvoritelja svjetova – desio se svega godinu dana prije hidžre. Ovdje ćemo se osvrnuti na samo dva detalja sa tog pripremnog putovanja tako neophodna u savremenom uređenju i vođenju države, a to su: konsultacija ljudi iste struke/profesije i vještine pregovaranja. Na miradžu je Muhammed, a.s., na svakom nebu sreo određenog poslanika sa kojim je komunicirao odnosno razmijenio iskustva. Kroz tu nebesku konsultaciju ljudi iste struke, Gospodar nas uči tajni u vođenju države i društva jer je svaka državotvornost rezultat usvojenih pravnih akata o kojima je raspravljala skupina ljudi koja je prevazišla kolegijalne sujete i lične interese. Na miradžu mlađi kolega odnosno manje važan poslanik u odnosu na Muhammeda, a.s., tj. Musa, a.s., savjetuje svog “starijeg” kolegu po pitanju broja namaza za ummet, i Muhammed, a.s., sluša i sprovodi njegov savjet. I ne samo to! Musa, a.s., je na miradžu podučio Muhammeda, a.s., možda najvažnijoj državotvornoj lekciji, a to je vještina pregovaranja. Savjetujući Muhammeda, a.s., da više puta od Gospodara svjetova traži manje namaza za muslimane sve dok se Poslanik, a.s., nije zastidio Gospodara, cio ummet Muhammedov je podučen da – po pitanju vlastitih interesa – treba vješto pregovarati sa svakim makar s druge strane bio neko dobronamjeran i milostiv kao što je sam Stvoritelj svemira!

Važnost vještina pregovaranja je dodatno podcrtana u narednom ajetu:

Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen – (Al-Ahzab, 72)

Iz prethodnog ajeta vidimo da su nebesa, Zemlja i planine iskoristile svoju mogućnost pregovaranja tj. odbile su da prihvate emanet koji podrazumijeva kaznu ukoliko se ne ispoštuje, a koji je poslije ponuđen čovjeku. Preciznije rečeno, jasno su pokazale strah i ustezanje te proslijedile pomenuti paket dalje. Čovjek je u ovom slučaju bio lahkomislen i neznalica jer je prihvatio cio emanetski paket bez ijedne intervencije na koje je sasvim izvjesno imao pravo. Znamo da je Iblis, nakon Allahove, dž.š., presude i njegovog protjerivanja iz dženneta domišljato intervenirao tražeći da živi – ni manje ni više – nego koliko traje život na planeti Zemlji. I biva mu odobreno.

“Gospodaru moj!” – reče on – “daj mi vremena do dana kada će oni proživljeni biti!” “Dajem ti – reče On…” (Sad, 79-80)

Na miradžu je istaknuta sva važnost različitih aspekata komuniciranja, s posebnim akcentom na spremnost na nužnost komuniciranja sa ljudima iste struke i razvoj vještina pregovaranja, tako važnih za ostvarenje naših individualnih/kolektivnih snova i u ovom nam modernom vremenu. Poslije savladanih lekcija na miradžu, hidžra je bila naredna prirodna etapa u životu prve zajednice muslimana. Naše individualne hidžre danas također prate isti redoslijed, tj. nakon našeg individualnog razvoja kroz iskušenja i usvajanje neophodnih vještina, slijedi borba za kreativni radni prostor u koji možemo ugraditi svu puninu vlastitih ličnosti.

Zaključak

Ko ispravno shvati poruke hidžre, odstranjujući iz svojih ličnosti sve ono što sprječava njihov razvoj, razviće mentalnu mobilnost neophodnu za razvoj multidisciplinarnosti te kroz cjeloživotno usavršavanje ispuniti svoju misiju na Zemlji. U suprotnom, puka fizička hidžra muslimana sa tačke A na tačku B, proizvodi porobljene građane drugog reda na marginama bjelosvjetskih društava koji se raduju, manje-više, svačijoj novoj godini.

Izvor: Akos.ba

Islam PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles