20. Mart 2019

Uvod

U proteklom periodu, na međunarodnom forumu, je pokrenuto pitanje da li je dozvoljeno ili nije, koristiti amber u parfemima. Postavljeno je i pitanje njegove upotrebe kako, unošenja tako i vanjska upotreba, zbog čega je kontaktiran šerijatski odjel za israživanja SANHA Pakistana.[1] Članovi ovog odjela razgovarali su o gore navedenom pitanju, iz različitih uglova u svjetlu komparativne sudske prakse, a rasprava i zaključak slijedi u daljnem tekstu.

Engleski naziv je ambra ili drugo ime mu je Ambergris Grasea.

Šta je to AMBER?

Poznato je da je amber voštana mirisna supstanca sivkaste boje.

Ova supstanca dolazi iz crijeva određenog kita i pluta na površini oceana. Iz tog razloga, kit se također naziva kao “Ambar (ulješura)“, jer guta i bljuje  samu suštinu ove supstance. Ovaj kit se razlikuje od drugih kitova, zbog veličine glave. Ponekad se ovaj kit lovi i amber se vadi i  uzima direktno iz njegovog želuca.

U skladu s tim, navodi se da je imam Šafi’ rekao:

“Neko mi je rekao da je vidio izbačenu ambru (amber) kako pluta na moru i izgleda kao savijeni vrat koze. Tu je i riba koja jede ambru (amber), ali je on (amber) otrovan i smrtonosan za ovu ribu. Stoga, talasi okeana guraju ove mrtve ribe na obalu, gdje joj je stomak smanjen i  otvoren i odakle se ambra (amber) vadi. ”

Postoje različite vrste ambra, međutim, što se tiče boja, najbolja ambra je siva, zatim ambra koja je bijele boje sa svijetlo žutim nijansama  i izuzetno miriše. Siva se također odnosi i na crnu, ali u kojoj ima i bijele boje, pa nije u potpunosti crna, nego siva.

Kada je u pitanju miris i parfem, nakon mošusa, najbolji i najskuplji parfem je ambra (amber). Tu su razne vrste u tom pogledu, ali najskuplji je sivi amber, zatim plavi, potom žuti i najsiromašnijeg kvaliteta je crni amber.

Određeni stručnjaci kažu da postoji  biljka koja raste u okeanu, koju morske životinje jedu, a zatim izlučuju amber. Isto se to navodi i od poznatog muslimanskog doktora i naučnik, Ibn Sina’a (Avicena) da  se ambra proizvodi u okeanu. Neki navode da je to jedna vrsta morske trave, a ima i  mišljenja, kao što smo i naveli,  da je to izlučevina određene ribe.

Najnovija istraživanja

Novo istraživanje koje je provedeno u vezi ambera i zaključak po tom istraživanju se ne razlikuje od onoga što su naveli raniji učenjaci islama. U skladu s tim, to je spomenuto i kod imama Zamahšerija, u knjizi “Taajul-‘Aroos”, da je amber supstanca koja pluta na moru,  a ponekad i izlučevina ptica koja se miješa sa njim.

Ako se uzme u obzir izjava, imama Zamahšerija, u svjetlu najnovijih istraživanja, zaslužuje još veći značaj. Jedno od mišljenja jeste i to da je amber zapravo sluz i smola određenog stabla (ili neke morske trave). Kada morska stvorenja idu blizu toga da bi jela, oni se zaglave na tome i s obzirom da se ne mogu osloboditi, oni ostaju zatvoreni i očuvani tamo zauvijek.

Veliki grčki znanstvenik i filozof, Theophrastus, je prva osoba koja je uradili istraživanje o amberu oko 400. g. p.n.e. Njegovo istraživanje je pokazalo da je veća vjerovatnoća da će se amber naći duž obale zemalja koje, u nekom trenutku, imaju obilje borove šume. Kasnije, te šume su zahvatile područje uz more i njihov dio se raširio u močvarama i primorskim planinama. Nakon određenog hemijskog procesa, pretvorili su se u (polukružno, poput oblutaka) amber “kamenje”, koje će tražiti ronioci i trgovci i baviti se njegovom prodajom.

Do sada smo došli do zaključka da je amber mirisna tvari. Međutim, šta je zapravo to?

Postoji veliki broj mišljenja u tom pogledu:

  1. sluz i smola stabala,
  2. vrsta biljka koja raste na dnu okeana,
  3. vodene biljke,
  4. bljuvotina određenih vrsta riba,
  5. izlučevina određenih vrsta riba,
  6. Katran-kao supstanca koja dolazi ispod vodenih površina,
  7. Košnice/rojevi određenih pčelinjih vrsta, koje stradaju i padaju u okean zbog kiše, oluje i tajfuna.

Detaljnija rasprava o amberu prema grčkoj medicini

Suština onoga što su grčki medicinski stručnjaci napisali u svojim knjigama jeste da je amber supstanca topla i suha, okrepljujuća za srce, jača um, stimulira prirodnu toplotu tijela i jača mišiće i tetive. Amber se obično koristi za liječenje mišića i bolesti srca uzrokovane hladnoćom u tijelu. On se daje pacijentu da stimuliše i poveća prirodnu toplotu tijela i njegova potrošnja je korisna za osobe strarije dobi. Također se koristi za liječenje fizičke slabosti i čira na želucu. Jedno od posebnih medicinskih svojstava ambera je da se povećava muževnost kod muškaraca i održava prirodnu toplinu tijela, međutim, štetno je za crijeva i jetru. Lijekovi, koji su korisni za crijeva i jetru su Arabica gumu i bambusov šećer. Mošusa i šafran se mogu koristiti umjesto ambera. Neki poznati lijekovi koji koriste amber baze uključuju Khameera-e-Ibreesham, hubb-e-Ambar Maumyaai i Khameerah-e-Gaauzubaan-e-Ambari.

Amber je prirodna blagodat i izuzetno vrijedan, učenjaci su također diskutirali o tome da li je ili nije amber oporeziv i, ako je tako, koliki se porez može odrediti.

Naučnici (učenjaci) imaju različite stavove u vezi s tim, međutim, velika većina su mišljenja da vlade (države) ne mogu naplatiti porez na ambera. Ovo je stav malikija, šafija, kao i imama Ebu Hanife i Muhameda u hanefijskom mezhebu. Između tabi’na ovog mišljenja su bili imam Sufyaan Thauri, Ibnu Ebi Laylaa, Hasan bin Saalih i Abu Thaur. Naprotiv, u hanbelijskom mezhebu i imam Ebu Jusuf od hanefijskih učenjaka su mišljenja da se izdvaja 1/5. Postoje i druge rasprave, osim ovih, u kojima se razgovaralo o davanju ili ne davanju zakata na amber.

Amber u svjetlu Kur’ana i hadisa

Nevjerovatna su čuda i blaga okeana koja su spomenuta u Kur’anu, a.š. Iako, amber nije spomenut imenom, njegova upotreba u parfemima je spomenuta u hadisu. Tu je i kazivanje u Nesaijevoj zbirci (Nasai Shareef) u kojima se spominje da je hazreti Aiši, r.a., na postavljeno pitanje da li ga je Resulullah koristio za primjenu parfema ili nije, odgovorila: “Da. On bi koristio muške parfeme, kao što su mošus i amber.”

Također je i hazreti Se’id ibn Džubejr rekao da kod menstrualnog ciklusa žena treba oprati svoju odjeću, ako ju je specifična krv dodirnula, a nakon toga, ona treba primijeniti slatku mirisnu travu i šafran ili amber na odjeću, tj. namirisati. Poznati tabi’n hazreti ‘Ataa ibn Rebi’a je jednom upitan da li je ili nije dozvoljeno da se koristi mošus na osobe koje su preselile (umrle). Odgovorio je da je to zabranjeno. Međutim, kada su ga pitali o amberu, on je to dozvolio.

Je li amber halal i čist?

Stavovi mezheba

Hanefije

Hanefijski mezheb ima isti stav kao što je do sada već spomenuto. ‘Allaamah Kaasaani smatra da je amber parfem u smislu svog porijekla. ‘Allaamah Shaami je preferirao stav da amber dolazi iz izvora u okeanu i da je čist. On je također mišljenja da je amber čist i halal. Na drugom mjestu, ‘Allaamah Shaami je dozvolio upotrebu ambera sve dok se ispunjavaju sljedeća dva uslova:

  1. Da ga ne bi trebalo koristiti toliko (ambera) da izaziva trovanje i
  2. da ne bi trebalo da bude štetan za zdravlje.

Ipak,  dozvoljeno je koristiti amber za vanjsku primjenu, kao i za oralnu upotrebu i u medicinske svrhe i to u skladu sa hanefijskim mezhenom, jer je i čist i halal.

Šafije

Osnivač mezheba, imam Šafija smatra da je amber čist. A slabi prenosici hadisa spominju da je nečist, međutim, imam Zaynud-Deen, Omer bin Muzaffar Al-Wardi Al-Shaafi’i je rekao da postoji Idžmaa’ (konsenzus) da je amber čist. Iz tog razloga, prema šafijskom učenju dozvoljeno ga je kupovati, prodavati, kao i unaprijed kupovati amber, dok promet nečiste tvari nije dozvoljen.

Imam Maawardi navodi da je amber kao jedan od onih tvari koje se ponekad koriste kao potrošni materijal. Budući da je čist, amber, se može konzumirati jer, prema šafijskom učenju, bilo koja čista supstanca se može konzumirati, osim ako je to štetno za fizičko ili duševno zdravlje, ili opojan ili ako je sakriveni haram / od mrtve životinje (strvina).

Što se tiče same prirode ambera, postoje tri pogleda u šafijskom mezhebu:

  1. To je vodena biljka,
  2. to je stvrdnuta supstanca koju određena riba ne može probaviti (konzumirati) i, na taj način, izbacuje ga, bljuje ga i
  3. da su to izlučevine određene ribe.

Baš kao što su zemaljske biljke halal, tako su i vodene biljke halal. Dakle, nema prigovora da je amber čist i halal u svjetlu ovoga pogleda. Ako bismo morali uzeti u obzir da je amber bljuvotina kita (kao što je spomenuto u drugom pogledu), smatra se da nema problema za upotrebu, jer zbog internih procesa varenja, prirodne su se supstance promijenle i zbog tih procesa nečista supstanca postaje čista. U slučaju kita koji ga izbacuje, (bez da prolazi kroz  probavni proces), supstanca će ostati kao što je bila i prije nego što je kit proguta, i očigledno, ako je to bila  čista tvar prije nego što ju je progutao, ona će ostati čista i halal. U većini slučajeva, jednom će se morati isprati ostatci koj su možda prikupljeni u stomaku kita.

Malikije

Postoje tri mišljenja prema malikijskom mezhebu:

  1. To je mirisna tvar,
  2. da je to bljuvotina određene ribe i
  3. da su izlučevine određene ribe.

Neki smtraju da je prvo mišljenje ispravno. Malikijski učenjaci su spomenuli da je amber vodena biljka, od kojih najviše vrhunskog kvaliteta je ona, koja se pere na samoj obali mora kroz kretanje valova. Što se tiče one koju određena riba izbacuje (povraća) nakon gutanja, to je osrednji kvalitet i najsiromašnijeg kvaliteta je onaj amber koji je uklonjen iz želuca ribe nakon što umre i raspadne se.

Nedvosmislene su dozvole u vezi sa spoljnim korištenje ambera koje su spomenute u malikijskom učenju. U skladu s tim, imam Ibnu Qaasim kaže da je imamu Maliku postavljeno pitanje da li je ili nije dozvoljeno da se koriste mošus i amber? On je odgovorio da nema ništa loše u tome. Iz ovoga saznajemo da je amber čist, jer to je samo dozvoljeno da se koristi i nanosi na tijelo izvana, ako je čisto. Što se tiče potrošnje ambera, primjenjuju se opće pretpostavke kao što bi primijenili na bilo koju drugu halal supstancu. Drugim riječima, to nije dozvoljeno koristiti ukoliko se dokaže da je štetan za tijelo ili opojan.

Hanbelije

Ista tri mišljenja o porijeklu ambera su i u knjigama autora hanbelijskog učenja. Pouzdane predaje u knjigama, po hanbelijskom mezhebu su stava da je amber vodena biljka, koju čovjek stiče kroz različite načine. Iako se koristi kao potrošni materijal, to je zapravo mirisna tvar koja se koristi za vanjsku primjenu kao parfem. Amber je proglašen čist u hanbelijskom fikhu i prema tome, također je proglašen halalom.  Prema hanbelijama, svaka čista supstanca je također halal, sve dok nije fizički štetno ili opojno. Stoga, budući da je čist i halal, on je dozvoljen  za spoljašnju primijenu, a može se i konzumirati.

Zaključak:

Ukratko, amber je čist i halal i stoga se može koristi izvana u kozmetici i proizvodima za ličnu njegu u skladu sa sva četiri mezheba. Međutim, oralna upotreba je dozvoljena samo dok to ne dovodi do intoksikacije i sve dok to nije štetno za zdravlje potrošača.

Dakle, to je dozvoljeno koristiti kao, pića, farmaceutske proizvode, parfeme i kozmetiku i u drugim novim proizvodima.

Dobivanjem  novih aroma i ulja na bazi ambera one će također biti halal.

A Allah najbolje zna.

Istraživanje i prezentacija od strane članova Uprave za šerijatska istraživanja:

SANHA Halaal Associates Pakistan

Potpisnici:

  1. Muftija Shu’ayb ‘Aalam
  2. Muftija Yusuf ‘Abdur-Razzaaq
  3. Muftija ‘Aarif’ Ali Shaah
  4. Muftija Ahsan Zafar

[1] Muftija Yusuf Abdur-Razzaaq, Izvršni direktor SANHA Halaal Associates Pakistan.

Akos.ba

Islam PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles