19. Mart 2019

tripoli-2

Ekscentrični diktator, neprikosnoveni vladar, beskrupolozni vođa, jedan od najdugovječnijih čelnika arapskog svijeta… samo su neki od ‘epiteta’ koji su pripisivani bivšem libijskom čelniku Moameru el Gadafiju.

U svjetskim medijima ustalio se termin diktatora, diktatora koji je od jedne od najsiromašnijih zemalja u Africi stvorio naciju sa najvišim standardom.

Tek kad se medijska prašina slegla, na vidjelo su izašla dostignuća Gadafijeve vladavine, koja su sve vrijeme prećutkivana.

Po dolasku na vlast, obrazovanje i zdravstvena zašita su bili besplatni. Gadafi je u Libiji zatekao tek 25% pismenog stanovništva. Danas 83% Libijaca čita i piše, dok 25% ima fakultetsku diplomu.

U slučaju da se neki građanin odluči baviti zemljoradnjom, mogao je računati na pomoć od države, koja se sastojala od kuće sa zemljom, poljoprivredne opreme, sjemena i stoka.

I to sve bespovratno.

Ono što mediji nisu objavljivali o ‘diktatoru’, jeste da u Libiji nisu postojali računi za struju, niti kamate na kredite u bankama koje su sve bile državne.

Zamjerali su mu da krši ljudska prava u Libiji, a mediji nisu prenijeli njegovu naredbu da dok god svaki Libijac ne dobije kuću neće ni njegova porodica. Tako je Gadafijev otac preminuo, a da je još uvijek živio u šatoru.

Svaki mladi bračni par dobijao je  države po 50.000 američkih dolara kako bi kupio stan i zasnovao porodicu.

Za one Libijce koji su se odlučivali za školovanje u inostranstvu ili su zbog liječenja trebali napustiti zemlju, imali su novčanu pomoć države koja bi plaćala sve troškove i još bi davala po 2.300 američkih dolara za smještaj i prevoz.

Za pustinjsku zemlju, voda je najbitnija. Zbog toga je Gadafi napravio veliki vodovod kroz Saharu koji je spojio Tripoli, Bengazi i Sirt i tako omogućio nesmetano snabdijevanje, ali i porast gradske populacije. Na žalost, tokom bombardovanja NATO je dobrim dijelom ovaj vodovod uništio.

Libiju je ostavio bez ikakvog spoljnog duga sa deviznim rezervama od 150 milijardi dolara, koje su, istina, sa početkom revolucije zamrznute širom svijeta.

Oni koji nisu mogli naći posao po završetku školovanja, moglu su računati na novčanu pomoć u visini plate predviđene za tu vrstu zanimanja. Dok su za svako rođeno dete žene dobijale po 5.000 američkih dolara.

Dio novca zarađen prodajom nafte, glavnog izvoznog artikla zemlje, slivao se na račune svih građana Libije.

novihorizonti.ba

Islam PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles