21. Februar 2019

Hafiz Emin Hrapović (1997) je svršenik Gazi Isa-beg medrese u Novom koji trenutno studira u Turskoj. Prekretnica u njegovom životu se dešava 2010. godine kad se pokreće Škola Kur’ana Časnog u Novom Pazaru u koju se uključuje na nagovor nane.

Razgovarao: Sanadin Voloder

Za Preporod hafiz Emin govori o svom put do hifza, o svom prvom takmičenju u Medini i studiranju u Turskoj.

O svom putu do hifza Emin kaže da iako je kao dječak pohađao mektebsku nastavu i imao dobre predispozicije da bude muezin, kroz osnovnu školu se to promijenilo. Izgubio je interesovanje za učenjem Kur’ana, proučavanjem vjere uopšte i provođenja njene prakse u svakodnevnom životu, osim pokoje džume.

Prekretnica  u njegovom životu, odnosno putu do hifza se dešava 2010. godine kada se u Novom Pazaru otvara Škola Kur’ana Časnog.

Nanin emanet

“Tako je bilo sve do 2010. godine, tačnije završetka šestog razreda. Te godine otvara se Škola Kur’ana Časnog u Novom Pazaru, koja je tog ljeta najavila kurs arapskog pisma. Naravno, meni ova informacija nije puno značila, sve dok nije došla do moje nane. Tu je sve počelo.
Jednog dana me je pozvala i saopštila svoj emanet koji moram ispuniti prije njene smrti. Taj emanet mi je, kao dječaku koji sazrijeva i počinje bivati mladić, dakle, na početku ‘ludih godina’, tako teško pao da sam bio spreman uraditi bilo što drugo. Taj emanet je bio učenje harfova. Nakon dužeg ubjeđivanja, za njen hatar, pristao sam na to. Počevši sa časovima, brojao sam dane kada će kurs završiti kako bih se mogao vratiti svom svakodnevnom životu“, kaže na početku razgovora za Preporod hafiz Emin.

Nakon mjesec dana, koliko je kurs i trajao Emin je uspio savladati arapsko pismo i „ušao u Kur’an“.

„Od nane sam kao hediju dobio Mushaf, koji sam puno zavolio i danonoćno čitao. Onda je došla i prva noć mjeseca ramazana u kojoj sam, Allahovom milošću, odlučio obavljati pet propisanih namaza jer, ‘ne ide učit’ Kur’an, a ne klanjat’. Nakon završenih harfova odlučio sam završiti i ‘taj’ tedžvid za kojeg kažu da se bez njega ne može pravilno učiti Kur’an – i dosta od mene – i njega sam uspio savladati za mjesec dana. Onako, malo osiljen, odlučih i zadnje sure (amme-džuz), također naučiti za mjesec dana, te se konačno vratiti starim navikama. Međutim, desio se preokret,“ priča nam Emin.

Njegov put do hifza nakon kursa u Školi Kur’ana vodio ga je u medresu Gazi Isa-beg.

„S obzirom da se bližio upis u srednju školu, počeo sam ozbiljno razmišljati o Medresi, amme-džuz nisam uspio naučiti za mjesec dana, ali sam uspio zavoljeti učenje Kur’ana uz pomoć mog prvog muhafiza, hfz. Abdurahman ef. Kujevića, a kasnije i ostalih hafiza u Školi, da bih poslije proučio cijeli Kur’an pred hfz. Irfan ef. Malićem, direktorom Škole Kur’ana i imamom Altun Alem džamije, gdje sam, pored učenika, bio i njegov muezin tokom učenja hifza i medrese. Sa svojim muhafizom/imamom i džematom proveo sam najljepše i nezaboravne trenutke, učio znanje ali i životnu školu, čije plodove sam vidio već na početku školovanja u inostranstvu.”

Put na koji je krenuo da ispuni nanin emanet se pretvorio u  put ka Kur’anu i islamu. Godine 2015. je postao hafiz Kur’ana.

Studiranje u Turskoj

Emin je danas student islamskih nauka na Marmara Univerzitetu u Istanbulu, a nedavno se i oženio.

„U zadnjoj godini medrese, kao i većina učenika, ozbiljno sam razmišljao šta dalje. Izbor nije bio težak. Pored toga što mi je stariji brat već tamo bio na studijama, Turska je bila izbor kome je bilo teško odoljeti. Plaćeno školovanje, zdravstveno osiguranje, smještaj i mjesečni džeparac s jedne strane, duga historija i islamska tradicija, povezanost naših naroda sa Turskom i njenim narodom, kulturno-obrazovni i vjersko-duhovni preporod u njoj s druge strane. Zbog brojnih nereda u islamskom svijetu veliki broj uleme se doseljava u Tursku, vidjevši u njoj utočište i mjesto gdje će nastaviti sa svojim naučnim radom, kako ne bi došlo do prekida i gubljenja naučne tradicije. To je samo jedan od faktora poboljšanja vjerskog obrazovanja. Danas, na skoro svim islamskim teološkim fakultetima (ilahijjatima), obavezno je učenje arapskog jezika godinu dana prije studija. Što se tiče profesora, većina njih su Arapi koji su ranije predavali na raznim svjetskim univerzitetima i time stekli ogromno iskustvo. Što se tiče studija, moguće je studirati na jednom od tri jezika, i to turskom, arapskom ili engleskom“, kaže Emin o svom životu u Turskoj.

Na turskim fakultetima za islamske nauke prva godina studija je učenje turskog i arapskog jezika.

„Moja prva želja bila je Marmara Univerzitet u Istanbulu, čiji teološki fakultet važi za najbolji u Turskoj. Nastavu pohađam na turskom i arapskom jeziku, koje sam imao prilike poprilično dobro naučiti. Imao sam tu čast da mi na pripremnoj godini arapskog jezika predaju profesori iz Sirije koji su zajedno studirali sa mojim profesorima iz Sandžaka, među kojima je i moj dragi muhafiz. U drugom semestru pripremne godine nagrađeni smo odlaskom na dva mjeseca u državu Oman, gdje smo imali prilike da pored nastave praktikujemo jezik. Trenutno sam na prvoj godini studija, zajedno sa svojom suprugom Merjemom, svršenicom Gazi Husrev-begove medrese, s kojom sam nedavno započeo zajednički život i koja je student historije na istom Univerzitetu, te smo tako jedno drugom podrška u sticanju znanja, a imamo i priliku zajedno uživati u ljepotama Istanbula i Turske“, dodaje Emin.

Prva posjeta Medini i Meki 

Hafiz Emin je ove godine predstavljao svoju Školu Kur’ana na 40. Međunarodnom takmičenju u učenju Kur’ana Melik Abdul-Aziz u Medini, gradu Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Pored toga što je to bilo njegovo prvo takmičenje, to je bila i jedinstvena prilika za posjetu Medine i Meke.

“Zaista je boravak u Medini, namaz u Poslanikovoj, a.s., džamiji, nazivanje selama Njemu, s.a.v.s., te Ebu Bekru i Omeru, r.a., nešto za čim svaki vjernik žudi”, kaže Emin.

Na takmičenju je učestvovalo više od stotinu takmičara, iz preko pedeset zemalja, i to u četiri kategorije: hifz cijelog Kur’ana sa tefsirom, hifz cijelog Kur’ana, hifz 15 džuzeva i hifz 5 džuzeva.

„Nama je pripala četvrta kategorija. Omer Faruk iz Bosne, Ahmed Alili iz Hrvatske, Halid iz Crne Gore i Uvejs iz Kosova, sve zlatni momci. Na proglašenju pobjednika, Allahovom voljom, meni je pripalo prvo, a mom bratu Omeru drugo mjesto. Mogu otvoreno kazati da su nijanse bile u pitanju“, kaže Emin.

Po završetku takmičenja učesnici su obavili umru i slijedećeg dana iz Džide vratili se svojim domovima zadovoljni i sretni.

„Pored našeg individualnog uspjeha, ovo je također uspjeh i nas balkanskih, evropskih muslimana, jer smo dokazali da možemo biti jaka konkurencija ostatku ummeta na ovom polju.  Na samom kraju želim prije svega zahvaliti Allahu, dž.š., na blagodati upute, a nakon toga (uz dovu Allahu Uzvišenom da ih sve obilato nagradi) roditeljima, nani Šefaheti, koja je bila sebeb svemu ovome, a i drugoj nani, svoj rodbini, svim muhafizima i profesorima u Medresi, prijateljima i cijelom gradu na podršci i dovama koje su mi pružili, i koje pružaju dolazećim generacijama, koje će, ako Bog da, biti bolje od nas i nizati veće i bolje uspjehe“, poručuje na kraju razgovora hafiz Emin.

Tekst objavljen u Preporodu 01.01.2019.

Akos.ba

Islam PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles