25. Juli 2015

Uloga i značaj timskog rada u aktivnostima naših džemata

Svaki naš džemat po svom ustrojstvu predstavlja jedan tim. Naši obredi (namaz) sežu u domen kako individualnih tako i timskih aktivnosti što bi za nas trebalo da predstavlja jedno korisno iskustvo kada se radi o timskom radu. Često smo svjedoci slabog timskog rada u našim džematima, jer nam nedostaje iskustva, jasno definisanih ciljeva, ljudskog ili materijalnog potencijala, entuzijazma kao i ustrajnosti. Ovaj rad ima za cilj da ponudi smjernice kako i na koji način se osnivaju radne grupe tj. timovi unutar naših džemata, način funkcionisanja, efikasno korištenje raspoloživih sredstava, postavljanju ciljeva kao i savjeti za uspješan timski rad.

Šta je tim

Tim je okupljanje jedne skupine ljudi koji rade na ostvarenju zajedničkog cilja. Timski rad (džematski) je jedan od imperativa islama izraženog u kur’anskom ajetu: „I svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nemojte se razjedinjavati…“  (Alu Imran, 103). U ovom ajetu Allah na jedan simboličan način opisuje grupu (tim) koji su okupljeni oko zajedničkog cilja a to je držanje za uže, povlačenje užeta u istom smjeru i zabranu razdvajanja i popuštanja užeta. Rad u timu doprinosi efikasnoj operativnosti tima, rasterećuje pojedince, uključuje širi spektar učesnika, i doprinosi ostvarenju ciljeva koji su za pojedinca nedostižni. Rad u zajednici (timu) je ujedno i Allahov blagoslov. Grupa ljudi koja je uvezana u tim obavlja svoju misiju kroz jasno definirane zadatke koji se mogu obavljati istovremeno ili jedan za drugim.

Veoma je bitno u timskom radu da budu uključene one osobe koje imaju adekvatno stručno obrazovanje, znanje ili sposobnosti za predviđeni zadatak. Kod timskog rada cilj mora uvijek biti jasno definisan kao i uloge i zadaci svakog pojedinog člana u grupi. Na ovaj način svaki član biva odgovoran za pojedinačni dio zadatka, ali su također svi odgovorni za izvršenje zajedničkog zadatka koji im je povjeren. Nužno je da svaki pojedinac u grupi dobro razumi šta je njegov zadatak i ko snosi odgovornost. Operativna odgovornost donošenja odluka i izdavanja naredbi je na onom članu koji posjeduje znanje i stručne sposobnosti za određeni zadatak.

Veoma bitno za funkcionisanje tima jeste stalna komunikacije što je u današnje vrijeme itekako olakšano putem kreiranja grupa na Facebooku, Whatsappu, Viberu, Twiteru i drugim socijalnim mrežama. Ponekad ne postoji mogućnost da se svi članovi jedne grupe sastanu u određenom vremenu ili mjestu, ali se putem elektronskih poruka svi članovi grupe mogu upoznati sa novim idejama, promjenama u planu, toku aktivnosti,  urađenim pripremama kao i feedbacku (povratnoj informaciji).

Kako formirati tim

Da bi odgovorili na ovo pitanje svaki tim mora prije svega da zna cilj zbog kojeg se osniva. To može biti priprema džematskog iftara, izleta, posjete drugom džematu, učešće na demostracijama, obilježavanju značajnih događaja iz opšte kao i islamske historije itd. Cilj mora biti jasno definisan i pismeno formulisan. Kada znamo naš cilj, onda se pristupa iznalaženju ljudskog potencijala-ciljne grupe koja shodno svojim sposobnostima može doprinijeti ostvarenju postavljenog cilja. Oni koji imaju iskustva, koji su već učestvovali u sličnim projektima, koji imaju adekvatno znanje o postavljenom zadatku se nebi smjeli zaobilaziti pri izboru osoba koje će ući u tim. Poslije izbora adekvatnih učesnika tima nužno je razmotriti ostale potrebe kao što su materijalna sredstva, mjesto, vrijeme, učesnici, podjela zadataka, određivanje termina, povratne informacije i dr.

Za ostvarivanje bilo kojeg zadatka nužna je adekvatna priprema kao što je nužno da svi članovi tima shvate zadatak na isti način. Stalna komunikacija, dobra informisanost, povratne informacije, analiza ostvarenog i spremnost na prilagođavanje shodno dobivenim informacijama su nužne u radu svake grupe.

Definisanje zadataka

Sljedeća priča će nam najbolje pokazati šta biva kada se zadaci ne definišu i kada ostanu nejasni. Ova priča govori o četiri čovjeka koji su se zvali Svako, Neko, Bilo ko i Niko. Trebalo je obaviti jedan važan posao. Svako je bio zamoljen da to uradi. Svako je bio siguran da će neko to uraditi. Bilo ko je mogao to uraditi, ali niko nije uradio. Neko je bio ljut zbog toga, jer je to bio svačiji posao. Svako je mislio da je bilo ko mogao to uraditi, ali niko nije shvatio da svako ne bi to uradio. Priča završava tako da svako okrivljuje nekoga kada niko nije uradio ono što je bilo ko mogao uraditi.

Često možemo da čujemo pozive naših imama kada se treba organizovati radna akcija, čišćenje mezarja, organizovanje iftara i dr. aktivnosti kako pozivaju da se džematlije odazovu u što većem broju smatrajući da će svi doći ili da će makar neko doći, i onda se iznenade kada shvate da niko nije došao ili je odziv slab, jer je svako mislio da će neko doći i uraditi povjereni zadatak. Čak i kod običnih zadataka koji se nama čine jednostavni nužno je imenovati one koji će te zadatke da obave, ko će da obezbijedi materijalnu podršku, potrebna sredstva za rad, vremenski okvir. Nije dovoljno samo pozvati na akciju ako se ne znaju ciljevi akcije, obim, sredstva i dr. Kad god se uputi poziv na bilo koju aktivnost mnogi pokušavaju da pronađu sebe razmatrajući da li mogu sa svojim znanjem i iskustvom doprinjeti rješavanju zadataka.

Prepreke u timskom radu

Glavna prepreka u našem timskom radu kako navodi Hisham Altalib je: „Naš osjećaj ako se sa nekim ne slažemo 100% mi ne možemo raditi sa njim. U većini slučajeva jedna osoba svojim načinom mišljenja i pristupom dominira i izdaje naređenja grupi. Naše institucije su žrtve menadžmenta koje vodi jedan čovjek.“ (Vodič za islamsko djelovanje, str. 137)

Ono što moramo uvijek imati na umu je da su svi ljudi različiti i da nikada dva čovjeka ne mogu na isti način razmišljati. Svaki čovjek voli svoje mišljenje pa čak i kada je pogrešno, jer time izražava sebe i dokazuje da je neovisan o drugima kao i da njegove ideje imaju značaja. Upravo ova raznolikost u mišljenjima bi trebalo da bude naše bogatstvo i izvor kreativnosti, jer ako imamo dva čovjeka koji se u svemu u potpunosti slažu onda nam je potreban samo jedan a ne oba. Ideje koje dolaze od drugih treba uzeti u razmatranje a ne ih odmah odbacivati. Ideje bi se trebale usvajati nakon rasprave o njima putem glasanja gdje se uzima ona ideja koja dobije najveći broj glasova. Ako se i ne slažemo sa nečijom idejom moramo se povinovati odluci većine i uraditi naš dio zadatka.

Drugi ključni problem u timskom radu jeste kada kompletna organizacija i vođenje tima se svede na jednu osobu ili par aktivista gdje nakon izvjesnog vremena dođe do burnout sindroma (sagorijevanja usljed preopterećenosti). Ova bolest je primjetna u manje više svim organizacijama a pogotovo u vođenju naših džemata. Do ovoga dolazi ili zbog sebičnosti vođe koji voli sve sam da radi ili zbog ljenosti onih koji bi trebali da rade sa njim. Čak i one osobe koje su najefikasnije i koje imaju najviše elana mogu postati neproduktivne i neorganizirane usljed preopterećenosti. Najbolji primjer za ovo su naše džematske sjednice kada se trebaju izabrati novi članovi odbora. U džematima gdje nije razvijen timski rad dolazi do čestih smjena na vodećim funkcijama a iznalaženje adekvatne zamjene zna biti problematično. Mnogi smatraju da oni koji uđu u odbor moraju sve da rade ne shvatajući da oni imaju vodeće pozicije koji rukovode, organizuju, planiraju i usmjeravaju. Džematski odbor je jedan poseban tim koji mora da bude dobro uigran kako bi uspješno vodio džemat. Preopterećenost se može pojaviti i kod imama pogotovo ako nema dobro organizovan tim koji će mu pomoći u kreiranju, planiranju i izvođenju džematskih aktivnosti. Vođe koji rade pod velikim opterećenjem moraju znati kako da rasporede zadatke te da izbjegavaju sve sami da rade, jer islamski ummet trpi velike gubitke ako vođe izgube energiju i motivaciju za rad.

Timski duh je najznačajniji aspekt islamskog djelovanja i on zahtjeva znanje, iskrenost, predanost i žrtvovanje. Timski duh odražava se većim stupnjem razumijevanja, poštovanja i mudrosti i on funkcioniše kod onih pojedinaca  koji su u stanju da žrtvuju svoje vlastite razlike, koji su sposobni da uvažavaju tuđa mišljenja i koji imaju volje i strpljivosti da rade sa drugima kako bi ostvarili zajedničke ciljeve za dobrobit zajednice i društva.

mr. Bilal ef. Hodžić

rijaset.ba

– See more at: http://www.akos.ba/obrazovanje-odgoj/odgoj-buducih-lidera/uloga-i-znacaj-timskog-rada-u-aktivnostima-nasih-dzemata#sthash.PM1r6gUv.dpuf

Islam PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles