27. August 2016
Kad se kolje akika: Svako dijete je vezano za svoju akiku
Akika je kurban koji musliman prinosi na ime svog djeteta sedmi dan po njegovom rođenju. …

Prema mišljenju većine islamskih učenjaka, spada u pohvalne postupke (mendub) i sunnet (tradicija) Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Tuhfetul-mevdud bi ahkamil-mevlud, 55.) U vjerodostojnim hadisima je zabilježeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klao akiku i da je preporučio svome ummetu da to radi.

Prenosi se od Selmana ibn Amra ed-Dabija da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Svako dijete ima svoju akiku. Pustite krv njegovoj akiki i uklonite sa njega neugodnost.” (hadis je zabilježio Buharija)

Prenosi Ummu Kerz, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Za dječaka se kolju dvije podjednake ovce, a za djevojčicu jedna.” (hadis su zabilježili Ebu-Davud, Nesaija, Ibn-Madže i Darimi)

Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao za Hasana i Husejna po jednu ovcu. (hadis je zabilježio Ebu Davud)

Stavovi hanefijskog mezheba i protustavovi

Učenjaci hanefijskog mezheba stava su da je akika pokuđena (Muhtesaru-tahavi, 299.). Dokaze nalaze u riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Ne volim akiku”; riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Fatimi kad je htjela da zakolje dva kurbana za Hasana: ”Ne čini to! Dovoljno je da mu obriješ glavu i da udijeliš srebra prema težini kose”, i u tome da je akika bila poznati mušrički običaj koji je dokinuo islam i da su je prakticirali židovi. Na njihove dokaze nije teško odgovoriti. Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Ne volim akiku”, samo su dio hadisa i odnose se na jezičko značenje riječi akika (trganje, neposlušnost), što dokazuje ostatak hadisa: ”Allahov Poslaniče, mislili smo na akiku koja se kolje po rođenju djeteta”, rekoše ashabi. ”Ko ima želju da kolje akiku za novorođenče, neka to i uradi. Za muško dijete će zaklati dvije podjednake ovce, a za žensko dijete jednu”, pouči ih Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (hadis su zabilježili Ahmed, Ebu Davud, Nesai i drugi)

Hadis u kom se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spriječio Fatimu u njenom naumu da zakolje za Hasana dvije podjednake ovce, slab je i oprečan mnogobrojnim hadisima koji potvrđuju da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao akiku za Hasana i Huseina. (hadise su zabilježili Ebu Davud, Ebu Ja’la, Bezzar i drugi)

Kad bismo pretpostavili da je ovaj hadis vjerodostojan, onda moramo napraviti spoj između njega i hadisa koji govore o tome da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao akiku za Hasana i Husejna. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije tražio od Fatime da odustane od svog nauma zato što je akika pokuđena, nego zato što je on htio lično zaklati za njih akiku, a njoj je prepustio da ih obrije i udijeli im srebro. Na druga dva dokaza nije potrebno posebno odgovarati, jer stoje nasuprot vjerodostojnih hadisa. Jedan od tih hadisa zabilježio je Buharija u svom Sahihu.

 Kad se kolje akika

Prenosi Semure ibn Džundub da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Svako dijete vezano je za svoju akiku, koja se kolje sedmi dan po njegovu rođenju. Isti dan mu se obrije kosa i nadjene ime.” (hadis su zabilježili Ebu Davud, Tirmizija, Nesaija, Ibn Madže, Darimi i Ahmed; vjerodostojnim ga je ocijenio šejh El-Albani u Irvaul-galilu, 4/385.). Hadis upućuje na to da je lijepo i pohvalno klati akiku sedmi dan po rođenju djeteta.

Nema vjerodostojnog hadisa u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjava šta će činiti onaj ko nije u mogućnosti sedmi dan zaklati akiku – hoće li to učiniti nakon novih sedam dana ili u bilo kom drugom vremenu. Hadis koji su zabilježili Bejheki i Taberani je slab jer u njegovom lancu ima Ismail ibn Muslim el-Mekki, za kojeg je Hejsemi rekao da je slab, zbog mnoštva pogreški koje su mu se dogodile u prenošenju hadisa (Irvaul-galil, 4/395.).

Ibn Kudame spominje da je Aiša, radijallahu anha, smatrala da će onaj ko nije u mogućnosti ispuniti ovaj sunnet sedmi dan, akiku klati četrnaesti dan, a ako ni tada ne mogne, klat će dvadeset i prvi dan po rođenju djeteta. (El-Mugni, 13/396.) Kaže Ibnul-Kajjim: ”Jasno je da se time želi ukazati na pohvalnost klanja akike sedmi dan po rođenju, inače, ako bi to neko uradio četvrti, osmi, deseti ili bilo koji drugi dan poslije toga, njegov postupak bi se smatrao punovažećim.” (Tuhfetul-mevdud fi ahkamil-mevlud, 79.)

Ako roditelji ne zakolju akiku za dijete, neki učenjaci smatraju da će ono samo za sebe zaklati kad odraste. (Kifajetul-ahjar, 2/269; Fetavat-tiflil-muslim, 49. str.)

Značenje Poslanikovih riječi

Postoje četiri različita tumačenja ovog hadisa. Prvo, roditelji koji nisu zaklali akiku za dijete i ono umre, nemaju pravo na njegov šefat. Drugo, obaveznost akike (ovo tumačenje pojačava stav učenjaka zahirijskog mezheba da je akika vadžib. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uporedio je vezanost akike za dijete sa vezanošću zaloga za ono za što je založen. Treće, pod vezanošću se misli na vezanost djeteta za neugodnost kose sa kojom se rađa. Za to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”I uklonite sa njega neugodnost», tj. obrijte ga. Četvrto, da su brijanje i nadijevanje imena djetetu vezani sa klanjem akike, tj. ne nadijeva se ime i ne brije se kosa dok se ne zakolje akika. (Subulus-selam, 4/176; Bejtun ussise alat-takva, Aid el-Karni, 91.)

Mrtvo dijete i akika

Kaže šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin: ”Ako se dijete rodi mrtvo, za njega se, po mišljenju nekih učenjaka, ne kolje akika, zato što se akika kolje sedmi dan po rođenju djeteta. Drugi, opet, smatraju da se za njega kolje akika, jer je u njega udahnuta duša i bit će proživljeno na Sudnjem danu sa ostalim ljudima. Lično smatram da se akika kolje za dijete koje se rodilo mrtvo. Međutim, ne mogu reći da je pohvalnost klanja akike u ovom slučaju kao pohvalnost klanja za dijete koje ostane živo sedam dana nakon rođenja. Kao što je poznato, akika se kolje sedmi, a ko ne mogne tada, zaklat će četrnaesti ili dvadeset prvi dan. Poslije toga, bilo koji drugi dan. Tako su prenosi od islamskih učenjaka.” (Fetava menaril-islam, 3/626.)

U Stalnoj komisiji za fetve smatraju da se akika ne kolje za dijete koje je pobačeno prije udahnjivanja duše u njega. (Fetava islamijje, 2/326.)

Uvjeti ispravnosti akike

Većina islamskih učenjaka ne pravi razliku između akike i kurbana u pogledu starosne dobi, vrste životinje koja se žrtvuje u jednom i drugom slučaju i mahana kojih mora biti sačuvana životinja (potpuna ćoravost, hromost, bolest, sljepilo, mršavaost i sl.).

Prenosi Zerkani da je Malik rekao: ”Ko bude klao akiku za svoje dijete, čini jasan šerijatski obred. Stoga, nije mu dozvoljeno žrtvovati ćoravu, mršavu, mlitavu i bolesnu životinju.” (Šerhuz-zerkani alel-muvetta, 2/131.; El-Munteka, El-Badži, 3/1033.).

Kaže Ibn Kudame: ”U suštini, akika ima isti propis kao i kurban: mora biti iste strosne dobi, sačuvana od svih mahana od kojih mora biti sačuvan kurban, pohvalno je da pri sebi ima sva svojstva koja su pohvalna kod kurbana.”

Prenosi se od Aiše da je rekla: ”Dovedite mi akiku krupnih očiju i rogatu.”

Neispravno je za akiku uzeti brava mlađeg od godinu i kozu mlađu od šest mjeseci, kao što je neispravno da akika bude ćorava, hroma, bolesna, iznemogla i sa više od pola odsječenoga roga i uha.

Sve što smo spomenuli u vezi sa kurbanom, važi za akiku.

”Akika sliči kurbanu i zato se s njim poredi u propisu.” (El-Mugni, 13/399., 400.)

Kaže Tekijuddin Ebu Bekr el-Husejni eš-Šafii: ”Znaj da ovca koja se kolje za akiku mora biti starosne dobi kao i ovca koja se kolje za kurban i da mora biti sačuvana od mahana. Dokaz za to je analogija, poređenje akike sa kurbanom. To je ispravnije mišljenje.” (Kifajetul-ahjar, 2/268.)

Za muško i za žensko

Većina islamskih učenjaka je na stanovištu da se za muško dijete kolju dvije podjednake ovce, a jedna za žensko dijete. U hadisu koji prenosi Ummu Kerz, navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Za dječaka se kolju dvije podjednake ovce (tj. podjednake u starosnoj dobi), a za djevojčicu jedna.” (hadis su zabilježili Ebu Davud, Nesaija, Ibn Madže i Darimi) Također, prenosi Tirmizi od Aiše, majke pravovjernih, radijallahu anha, da im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da za muško dijete zakolju dvije podjednake ovce, a za žensko dijete jednu.

Imam Malik ne pravi razliku između muškog i ženskog djeteta, pozivajući se na riječi Ibn Abbasa, radijallahu anhu: ”Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za Hasana i Husejna je zaklao po jednu ovcu.” (hadis su zabilježili Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madže) Šejh El-Albani ga je ocijenio vjerodostojnim uIrvaul-galilu, 4/393.).

Spomenute hadise možemo spojiti tako što ćemo reći da hadis Ibn Abbasa ukazuje na dozvolu i ispravnost klanja jedne ovce za muško dijete, a hadisi Ummu Kerz i Aiše, radijallahu anhuma, ukazuju na to da je vrjednije i bolje zaklati dvije ovce.

U slučaju da pribjegnemo preferiranju, poslužit ćemo se poznatim usulskim pravilom: ”Kad dođe do prividne oprečnosti između Poslanikove prakse i riječi, daje se prednost riječima”. Jer, ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao, odnosi se na cijeli ummet, dok njegov postupak može biti specifičan samo njemu. Na osnovu toga, kažemo da je mišljenje većine učenjaka jače od mišljenja imama Malika – većina se poziva na riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a Malik na njegov postupak.

Šta se kaže prilikom klanja akike

Kaže Ibnul-Kajjim: ”Rekao je Ibnul-Munzir u ‘Poglavlje: Spominjanje imena osobe za koju se kolje akika’. Pričao nam je Abdullah ibn Muhammed da je njemu pričao njegov otac, a njemu Hišam (…), da je rekla Aiša, radijallahu anha: ‘Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: -Koljite u ime Allaha i recite: -U ime Allaha! Gopspodaru, ovo radi Tebe radim! Ovo je akika za toga i toga.’ Lijepo bi bilo da čovjek ovako postupi. Međutim, ako samo zanijeti u srcu bez izgovaranja riječima, ispravno je postupio.”’ (Tuhfetul-mevdud, 108.)

Raspolaganje mesom akike

Kaže Ibn Kudame: ”Kaže Hireki: ‘Način na koji se akika jede, udjeljuje i daje na dar, isti je kao i kod kurbana, s tom razlikom što se meso akike kuha komad po komad’. Toga stava je Šafija. Od Ibn Sirina se prenosi da čovjek može uraditi sa mesom akike šta mu je volja, a od Ibn Džurejdža da se akika skuha u soli i vodi, a zatim se daruje komšijama i prijateljima. Nijedan njezin dio se ne udjeljuje. Upitan je Ahmed o načinu raspolaganja mesom akike i spomenuo je isto što i Ibn-Sirin; to je dokaz da je bio njegovog mišljenja.

Najprikladnije je mišljenje po kome je raspolaganje mesom akike identično raspolaganju mesom kurbana. Moguće ih je porediti zato što se i jedno i drugo smatraju dobrovoljnim obredom i zato što i jedno i drugo moraju imati određena svojstva, količinu i zadovoljiti određene uvjete. Ako čovjek, ipak, skuha akiku i pozove svoje prijatelje na objed, čini lijepu stvar.” (El-Mugni, 13/400.)

Prenosi se od Malika da je rekao: ”Jedan dio akike ukućani će jesti, a jedan dio će udijeliti kao sadaku.” (Šerhu zerkani alel-muvetta, 3/131.)

Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: ”Sunnet je da se za dječaka zakolju dvije podjednake ovce, a za djevojčicu jedna ovca. Meso akike se treba skuhati u odvojenim komadima. Lijepo je da jedan dio akike pojedu ukućani, jednim dijelom ugostiti ljude, a jedan dio udijeliti kao sadaku.” (hadis su zabilježili Hakim i Ibn Ebu Šejbe).

Šejh El-Albani je ocijenio predaju slabom radi toga što postoji prekid u lancu prenosilaca između Ataa i Ummu Kerz i što je ova predaja iznimna i dio govora je od Ataa. (Irvaul-galil, 4/396.).

Vidimo da nema vjerodostojnog hadisa niti predaje od nekog ashaba koji pojašnjavaju šta treba činiti s mesom akike, tako da se čovjeku ostavlja na volju da čini ono što smatra da je najbolje (podijeli siromasima, ugosti prijatelje i komšije, nahrani ukućane, udijeli sadaku i slično). (Bejtun ussise alet-tkava, Aid el-Karni, 100.).

Ne mogu se udružiti sedmerica

Kaže Ibn Abdulberr: ”Islamski učenjaci su složni u tome da je kao akiku dozvoljeno žrtvovati samo osam vrsta koje je dozvoljeno žrtvovati kao kurban (bik i krava, ovan i ovca, mužjak deve i deva, jarac i koza).

Ibnul-Kajjim je rekao: ”Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Kome se rodi dijete i imadne želju da, namjesto njega, izvrši obred klanja (akike), neka to i učini’, dokaz su da se za akiku može uzeti samo ono što se uzima za kurban i hedj – žrtva koja se prinosi na u sklopu obreda hadždža.” (Tuhfetul-mevdud bi ahkamil-mevlud, 95.)

Ne uvjetuje se za ispravnost akike da bude na određenom mjestu i u određene vrijeme; bilo gdje da se zakolje i bilo kad da se zakolje, akika je ispravna (već smo spomenuli da je pohvalno da to bude sedmi dan). Također, nije uvjet da čovjek lično zakolje akiku za svoje dijete, nego može ovlastiti nekoga da to uradi.

Akika može biti i mužjak i ženka, ali je bolje da to bude mužjak, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za Hasana i Husejna zaklao dva rogata ovna.

Jedna akika, za razliku od kurbana i hedja, nije dovoljna za sedmericu ljudi, ako bismo pretpostavili da je za akiku uzeta krava ili deva. Akika, na izvjestan način, predstavlja iskupljenje djeteta, i to iskupljenje mora biti potpuno – čitava životinja za njega samog. Sudjelovanjem više osoba u jednoj akiki ne ispunjava se cilj akike – puštanje krvi na ime djeteta; ovdje se krv pušta za jedno dijete, a ostala djeca imaju udjela u nagradi koja bi se eventualno dobila za raspodjelu mesa. Cilj nije dijeljenje mesa na ime djeteta, nego puštanje krvi za njega. (Tuhfetul-mevdud, 97.)

Piše: Semir Imamović / Saff, br. 95.

Izvor: akos.ba

Islam PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles