21. Februar 2016

El-Fudajl ibn Ijad je bio pljačkaš, a uzrok njegove tevbe je što je zavolio ropkinju. I dok se penjao i prelazio preko zidova do nje, začuo je nekoga kako uči ajet:

„Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene, i da oni ne budu kao oni kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna, i mnogi od njih su nevjernici“. (El-Hadid, 16.)

Kada je čuo te ajete rekao je: „Da, Gospodaru vrijeme je“, te se vratio. Zatekla ga je noć u nekim ruševinama, kada tamo neki beskućnici. Tada neki od njih rekoše: „Idemo“,dok su drugi kazali: ‘Kad se razdani, jer je El-Fudajl negdje na putu, presjeći će nam put i opljačkat će nas’. Tada se zamislio i rekao sebi: „Ja noć provodim u griješenju, a ljudi se ovdje boje mene. Ovamo me Allah nije uputio osim da bih prekinuo sa ovim što činim. Moj Bože, kajem ti se i zbog toga ću često boraviti pokraj Bejtullaha“.

 

Izvor: islambosna.ba

Islam PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles