29. August 2018

Evropske zemlje slijede ‘trend islamofobije’ podrškom zakonima koji ‘inherentno’ diskriminiraju muslimanke ciljajući njihovu slobodu da odijevaju ono što žele, kazao je alžirski biznismen i politički aktivista Rašid Nekkaz, koji je dospio u središte pozornosti nakon što je obećao da će platiti novčane kazne ženama koje nose nikabe u Danskoj.

Nekkaz je odlučan da podrži pravo žena da odijevaju ono što žele, a javno je podržao njihov izbor da ne nose hidžab u zemljama poput Sudana i Irana.

Francuska, kao i Belgija, Holandija, Bugarska, Švicarska, Austrija, Danska i njemačka savezna država Bavarija su nametnule ograničenja o nošenju nikaba na javnim mjestima. Žene koje nose nikabe u Danskoj suočavaju se sa plaćanjem novčane kazne i mogu provesti do sedam dana u zatvoru.

Podržavajući ljudska prava u 18 zemalja preko svoje organizacije, Nekkaz, čija supruga, Amerikanka, ne nosi hidžab, do sada je platio 1.552 novčane kazne u iznosu od 315 hiljada eura u nekoliko evropskih zemalja.

Jeni Šefek- Gospodine Nekkaz, prije svega, željeli bismo znati nešto više o Vama. Možete li nam reći nešto o svojim aktivnostima?

Nekkaz- Predsjednik sam ‘Lige za ljudska prava Hassiba’, koja brani građanske slobode u Alžiru i diljem svijeta. Zahvaljujući mojoj finansijskoj nezavisnosti, imam sredstva da platim novčane kazne aktivistima za ljudska prava koje je izveo na sud alžirski pravosudni sistem, novčane kazne ženama koje nose nikabe u Evropi, kao i novčane kazne ženama koje su odbile da nose hidžab u Iranu.

Jeni Šefek- Vi ste alžirski biznismen i političar. Kako je to biti uspješan u zemlji poput Francuske s imigrantskim porijeklom?

Nekkaz– Godine 2013. sam se odrekao francuskog državljanstva jer nisam više mogao podržavati neprijateljske, diskriminativne politike francuske vlade koje ubijaju slobodu te koja sistematski cilja muslimanke svojim nepravednim zakonima. Francuska ne poštuje uspjeh onih koji se protive njezinim zakonima. Ne sviđa im se kada ih ismijava musliman koji  je moderan i legalist. Koji se bori protiv njih na bilo koji pravni ili tendeciozni način. Francuska je poduzela sve što je mogla kako bi me diskreditovala u očima nacionalnog i međunarodnog javnog mnijenja; nepoštene porezne revizije, otvorene i direktne kampanje kleveta putem tiska, medijski bojkot, niz optužbi i suđenja te se čak nalazim na njihovoj ‘fische S’, spisku osoba koje su pod prismotrom zbog terorizma. U Francuskoj ovaj ‘fische S’ je pobrojao sve osobe koje mogu ‘nanijeti štetu sigurnosti države. Ali, hvala Bogu, uvijek sam se odupirao ovim francuskim pritiscima i kampanjama zastrašivanja vrijednim diktature.

(op.  od 1969. tom oznakom, fiche S (S kao Sûreté de l’État, državna sigurnost), se označava prikupljena dokumentacija osoba za koje se sumnja da su prijetnja državnoj sigurnosti.)

Jeni Šefek- Zašto osjećate potrebu da podržite nikab/burku i hidžab? Koji događaj vas je potaknuo da preduzmete akciju?

Nekkaz- Niti sam imam niti teolog. Ja sam univerzalni aktivista za ljudska prava, koji je ozbiljno shvatio predmete filozofije i historije koje sam pohađao na Univerzitetu Sorbonna u Parizu. Odan sam učenjima velikog filozofa Voltera, pristalica sam slobode nošenja nikaba u Evropi, čak iako se tome lično protivim. Ali, također branim slobodu žena da ne nose hidžabe u Sudanu i Iranu. Bio sam u Tehranu, Iran, 8. marta 2018., kako bih posredovao oslobađanju 29 žena koje su uhapšene zbog skidanja hidžaba u javnosti. Zahvaljujem se iranskim vlastima što su ih oslobodile tokom mog boravka, koji je bio na Međunarodni dan žena.

‘Islamofobija je postala državna religija Francuske’

Jeni Šefek– Šta mislilte o islamofobiji naročito u Francuskoj i Evropi? Da li je moguće da se to dramatično promijeni? Šta treba učiniti da se to dogodi?

Nekkaz- Današnja Francuska nije više ona iz 1980-tih. Postala je alergična na islam i muslimanke. Islamofobija je postala religija države Francuske. Nažalost, od 2010., druge evropske zemlje su slijedile ovaj trend islamofobije, glasajući za ove zakone koji inherentno diskriminiraju muslimanke: Belgija, Švicarska, Holandija, Austrija, Bugarska, Njemačka i Danska. Lično sam morao intervenisati u svim ovim zemljama kako bi im jasno poručio da ću uvijek pomagati ovim muslimankama kako bi neutralisao ove nepravedne zakone i garantovao slobodu odijevanja ovim bezopasnim ženama plaćajući sve novčane kazne koje dobiju dok nose nikab na ulici.

Jeni Šefek- Koliko muslimanki, koje je pogodila ova zabrana, ste do sada pomogli i koliko ste potrošili novca podržavajući ih?

Nekkaz– Od 2010., platio sam 1.552 novčane kazne u iznosu od 315 hiljada eura, uključujući pravne troškove u ovim evropskim zemljama. Pomogao sam 817 Evropljanki, od kojih su 66 posto autohtone, bijele Evropljanke koje su prešle na islam.

Evropa žudi za masakrima iz 17. Stoljeća

Jeni Šefek- Mislite li da se sloboda može ograničiti kaznama? Nije li to u suprotnosti sa Evropom- zemljom sloboda?

Nekkaz- Vjerujem da vlade Evrope počinju oživljavati svoje totalitarne stavove iz 17. stoljeća, kada su katoličke zemlje ubijale protestante zbog njihove ‘disidentne’ religije. Danas, ove iste države čine prave greške, vjerujući da mogu smanjiti ili ograničiti javne slobode jednostavnim nametanjem kazni. Preko fonda kojeg sam osnovao 2010. godine, pokazao sam da se samo jedan odlučni pojedinac može efektivno, mirno i legalno boriti protiv zakona koji ubijaju slobodu u osam evropskih zemalja.

Kao reakcija, Francuska je usvojila zakon lično protiv lično kako bi me bacili u zatvor na šest mjeseci uz novčanu kaznu od 45 hiljada eura, ako nastavim da plaćam novčane kazne. Stoga sam prilagodio svoju strategiju nudeći ovim ženama beskreditnu pozajmicu od 181 eura na 20 godina, kako bih mogao nastaviti da plaćam novčane kazne onim ženama koje su izabrale da nose nikab na ulici. Čak i Belgija, koja je planirala da u iznosu od 127 eura, i sedam dana zatvora, kažnjava žene koje nose nikab, je prestala da to čini zbog lošeg publiciteta kojeg je moje plaćanje kazni nanijelo njihovoj zemlji. Danska, koja je također prijetila da će kazniti žene koje nose nikabe na ulicama, zatvorom u trajanju od dvije sedmice, također rizikuje da bude ismijana širom svijeta. Najgore, tokom mog putovanja narednog 11. septembra u Kopenhagen, kako bih platio novčane kazne, cijeli svijet će otkriti da je Danska postala totalitarna država poput Saudijske Arabije. Ove dvije monarhije dijele nešto zajedničko- one zatvaraju žene zbog njihovog izbora odjeće.

Alžirska administracija odbija da zvanično prizna moju stranku

Jeni Šefek- Vi ste osnivač Pokreta za mlade i promjene. Možete li nam reći nešto više o ovom pokretu?

Nekkaz- Godine 2014., tokom moje kandidature na predsjedničkim izborima u Alžiru, osnovao sam političku stranku, nazvao sam je Pokret za mlade i promjene (MJC). Od tog datuma sam postao najpopularniji protivnik i političar u Alžiru. Nakon propješačenih 3.124 kilometra kroz pustinju i planine Alžira (2014/2016.) protiv eksploatacije plina iz šrkiljca i korupcije, ‘pogođen’ sam preprekama koje mi je nametnula diktatura predsjednika Buterflike, koji je odbio da moju stranku zvanično odobri u Alžiru i dozvoli nam da tamo održavamo sastanke. Od juna 2016. do maja 2018., u svom selu sam nezakonito stavljen u kućni pritvor, a neprestano sam bio okružen sa 15 policajaca u neobilježenim i zvaničnim policijskim autima. Nije mi dozvoljen kontakt s stanovništvom. Do nedavno bio mi je bilo dozvoljeno jedino putovanje između mog sela i aerodroma. Od 2014. godine, moja vozačka dozvola nije obnovljena. A od februara 2018. godine, vlasti odbijaju da obnove (još uvijek važeći) pasoš, u kojem više nema mjesta za vize, ulazne i izlazne pečate. Također sam pod dvogodišnjem bojkotom dijela alžirskih medija. Diktator Buterfilka je očito jako ljut zbog globalne kampanje koju sam započeo 2015. godine ispred alžirskih ambasada u inostranstvu, protestvujući protiv korupcije alžirskih političara (ukupno 95 protesta).

Jeni Šefek- Možete li nam reći nešto više o vašim drugim aktivnostima?

Nekkaz- U Alžiru, plaćam novčane kazne aktivistima za ljudska prava koje je optužio alžirski pravosudni sistem. U novembru 2009. godine, posjetio sam Urumki u Kini kako bih podržao 12 mladih Ujgura, koje je kineski pravosudni sistem namjeravao pogubiti. U aprilu 2013. godine, otišao sam u Kano, Nigerija, kako bih učestvovao u oslobađanju (katoličke) Moulin-Fournier porodice, koju je držala u zarobljeništvu grupa Boko-Haram. U svakom slučaju, otkako sam objavio knjigu intervjua, koju sam napisao 2000. godine, sa Billom Clintonom i šefovima država G7 grupe, intervenisao sam u 18 država kako bih branio principe slobode. Sve ove borbe za slobodu opisao sam detaljno u mojoj knjizi ‘Le Voltaire du Niqab’. Danas sam jako počašćen što sam jedan od 330 kandidata Nobelove fondacije za dodjelu Nobelove nagrade za mir 2018. Doživljavam to kao priznanje prave prirode moje borbe za slobodu u svijetu.

Izvor: Jeni Šefek

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Islam PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

No more articles