24. Juli 2018

Image result for girl stress

Visoka razina stresa u porodici tokom djetinjstva povezana je s razlikama u svakodnevnom funkcioniranju mozga i tjeskobe kod djevojaka, pokazuju rezultati dugoročnog istraživanja stanovništva koju su proveli znanstvenici na američkom Univerziteta Wisconsin-Madison.

Istraživanje ističe dokaze o razvojnom obrascu kroz kojeg stres u ranoj životnoj dobi može potaknuti te promjene.

Primjerice, djeca čije su majke bile pod stresom vjerojatno će u predškolskoj dobi imati više razine kortizola, hormona stresa. Osim toga, kod djevojaka s višom razinom kortizola uočena je i manja komunikacija između dijelova mozga koji su povezani s regulacijom emocija 14 godina kasnije. Konačno, i visoka razina kortizola i razlike u moždanoj aktivnosti preduvjet su za razvoj adolescentne tjeskobe u dobi od 18 godina.

Mladići u istraživanju nisu pokazali ni jedan od tih obrazaca.

“Željeli smo shvatiti na koji način stres u ranoj životnoj dobi utiče na obrasce razvoja mozga koji bi mogli dovesti do anksioznosti i depresije”, kaže prvi od autora dr. Cory Burghy iz Laboratorija za oslikavanje mozga i ponašanja. “Mlade djevojke koje su u predškolskoj dobi imale povišenu razinu kortizola pokazuju manju moždanu povezanost u neuronskim putevima važnim za reguliranje emocija, a to je pretpostavka za razvoj simptoma anksioznosti tijekom adolescencije.”

Da bi se to testiralo, dr. Rasmus Birn, docent psihijatrije na Koledžu za medicinu i javno zdravstvo, dizajnirao je za tu svrhu specijalni skener. Snimke su pokazale da tinejdžerke, čije su majke izvijestile o visokoj razini stresa u porodici kada su djevojke bile bebe, pokazuju smanjenu povezanost između amigdale (centra za osjećaj straha) i ventromedijalnog prefrontalnog korteksa (dijela mozga koji je odgovoran za reguliranje emocija). Birn se koristio metodom funkcionalne povezanosti u stanju mirovanja (fcMRI), kojom se promatraju moždane veze dok je mozak u stanju odmaranja.

“Novost ovog istraživanja je u spajanju terenskih istraživanja i promatranja u vlastitom domu s najnovijim laboratorijskim mjerenjima”, kaže dr. Richard Davidson, profesor psihologije i psihijatrije te direktor laboratorija u kojem surađuje kao postdoktorski istraživač. “To će utrti put prema boljem razumijevanju razvoja mozga, a može nam dati i uvid u mogućnosti intervencije kad su djeca još mala.”

Korijeni ovoga rada datiraju još iz 1990. i 1991, kada je 570 djece i njihovih obitelji bilo uključeno u istraživanje porodica i rada u Wisconsinu (Wisconsin Study of Families and Work, WSFW). Sva djeca iz istraživanja rođena su u Madisonu ili Milwaukeeiju. Dr. Marilyn Essex, profesorica psihijatrije i suvoditeljica istraživanja , rekla je kako je početni cilj bio istražiti učinke rodiljnog dopusta, dnevne brige i drugih faktora na porodični stres. Tokom godina istraživanje je dalo značajne rezultate o društvenim, psihološkim i biološkim faktorima rizika za probleme psihičkog zdravlja djece i adolescenata. Ispitanici su danas u dobi od 21 i 22 godine, a mnogi od njih i dalje sudjeluju u istraživanju.

Za ovu studiju Burghy i Birn koristili su metodu funkcionalne povezanosti u stanju mirovanja (fcMRI) za skeniranje mozga 57 ispitanika, 28 žena i 29 muškaraca. Tom su metodom mapirali jačinu veze između amigdale (područja mozga poznatog po svojoj osjetljivosti na negativne emocije i prijetnje) i prefrontalnog korteksa (koji često pomaže u obradi i reguliranju negativnih emocija). Zatim su proučili ranije rezultate i otkrili da su djevojke sa slabijim vezama, kao djeca živjele u kućama gdje su majke izvijestile o višoj općoj razini stresa. Taj je stres mogao uključivati simptome depresije, frustracije zbog roditeljstva, bračnih sukoba, osjećaja preopterećenosti u svojoj ulozi roditelja i/ili financijski stres. U dobi od četiri godine, te su djevojke pokazale veću razinu kortizola. Razina kortizola mjerila se u kasnijim popodnevnim satima, u slini, za koju se mislilo da pokazuje količinu stresa koju su djeca doživjela tijekom tog dana.

Nešto prije skeniranja, naučnici su postavili pitanja tinejdžerima o simptomima anksioznosti i o stresu u sadašnjem životu. Otkrili su vezu s nivoom stresa u djetinjstvu, ali ne i s trenutnom razinom stresa. To ukazuje na činjenicu da bi viša razina kortizola u djetinjstvu mogla utjecati na modificirani razvoj mozga kod djevojaka, ostavljajući slabije veze između prefrontalnog korteksa i amigdale – spoj koji objašnjava oko 65% varijance u razinama tinejdžerske tjeskobe.

“Iz naših rezultata proizlaze pitanja o tome kako se dječaci i djevojčice razlikuju u pogledu utjecaja ranog stresa na život”, kaže Davidson, koga ta razlika ne iznenađuje. “Poznato nam je da žene izvješćuju o višoj razini poremećaja raspoloženja i anksioznosti. Te rodno utemeljene razlike vrlo su izražene, osobito u adolescenciji. ”

Davidson kaže da studija “postavlja važna pitanja vezano za pomoć liječnicima u preventivnim strategijama koje bi mogle biti od koristi za svu djecu učeći ih da šire dobro raspoloženje i otpornost”.

“Sada kad smo dokazali da stres u ranoj životnoj dobi i kortizol utječu na razvoj mozga”, kaže dr. Essex, “dolazimo do važnog pitanja o tome što možemo učiniti kako bismo pružili bolju podršku mladim roditeljima i obiteljima”.

Ostali članovi istraživačkog tima su Diane Stodola, Andrea Hayes i Michelle Fox iz laboratorija Waisman, te dr. Paula Ruttle, Erin Molloy, Jeffrey Armstrong, dr. Jonathan Oler i dr. Ned Kalin s odjela psihijatrije. Mnogi od njih su i suradnici centra Conte Adolescence Center. Studija je objavljena u časopisu Nature Neuroscience.

znanost.geek.hr

Izvor: akos.ba

Islam PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles