30. Januar 2018
Image result for kids in nature
Tipični pripadnik savremene generacije stvarni svijet zamenjuje digitalnim, a roditeljski dom shvata kao neku vrstu tvrđave koja je sigurno i udobno mjesto, izbjegavajući svaki izlazak.

Nakon generacije Y (ipsilon) ili „milenijalaca”, koji su rođeni u periodu od 1980. do sredine devedesetih, došla je generacija Z (zet), koja obuhvata rođene od sredine devedesetih do danas. Najstariji pripadnici generacije Z su danas na početku svojih dvadesetih godina. Pojam generacija je definisan veoma široko i obuhvata samo neke dominantne trendove i karakteristike, tako da ne opisuje sve svoje pripadnike. Uprkos tome, proučavanje generacija može biti veoma korisno, naročito kada upozorava na neke zabrinjavajuće podatke.

Veoma jasnu sliku osobina pripadnika generacije Z u SAD je donjelo najnovije istraživanje Džin Tvengi, profesora psihologije iz San Dijega, koje je izložila u svojoj knjizi „iGen”. Ista autorica je prethodno proučavala generaciju Y i svoje istraživanje objavila u knjizi „Generacija Ja”. Ukratko, dok su osobine pripadnika generacije Y uglavnom rezultat „razmažujućeg” roditeljskog vaspitnog stila, pripadnici generacije Z imaju osobine koje su rezultat „prezaštićujućeg” vaspitnog stila.

Opasnost izvan porodičnog doma

Za razliku od prethodnih „milenijalaca” iz generacije Y, koji su izrazito samopouzdani i koji imaju veoma visoko mišljenje o sebi iako ga ne mogu opravdati postignućima u realnom svetu, pripadnici generacije Z imaju nisko samopoštovanje i samopouzdanje i žive u simbiotskom odnosu sa svojim roditeljima.

Ono što povezuje tipičnog pripadnika generacije Z ili „ajdžina” i njihove roditelje jeste uverenje da je svijet izvan porodičnog doma veoma opasan. Zato se roditeljski dom shvata kao neka vrsta tvrđave koja je sigurno i udobno mjesto. Izbjegavaju svaki izlazak u svijet jer ga povezuju sa neželjenim rizikom. Kako tipičnom predstavniku ove generacije nedostaju socijalne vještine, on se izvan svog doma u kontaktu sa vršnjacima osjeća neprijatno i ugroženo zbog čega ne želi da napusti sigurnost i udobnost svog doma. Ako izlazi, često to čini zajedno sa roditeljima.

S obzirom na ove okolnosti, tipičan „ajdžin” ne želi da odraste. Nezainteresovan je za one aktivnosti koje vode ka samostalnosti, preuzimanju odgovornosti i odraslosti. Zbog toga je njihov emocionalni i socijalni razvoj usporen, u prosjeku oko tri godine u odnosu na prethodne generacije. Tako, tipičan petnaestogodišnjak je na nivou od 12 godina, a osamnaestogodišnjak je na nivou od 15 godina. Kod njih adolescencija počinje tek u dvadesetim godinama.

S obzirom na to da „ajdžener” ne želi da odraste, kod njega izostaje tinejdžerska pobuna protiv roditeljskog autoriteta koja je u svojoj osnovi pokušaj mlade osobe da se „oslobodi” od roditeljske vlasti i postigne samostalnost.

Glavna osobina tipičnog „ajdženera” jeste u tome što je stvarni svijet zamjenio digitalnim svijetom. On praktično sve slobodno vrijeme provodi za ekranom, i to prvenstveno svog „pametnog telefona”. Tako, na primjer, učenik četvrtog razreda srednje škole u prosjeku troši preko dva sata u slanju poruka preko telefona, dva sata je na internetu, sat i po igra igrice i pola sata provodi u dopisivanju, što čini šest sati dnevno.

Tvengi je našla veoma snažnu korelaciju između stepena zadovoljstva životom i vremena provedenog za ekranima: što više vremena provode u digitalnom svijetu to su nesretniji, a što više vremena provode u komunikaciji „oči u oči” sa stvarnim ljudima, to su sretniji.

Zaključak je da su pripadnici generacije Z značajno nesretniji od pripadnika prethodnih generacija.

Digitalne granice

Pored toga, pripadnike ove generacije muče veoma izražena osjećanja usamljenosti, strepnje, stida i depresivnosti. U skladu sa tim, primjećeno je da je kod njih izrazito povećana depresivnost, ali i sklonost samoubistvima.

Šta iz istraživanja Džin Tvengi mogu naučiti naši roditelji?

Na prvom mjestu je to da ne smiju dozvoliti svojoj djeci da stvarni svijet zamjene digitalnim svijetom. Da bi se dete pravilno razvijalo, ono mora biti aktivno u stvarnom svetu izvan porodičnog doma. Recept je jednostavan: postavite im „digitalne granice” od 90 minuta dnevno, kontrolišite upotrebu mobilnog i terajte ih u spoljašnji svet.

Autor: Zoran Milivojević

Izvor: Politika

(akos.ba)

Islam PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

No more articles