27. Decembar 2017

Uvod

U bilo kakvim međusobnim odnosima (međuljudskim, međurodbinskim, međutimskim, međukorporativnim, međuopštinskim, međudržavnim, međuštagod), interes tj. korist je jedan od ključnih čimbenika učešća i saradnje.

Štaviše, korist je uvijek, i to neupitno uvijek, glavni čimbenik. To može biti i plemenita korist kao što je dobročinstvo, ljubav, altruizam, itd.

I to je tehnički posmatrano korist (eng. interest).

Uzroci značaja koristi

Nažalost, korst je u većini slučajeva ona “prljava” – materijalna ili politička.

Dakle, cilj je ostvarenje čiste materijalne koristi ili boljeg upravljačko-gazdovnog položaja, koji onda omogućava bolje uslove provođenja vlastite volje i prohtjeva u tom okruženju.

Te volje i prohtjevi su obično pogonjeni egoizmom, narcisoizmom i raznim podsvjesnim kompleksima, koji su obično posljedica raznih oblikovanja i izobličenja nastalih tokom ranih doba izgradnje ličnosti neke osobe ili skupnog mentaliteta neke skupine.

Dalje razlaganje suštine i uzroka nečijih prohtjeva i ciljeva bi zahtjevalo znatno zadiranje u područja psihologije i sociologije. To nije cilj ovog teksta.

Bitno je imati na umu da u svakom međuodnosu, bio to sukob ili saradnja, korist je osnovni motiv za učešće, kao i za udruživanje s nekim drugim ili protiv njega.

Sveprisutnost koristi

Koliko god vam se činilo da je neko u drugih učesnika u nekom dešavanju bezuslovno na vašoj strani (ili bezuslovno protiv vas), znajte da je to samo privremeni slučaj. To je tako uvijek, i to bez izuzetka. Ne postoji bezuslovna udruga niti bezuslovni sukob.

Naime, jedina apsolutna vrijednost u tim odnosima je da je svako prvenstveno i samo na svojoj strani.

To što je neko trenutno ujedno i na vašoj strani je samo posljedica toga što mu se vaša udruga u tom trenutku dovoljno poklapa sa dobrobitima za njegovu stranu, koja proizilazi kao posljedica tog udruživanja.

Jedino pitanje je koliko treba da se vaše dvije strane “raziđu”, ili da se njegovi ciljevi promijene, da bi on vašu stranu napustio jer se više ne poklapa dovoljno sa njegovom vlastitom.

Isto tako, jedino pitanje je koliko ili šta treba pa da nadvlada vašu trenutnu sukobljenost i da se vi “odjednom” nađete na istoj strani.

Dakle, ne postoji osnova koja vas može vezati u bezuslovnu udrugu (niti vas može bezuslovno držati u suprotstavljenim stranama) – bila to strukovna, poslovna, rodbinska, rasna, rodna, generacijska, kulturološka, narodna, komšijska, sudbinska, klasna, politička, pa čak ni vjerska veza.

Jedan od najčešćih primjera gdje se ljudi zanesu i same sebe zavaraju o bezuslovnosti udruge (ili bezuslovnosti suprotstavljenosti) je kada se ona stvori na vjerskoj osnovi. Neko će reći: “Moj brat u vjeri je uvijek na mojoj strani” ili “Ja s ovim nevjernikom nemam ništa zajedničko!“.

Jest’ tako, al’ donekle.

Svjetski primjer

Ne vjerujete u ovo? Mislite da ipak postoje udruge ili sukobi koji su jači od interesa?

Uvjerite se u to sami, na samo jednom kiklopskom primjeru.

U Prvom svjetskom ratu, dakle početkom 20. vijeka, postojale su dvije velike suprotstavljene ratne udruge, koje su se toliko krvavo i uporno borile da su u skupnom zbiru pobile ili osakatile oko 41 000 000 ljudi u Evropi i okolini.

  • S jedne strane su združeno ratovali protestantski Berlin, katolički Beč, katolički Rim i islamski Istanbul.
  • S druge strane su združeno ratovali protestantski London, katolički Pariz i pravoslavna Moskva.

Ako vam ovaj sastav “momčadi” nije dovoljan primjer kako zajednička korist vrlo lahko nadvladava naizgled dubinske vjerske pripadnosti i podjele, uzmite još u obzir i sljedeće:

  1. Katolički Rim je u sred toka rata promijenio stranu – prešao u drugi tabor, i to samo zbog vlastite koristi, pošto mu je drugi tabor obećao znatne teritorijalne dobitke na račun katoličkog Beča.
  2. Katolički Beč, kao i katolička Venecija (u suštini Rim), su tokom prethodne četiri stotine godina vodili više krvavih ratova sa islamskim Istanbulom nego što su FK Sarajevo i FK Željezničar imali međusobnih derbi utakmica.
  3. Katolički Beč i protestantski Berlin su samo 50-tak godina ranije (1860-tih) vodili vrlo žestok međusobni rat.
  4. Protestantski London i katolički Pariz su samo 100-njak godina ranije (1810-tih) vodili nekoliko vrlo teških međusobnih ratova (jesu li vam npr. poznate epske bitke kod Vaterlua i kod Trafalgara?), a i prije toga su međusobno ratovali toliko mnogo vijekova i na skoro svakom kontinentu, da više ni sami nisu brojali koliko i gdje.
  5. Protestantski London, katolički Pariz i islamski Istanbul su zajedno prije samo 60-tak godina (1850-tih) vodili vrlo brutalan ratprotiv pravoslavne Moskve na poluostrvu Krim pri Crnom moru (isto poluostrvo oko kojeg se sada Rusija i Ukrajina koškaju, uz navijanje “Zapada”), i to tako što su se englezi i francuzi prvo iskrcali u Galipolju na poziv turaka!

Stoga, svi rusoljupci, turkoljupci, njemcoljupci i ostali čegagodljupci – znajte da su ti obrazi koje ljubite mnogo, mnogo drugačiji od obraza vaših matera.

Međutim, ovo nije politički članak, nego je samo uzet za primjer svima dobro (naoko) poznat historijsko-politički događaj, koji je značajno uticao i na sve naše živote danas.

Prvenstveni cilj ove pouke su odnosi u sukobima i udrugama u svakodnevnom životu (porodica, komšiluk, posao, saobraćaj, raja, društvo, zajednica, itd.).

Završne riječi

Izreka kaže da onaj ko ne uči iz prošlosti, bude kažnjen time što mu se ona ponovi.
U slučaju koristi, postoji milijarda primjera, pa time i miljarda vjerovatnoća da vam se prošlost ponovi, ako ne izvučete pouku.

Bosanek

Izvor: IslamBosna.ba

Islam PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

No more articles