27. Novembar 2017

Slikovni rezultat za peaceful

Čovjek može izgledati mirno i staloženo s vani, ali da u njemu bijesni vulkan. Ako možete ostati smireni kada ste ljuti, onda imate istinsku samokontrolu.

Treba uvijek biti pravedan i uravnotežen u onome što namjeravamo kazati, bez razlike da li smo sretni ili uznemireni, da li volimo ono što se dešava ili mrzimo. Smirenost se manifestuje u našem tonu, u riječima koje biramo, u našim pokretima, našem izrazu lica i našem ponašanju.

Trebamo imati na umu da naši ibadeti nisu ograničeni samo na namaz, post i hadž. Život je ibadet. Moramo se ponašati u skladu sa tim.

Ebu Hurejra, r.a., prenosi da je jedan čovjek prišao Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: „Poslaniče, ima jedna žena koja puno klanja, puno posti i puno sadaku dijeli ali ona uzmemirava komšije svojim jezikom’. Poslanik, s.a.v.s, reče: ‘Ona je u Džehennemu‘. (Musned Ahmed i Sahih Ibn Hibban)

Samokontrola znači suzdržavanje od brzopletog reagovanja na ono što se oko nas dešava. To znači uvjetovanje samom sebi da reagujemo na prikadan način u skladu sa našim iskustvima iz prošlosti kao i prema onome što učimo iz iskustva drugih osoba.

U ljudskoj prirodi je da doživljava periode jačine i periode tromosti. Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Svaka aktivnost ima svoj period jačine, a zatim se ta jačina smanjuje“.

Čak i revolucije i politička previranja prate ovaj obrazac. Nakon njih slijedi period rekonstruiranje života građana i normalnog političkog djelovanja. Zaista, veliki broj osoba će se osjećati veoma neugodno zbog pojedinih slogana, zahtjeva i principa koje su izgovorili u svom revolucionarom periodu, što je možda u to vrijeme izgledalo neophodno. Oni osjećaju veliki stres kada se radi o ljudima koji još uvijek žele da izgrade javni život na tim sloganima i idejama koje sada vide kao nepraktične ili nemoguće.

Ljubav je ista. Ona može početi sa iracionalnom jačinom, a onda nakon braka postaje zdrava i uravnotežena. Ona može oslabiti, povući se ili čak umrijeti ukoliko ne počiva na čvrstim temeljima ili ako je uništi sebičnost.

Smirenost boravi u djeliću sekunde između same provokacije i reakcije na nju. To je razlog zbog čega je Poslanik, s.a.v.s., rekao:„Strpljivost je kod prvog udarca.“ (Sahih el-Buhari i Sahih Muslim)

Sa provokacijama u svom svakodnevnom životu se moramo nositi kao da nas prati skrivena kamera koja čeka da snimi svaku našu reakciju na nju i da je emitira cijelom svijetu. Ovo će dovesti do toga da reagujemo promišljenije i da naučimo da se kontrolišemo. To je zbog toga što znamo da su smirenost i kontrola kvaliteti vrijedni hvale, a neoprezno reagiranje je znak slaboumnosti i slabosti karaktera.

Naučili smo iz iskustva da je mnogo lakše nešto reći  nego uraditi. Lakše je predati se afektu jer ne želimo prihvatiti ono što nas uznemirava.

Oni koji imaju mjeru smirenosti nisu tu vještinu preko noći postigli. Naučili su je nakon velikog broja pokušaja i isto toliko propusta. Međutim, nikada nisu odustali od pokušaja da se poboljšaju. Oni su primili Allahovo obećanje k srcu: „One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čini“ (El-‘Ankebut, 69.)

Ovdje dolazi do izražaja istinska pobožnosti i strah od Allaha. Allah kaže: „…A ako Allaha i Njegova Poslanika budete slušali, On vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela vaša.” – Allah, uistinu, prašta i samilostan je. (El-Hudžurat, 3.)

Ovaj ajet je iz sure el-Hudžurat koja se bavi nizom relevantnih pitanja, poput zapovijedi da se ne diže glas iznad Poslanikovog, zatim da se ne šire glasine, da se ne kleveću ljudi, da se ne ismijavaju, i da se izbjegne sumnja. Ova sura Kur’ana također najoštrije osuđuje rasizam, šovinizam i otpadništvo.

U ovoj suri se također nalazi ajet: „Neki beduini govore: “Mi vjerujemo!” Reci: “Vi ne vjerujete, ali recite: ’Mi se pokoravamo!’, jer u srca vaša prava vjera još nije ušla.“ (el-Hudžurat, 14.)Ovo znači da istinska vjera je moralna praksa koja se sprovodi na visokom nivou i podrazumijeva brigu kako ćemo se ponašati prema drugima i priznati njihova prava.

Gledajući pozitivno na stvari, čak i na provokacije i tugu sa kojom se suočavamo, je nešto što proizlazi iz naše vjere u Allahovu mudrost i naše saznanje da se ništa ne dešava u Stvaranju osim kako On to hoće. Ovo nam daje novu perspektivu stvari. Budući da očekujemo najbolje od Allaha, umjesto da negativno reagiramo, reagirajmo smireno i nastojimo da iskoristimo mogućnosti koje nam nove okolnosti predočavaju.

Ulaganje napora u pozitivan rad nije antiteza smirenosti. To je drugo lice smirenosti. Produktivni i uspješni ljudi obično nisu vrsta ljudi koje je lako izazvati, iz razloga što su oni spremni na naporan rad na duže staze kako bi postigli rezultate. Oni ne očekuju da se stvari odmah dogode.

Rečeno je da uspješne vođe reagiraju smireno u izvanrednim situacijama i provokacijama kao da se nalaze u normalnom okruženju. To ne znači da su nezainteresovani za ono što se događa, već su dovoljno pribrani  kako bi jasno razmišljali i došli do rješenja.

Kada govorimo o smirenosti i pribranosti, to ne znači da smo odbacili ljudsku prirodu i naše prirodne osobine i osjećaje. To znači da je dodat kvalitet našim drugim urođenim kvalitetima, onaj koji je poznat kao ‘smirenost’. To je kvalitet koji pokušavamo dozvati kada se suočavamo sa problemom ili izvanrednim stanjem, ili kada smo suočeni sa provokacijama.

A to možemo postići tako da se odmah prisjetimo da smo se našli u toj okolnosti posebno napravljenoj za nas kako bi se iskušalo naše strpljenje i samokontrola, i da je to nešto što je Allah odredio.

Naša unutrašnja priroda je veoma jaka. Ukoliko ste osoba koja je po prirodi mirna, onda ste počašćeni prirodnim kvalitetom kojeg Allah voli. Inače, znam da praksa čini razliku. Kao što je to Ebu el-Derda rekao: „Blagost se stiče kroz praksu i strpljenje se stiče kroz praksu“.

U svom životu sam iskusio gorke stvari za koje sam, u to vrijeme, mislio da bi bolje bilo da ih nisam doživio. Mnogo godina kasnije sam shvatio da su mi ta iskustva pomogla u oblikovanju ličnosti i učinila me boljom, tolerantnijom osobom i onom koja više oprašta. Ova iskustva su me također naučila kako da ostanem miran i zadržim smirenost pod stresom. Na ovaj način, Allah me je počastio sretnim, zadovoljnim životom. Naučio sam da strelice života ne donose štetu kada ljudi ne nanose sami sebi štetu.  U suprotnom, one nam pomažu da postanemo jači i odlučniji. Sada sam zahvalan Allahu na pomoći da porastem kroz ove okolnosti nad kojima sam u to vrijeme žalio.

 

 

Autor: Selman el-Auda

Prijevod i izvor: IslamBosna.ba

Islam PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

No more articles