13. Septembar 2016

Slikovni rezultat za love for prophet muhammad

Uzvišeni Allah kaže: Muhammed nije otac nijednog od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik. (el-Ahzab, 40)

U ovom ajetu, Uzvišeni Allah odbacuje mogućnost da je Muhammed, s.a.v.s., otac ijednog od ljudi, kao i posinjenje, već je on Allahov Poslanik i posljednji vjerovjesnik. Što se tiče toga da neko ga naziva ocem u metaforičnom smislu, u smislu kao da je on na stupnju oca, znamo da je Poslanik, s.a.v.s., mnogim svojim ashabima govorio: O sinko… kao što je kazao Ibn Abbasu, r.a., i Enesu b. Maliku, r.a. Oni su očinstvo iskazivali onako kako je to u časnom ajetu: Vjerovjesnik je preči vjernicima od njih samih, a njegove supruge su njihove majke. (el-Ahzab, 6)

Mnogi kažu: On je otac vjernicima.[1]Allahov Poslanik, s.a.v.s., je otac svih vjernika. Ali ovo očinstvo nije očinstvo porijekla i posinjenja. Već je Poslanik, s.a.v.s., svojom brigom i pažnjom prema vjernicima kao njihov otac. On im je poput oca u ljubavi, zaštiti njihovih interesa i brizi. To je poznato iz njegovog života, njegove sire i njegovog plemenitog morala. Kao ilustracija, dovoljno nam je navesti zadnji ajet sure et-Tevba: Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti. (et-Tevba, 128)

Ono što vas uznemirava, što vam pričinjava poteškoće, to teško pada Allahovom Poslaniku, s.a.v.s: …jedva čeka da Pravim putem krenete, a prema vjernicima je blag i milostiv. Uzvišeni Allah je negirao da je Muhammed, s.a.v.s., otac bilo koga od ljudi. Zbog toga su Poslanikova, s.a.v.s., djeca i umirala prije nego su dostigla stepen punoljetstva. Kao što je poznato umro je Ibrahim, sin od Marije Koptkinje, zatim Kasim, Tajjib i Tahir.

Dokidanje  posinjavanja

Uzvišeni Allah je poništio običaj posinjavanja koji je u to vrijeme bio zastupljen i proširen. To je podrazumjevalo da čovjek proglasi nekog svojim sinom i da ovaj postane poput prirodnog sina, sa pravom nasljedstva. Uzvišeni Allah je to dokinuo riječima: Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije.* A ako ne znate imena očeva njihovih, pa, braća su vaša po vjeri i štićenici su vaši. Nije grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako to namjerno učinite; a Allah prašta i samilostan je.  (el-Ahzab, 5) Otada su počeli Zejda zvati Zejd b. Haris, iako su ga ranije zvali Zejd b. Muhammed. Zejd je bio puno vezan za Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i Poslanik ga je oženio sa Ummu Ejmen. Ona mu je rodila Usamu koji je bio jako drag Allahovom Poslaniku, i on i njegov otac. Držao bi ga na svom lijevom koljenu, a Hasana i Husejna na desnom i grlio ih. Poslanik je pokazivao ljubav prema Usami toliko da su ga Kurejšije zamolili, zbog prevelike Poslanikove ljubavi prema njemu, da se zauzme za Mahzumijku koja je ukrala. Pa su rekli: Ko će se, u povodu nje, obratiti Allahovom Poslaniku? Drugi odgovoriše: Ko se to smije usuditi osim Usame b. Zejd, miljenik Poslanikov.[2]

Ovdje se postavlja pitanje zbog čega je Zejd b. Harise toliko volio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da mu je dao prednost nad svojim roditeljima, porodici, rođacima i plemenom? Šta ga je podstaklo na ovo čak i u vrijeme prije poslanstva? Uzrok te velike ljubavi je Poslanikov, s.a.v.s., plemeniti moral i zbog toga nije ni čudo kada mu se Uzvišeni Allah obraća: Doista si ti na najvećem stupnju morala.(el-Kalem, 4) Zato nije ni iznenađenje to što je Poslanik, s.a.v.s., suštinu svoje misije rezimirao u riječima: Poslat sam da upotpunim moralna svojstva.

Poslanikova, s.a.v.s., zdrava priroda koja se ogleda u moralnom i lijepom odnosu prema ljudima je uzrokovala ljubav svih ljudi prema njemu. Ovaj njegov moral bio je uzrok da neprijatelji postanu prijatelji i da se žrtvuju za njega.

Urve b. Mes’ud je došao na Hudejbiju i vidio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zatim se vratio svome narodu i kazao im: Tako mi Boga, obilazio sam u delegacijama mnoge kraljeve, obilazio sam kraljeve i careve Perzije, Bizantije i Abisinije i tako mi Boga, nisam vidio da iko poštuje svoga kralja kao što Muhammedovi ljudi postupaju prema Muhammedu.[3]

U Bitci na Bedru, jedan od muslimana koji su izašli na dvoboj mušricima bio je i Ubejde b. Harise, koji se borio pred Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i bio ranjen. Donešen je kod Poslanika, i dok se gušio u krvi, reče: Allahov Poslaniče, kada bi me sada Ebu Talib vidio, sigurno bi znao da sam ja najpreči da se odnose na mene njegovi stihovi:

I nećemo vam ga predati, već njega štititi

Makar zbog njega zapostavili našu djecu i žene.[4]

Njihova krv tekla je radi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i oni su time bili zadovoljni. Nisu željeli da Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ubode čak ni trn u nogu.

Ove veličanstvene poruke koje izviru iz njegovog plemenitog morala su tajna njegove ličnosti. On je prolazio kroz sva stanja, kroz siromaštvo i bogatstvo, kroz snagu i slabost, kroz zdravlje i bolest, kroz otuđenosti i boravak u svome mjestu, kroz sve etape i stanja kroz koja može proći jedan čovjek. U svim tim stanjima bio je oličenje plemenitog morala.

Kroz razna si stanja kroz život prolazio

A tvoje stanje i tvoj moral u svima je isti bio.

Poslanik, s.a.v.s., je pozivao Allahu, a njegov poziv bio je propraćen lijepim moralom. Njegov moral je bio jedan od najsnažnijih uzroka općeg prihvatanja njegovog poziva i ustrajnosti ashaba u zaštiti i odbrani Poslanika, s.a.v.s. Uzvišeni Allah kaže: Allahovom milošću ti si blag prema njima, a kada bi bio grub i osora srca, razbježali bi se od tebe. (Ali Imran, 159)

Mnogi ljudi su dobri retoričari, znaju pričati o propisima, o halalu i haramu, o istini i zabludi, o greškama i ispravnim postupcima, o dobrom i lošem i to su, neminovno, stvari koje ljudi trebaju znati. Ali, ono što su ljudi najpotrebniji poznavati jeste poznavanje temelja morala s kojim su došli vjerovjesnici, kojeg su propisali svi nebeski zakoni, kojim su ispunjene svete knjige, kao i posljednja i najpotpunija božja objava, Kur’an, koji promovira i štiti moralne principe.

Podučavanje moralu se ne odvija posredstvom knjiga i definicija. Mi možemo studentima dati osnovnu literaturu odakle će učiti o moralu, o značenjima i njegovim vrstama. Ali to nije konačni cilj. Moral nisu samo informacije koje dolaze do mozga niti ono što čovjek zapamti i može ponavljati.

Moral su postupci, praksa i sprovedba. Praktična sprovedba morala je i mjerilo morala, i ono čega smo najviše potrebnu u ovom vremenu jeste pronaći u našem društvu primjer i uzor morala. Svjedoci smo da veliki broj ljudi, slušajući predavanja o moralnim svojstvima, poput dobročinstva, poštenja i slično kažu: Ovo je lijep i fin govor, ali pouka je u sprovođenju i prakticiranju ovih riječi.

Čovjek ne može biti pod utjecajem nečega sve dok ne vidi kako se to sprovodi u praksi. Govornik vjerovjesnika, Šu’ajb, a.s., je govorio:Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem. (Hud, 88)

 

Autor: Selman el-Auda

iz knjige: Sa Allahovim miljenikom

Prijevod i izvor: IslamBosna.ba

[1]  Pogledati: Ibn Kesir, Tefsir (337/4).

[2]  Buhari (3475, 3733, 6788), Muslim (1688), Ebu Davud (4373), Ibn Madže (2547), Tirmizi (1430) i drugi.

[3]  Abdurrezzak (9720), Buhari (2734), Ibn Hibban (4872), Taberani (13).

[4]  Tarihu Dimešk (259/38), Usdu-l-gabe (548/3), Divan Ebu Taliba, str. 66.

Islam PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

No more articles