19. August 2016

Jedna od najpoznatijih dova koju nam Kur’an prenosi je dova oca čovječanstva, Adema, a.s. Ona obuhvata njegovo pokajanje, traženje oprosta i milosti, odricanje od grijeha, nakon što je uradio ono što mu je Uzvišeni bio zabranio. Uzvišeni kaže: A ti, o Ademe, i žena tvoja u Džennetu stanujte i odakle  god hoćete jedite, samo se ovom drvetu ne približujte, da se prema sebi ne ogriješite!” I šejtan im poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i reče: “Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili”- i zaklinjaše im se: “Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!”I na prevaru ih zavede. A kad oni oni drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše i oni po sebi džennetsko lišće stavljati počeše. “Zar vam to drvo nisam zabranio?!” – zovnu ih Gospodar njihov – “i rekao vam: ’Šejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.’” (el-A’raf, 19-22)

Adem, a.s., je učinio ovu pogrešku, uradio je ovaj grijeh, ali se ubrzo pokajao, priznao grijeh, prihvatio svoju odgovornost, tražeći od Uzvišenig Gospodara oprost i milost. Uzvišeni Allah ga je nadahnuo riječima kojima će se pokajati i kojima će zatražiti oprost, pa mu je primio pokajanje, oprostio pogreške i uzdigao mu stepene: I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje, On je milostiv (el-Bekara, 37).

Ove riječi, koje je Adem, a.s., primio od svog Gospodara su, kako to vjerodostojno prenose učenjaci, sadržane u Allahovim riječima: Gospodaru naš”- rekoše oni – “sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. (el-A’raf, 23)

Ibn Džerir et-Taberi kaže: Na ovo upućuje Allahova knjiga, riječi koje je Adem, a.s., primio od svoga Gospodara su riječi koje Uzvišeni Allah spominje da ih je Adem, a.s., kazao, priznajući svoj grijeh: “Gospodaru naš”- rekoše oni – “sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.” (el-A’raf, 23)

Šta znači ova, Ademova, a.s., dova?

Gospodaru, mi smo učinili grijeh koji si nam Ti zabranio. Naštetili smo sebi čineći taj grijeh i stekli smo preduvjete propasti, ukoliko nam Ti ne oprostiš i pobrišeš tragove grijeha i kazne. Mi ćemo propasti ukoliko nam se Ti ne smiluješ ovakve grijehe. Uzvišeni Allah im je oprostio i u Kur’anu kaže: I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati – tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s Puta je skrenuo. Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio. (Taha, 121-122)

U spominjanju njihovog grijeha i pojašnjenju njihovog pokajanja uputstvo je potomcima Ademovim kako da postupe u slučaju grijeha, kako da se pokaju i kako da se vrate Uzvišenom Allahu.

Grijeh je realnost čovjekova života i svaki čovjek je griješnik. Ali, suština je požuriti da se oslobodimo grijeha, da se riješimo kazne, sličeći na taj način svom ocu Ademu, a.s.

Imam Ahmed prenosi u ez-Zudhu od Katade da je rekao: Čovjek se stidi svoga Gospodara zbog učinjenog grijeha, ali zna gdje je izlaz, zna da je izlaz u traženju oprosta i pokajanju Uzvišenome. Čovjek ne posustaje od pokajanja, jer da Allah nije dao mogućnost pokajanja niko od ljudi se ne bi spasio. Preko pokajanja je Uzvišeni Allah spasio vašeg oca Adema kada je učinio grijeh.

Jedna od najveći nesreća i propasti jeste da čovjek ne slijedi put svog oca Adema u pokajanju, a slijedi put njegovog neprijatelja, prokletog Iblisa. Kada je Adem, a.s., učinio grijeh, on ga je priznao i zatražio oprost. Kada je Iblis učinio grijeh, on je ustrajao u njemu i nije ga priznao. Onaj ko bude sličio Ademu, bit će srećan poput Adema, a onaj ko bude sličio Iblisu, bit će nesretan poput njega.

El-Kasimi u svome Tefsiru navodi riječi nekih učenjaka koji su kazali: Adema je usrećilo petero: priznanje grijeha, kajanje za grijeh, samoprijekor, žurba da se što prije pokaje i negubljenje nade u Allahovu milost.

Onaj ko bude sličio Ademu, a.s., pa se priliko učinjenog grijeha pokaje, zatraži oprost i prizna svoj grijeh, Uzvišeni Allah će ga uzdići i uputiti. A onaj ko bude sličio Iblisu, pa ustraje u tom grijehu, samo će grijehe povećavati, a time i svoju udaljenost od Uzvišenog Allaha, U tom kontekstu, Uzvišeni Allah je kazao: O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju. (el-A’raf, 27)

 

Napisao: Abdurezzak b. Abdulmuhsin el-Bedr

Prijevod i izvor: IslamBosna.ba

Islam PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

No more articles