11. Mart 2016
Svevišnji Allah je rekao:…
„ ..i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kad pravda zahtijeva i koji ne bludniče; a ko to radi iskusit će kaznu, patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i i vječno će u njoj ponižen ostati. Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je. A onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio“ (el-Furkan, 68-71).Čitao sam mišljenja islamskih učenjaka u vezi sa ovim ajetima i zaključio da oni na različite načine shvataju mijenjanje hrđavih djela u dobra.

Ibnul-Kajjam kaže: „Islamski autoriteti imaju različita mišljenja u vezi s tim hoće li Allah, dž.š., hrđava djela promijeniti u dobra na dunjaluku ili na ahiretu. Ibn Abbas, r.a., i njegovi učenici smatraju da se mijenjanje hrđavih djela u dobra odnosi na promjenu ponašanja i postupaka, pa će onima koji se pokaju uliti vjerovanje u srce, a širk ukloniti; dat će da budu moralni, a ne nemoralni; laž će zamijeniti iskrenošću, varanje odanošću i tako dalje, kao što izliječi bolesnika. No, Seid b.el-Musejib i neki drugi tabiini smatraju da se ovdje misli na doslovno mijenjanje hrđavih djela u dobra, te će oni koji su na dunjaluku činili zlo dobiti na Sudnjem danu za svaki grijeh jedno dobro djelo…“

Zatim je Ibnul-Kajjim razmatrao ova dva stava i rekao: „Prema tome, trag grijeha može se potrti pokajanjem, koje je najjači razlog da grijeh bude oprošten, kao i vraćanjem prava onom ko je oštećen te trpljenjem kazne u džehennemskoj vatri, kad će čovjekova hrđava djela biti promijenjena u dobra. Ako se čovjek iskreno pokaje i pomoću pokajanja potre trag grijeha, preče je da tad namjesto svakog grijeha dobije dobro djelo, tim više jer se pomoću pokajanja trag grijeha briše i potire temeljitije nego usljed kažnjavanja u vatri. K tome, Allahu je drago da se čovjek pokaje i time potre trag grijeha.“

„Pokajnik sva hrđava djela promijeni u dobra pomoću kajanja, jer se grijeh može okajati žaljenjem zbog njegova činjenja, pa je to kajanje dobro djelo. Eto, tako će pokajnik umjesto svakog grijeha imati dobro djelo. O ovom bi trebalo pomno razmisliti. Stoga, moguće je da pokajanje, koje je dobro djelo, bude toliko vrijedno da potre grijeh. I ovo je jedna od tajnih mudrosti kajanja za hrđave postupke“, zapisao je Ibnul-Kajjim.
Ovdje se nameće logično pitanje: „Je li bolji pokajnik koji je počinio mnogo grijeha, a koji će mu biti preinačeni u dobra djela, ili onaj pokajnik koji je počinio neznatno malo grijeha? Je li u prednosti onaj ko prije pokajanja počini mnogo grijeha? Često sam razmišljao o odgovoru na ovo pitanje, ne znajući da ga je ijedan islamski autoritet razmatrao, pa mi je kasnije na um palo sljedeće:

„Allah, dž.š., dat će mnogostruku nagradu za sustezanje od slijeđenja strasti i za sustezanje od poroka – a mnoštvo grijeha slabi srce i odvraća od iskrenog pokajanja jer se griješnik veže za poroke i teško mu pada da ih ostavi, te kad se želi pokajati, mora biti snažan, iskren i nadasve odlučan u borbi protiv poriva svoje duše. A kad premosti tu prepreku, pobijedi sebe, strpi se i pati zbog lišenosti užitka, zasluži počast da mu Milostivi hrđava djela promijeni u dobra. No, onaj čija su hrđava djela neznatna ne treba ulagati poseban napor da se oslobodi onog što ne valja – srazmjerno uloženom trudu imat će nagradu na ahiretu, ali će on imati sevape za brojna dobra djela koja je počinio, pa će prestići onog ko je mnogo griješio, a čiji su grijesi preinačeni u dobra djela. Eto, tako sam promišljao o ovom pitanju, a kasnije sam u nekim Ibnul-Kajjimovim djelima pronašao potvrdu ovom svom razmišljanju.

Ibnul-Kajjim je zapisao:

„Neki su ljudi poslali dopis Omeru, r.a., u kojem traže da im objasni je li bolji čovjek kojem određeni grijeh nije uopće na um pao, ili čovjek kojem je taj grijeh na um pao, ali je on pobijedio poriv za činjenjem zla i sustegnuo se od njega zarad Allahova lica. Halifa Omer odgovorio je: „Onaj koga njegova duša navodi na poroke, ali se on od njih susteže radi Allahove naklonosti, to je jedno od onih čija je srca Allah prekalio u čestitosti i jedno od onih koje čeka oprost i velika nagrada.“

Isto tako, onaj ko spozna vrste širka, novotarije i neistinu, zamrzi to u Allahovo ime, čuva se da ne upadne u nešto od toga, upozorava na ta zla i na dozvoljava da ona poljuljaju njegovo vjerovanje, nego naprotiv, još više voli istinu, snažnije u nju vjeruje i raduje joj se, takav je bolji od onoga ko o vrstama širka, novotarijama i neistini uopće ne razmišlja. Također, kad god onaj koga njegova duša navodi na udovoljavanje pohotama tijela i činjenja grijeha odustane od činjenja zla, poveća se njegova želja za onim što je dozvoljeno. Svevišnji Allah iskuša čovjeka i tako što u njegovo srce ulije ljubav i sklonost prema porocima kako bi pomoću toga u njegovo srce ulio ljubav prema onom što je bolje, korisnije i trajnije od prolaznih užitaka. Takav se suprotstavlja pohotama svoje duše i susteže se od onog što dobri Allah ne voli, i ta borba osigura mu Božiju ljubav i blizinu…“

Izvor: ‘’Vodić kroz život – budi sam svoj savjetnik’’
Autor: Muhammed b. Ibrahim el-Hamed
Za Akos.ba pripremila: Emina Kahvić

Izvor: akos.ba

 

Islam PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

No more articles