15. Januar 2016
Kako pobijediti faraona u samome sebi?
Mnogi od nas počine grijehe veličine brda, a onda ih zaborave ili za njih uopće ne znaju, jer su to grijesi vezani za srce, ali se zato itekako sjećamo grijeha drugih ljudi, kao da smo mi gospodar pred kojim će račun polagati. …

Zbog toga je Isa a.s. rekao: ”Ne gledajte u tuđe grijehe kao da ste vi gospodari života i smrti, već gledajte na svoje grijehe kao da ste robovi. Ljudi mogu biti iskušani u dobru i zlu, pa se smilujte onima koji su iskušani zlom, a zahvaljujte Allahu na dobru.”

Piše: Šejh Selman el-Avde

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

U mnogima od nas čuči mali faraon, koji, kad god mu se ukaže prilika, uzvikuje:  “Ja sam Gospodar vaš najveći!” (En-Naziat, 24.), pa mu je, stoga, potreban Musaa a.s. da ga upozori i da mu kaže: ”Da li bi ti da se očistiš, da te o Gospodaru tvome poučim, pa da ga se bojiš?” (En-Naziat, 18.-19.)

Musa a.s., kao i svi drugi Allahovi poslanici, poslati su da ukrote tiranski egoizam i da kod ljudi izgrade poniznost prema Allahu i pred Allahom dž.š. Suština njihove poslanice bila je robovanje Allahu jedinom i ostavljanje robovanja lažnim božanstvima i idolima, svejedno bili oni oličeni u ljudima, kamenju ili drveću. Zbog toga je sedžda vrhunac poniznosti i najveličanstveniji izraz ibadeta i pokornosti Allahu.

Upravo zbog takvog razumijevanja ibadeta, Musa a.s. se klonio raskoši faraonskih dvoraca i zavjetovao se Allahu da će biti daleko od njih, na šta aludira ajet: “Gospodaru moj,” – reče -, “Tako mi blagodati koju si mi ukazao, više nikada nevjernicima neću biti od pomoći!” (El-Kasas, 17.) Stoga je, kako nas Kur'an obavještava, odlučno stao na stranu slabih i potlačenih i borio se protiv rigidnog faraonskog rasizma koji je iskazivao prema Benu Israilu.

Na temelju prirodne inteligencije, Musa a.s. je zaključio da se tadašnje patrijahalno društvo nije osvrtalo na probleme žena, pa je stao na njihovu stranu i pomogao dvijema sestrama da napoje stoku, uprkos podozrivim i sumnjičavim pogledima muškaraca koji su posmatrali taj prizor. On je, također, sa zadovoljstvom prihvatio da čuva ovce kod svoga punca, kako bi na taj način isplatio vjenčani dar (mehr) svojoj supruzi.

Poznato je da čobani ovaca posjeduju blagost, samilost i smirenost. Svi Allahovi poslanici su čuvali ovce, pa tako i Muhammed s.a.v.s., koji ih je čuvao po obroncima Mekke. Zaista, čuvanje ovaca uzrokuje poniznost, samilost i staloženost i stvara čudnovatu vezu ljubavi, bliskosti i upoznavanja. I nije onda čudo što je Musa a.s., u toku razgovora sa Allahom, opširno objašnjavao svrhu štapa koji je posjedovao. Objasnio je da sa njim skida lišće sa grana za svoje ovce i da se na njega oslanja u hodu, jer je inače mnogo pješačio, bježeći od zuluma, tražeći sigurnost, vraćajući se svojoj majci i porodici i čuvajući ovce, što sve skupa simbolizira odgoj na temelju poniznosti.

Koliko je poznato iz vjerodostojnih predaja, Musa a.s. je samo jedanput upotrijebio zamjenicu ”ja”, i to onda kada ga je neki čovjek upitao, dok je Musa a.s. držao govor: ”Ko je najučeniji čovjek na Zemlji?” Musa a.s.je odgovorio: ”Ja.” Naravno, Musa a.s. nije imao pravo to kazati, pa ga je Allah dž.š. ukorio zbog toga, jer znanje kao takvo nije pripisao isključivo Allahu i nije rekao: ”Ne znam”, ili ”Allah najbolje zna.”

Nakon toga Allah mu je objavio: ”Ima jedan Moj rob, koji živi na stjecištu dvaju mora, on je znaniji od tebe.” Bio je to Hidr. Nema nikakve sumnje u to da je Musa a.s. bio bolji od Hidra, jer on spada u skupinu odabranih Allahovih poslanika (Ulu-l-azm), a Hidr je bio vjerovijesnik kojem je Allah podario znanje o nekim pojedinačnim (sporadičnim) stvarima, a koje nije podario Musau a.s. Međutim, kao da se u ovom primjeru krije aluzija na pokuđenost Musaovog a.s. brzog odgovora na pitanje o najučenijem čovjeku.

Zanimljivo je također da Musa a.s. nije imao dovoljno strpljenja u toku učenja od Hidra, pa je ukorio Hidra što je probušio lađu koju su ljudi koristili za prevoz, bojeći se da se ne utope u takvoj lađi. Kao da ga je Allah time htio podsjetiti na njegovo djetinjstvo i trenutak kada je, kao novorođenče, bio bačen u more, ali se nije utopio, već je to bacanje u more bilo spas za Musa a.s. iz faraonovih tiranskih ruku. I ovo se Musau a.s. računa kao zaborav.

Međutim, sama činjenica da se Musa a.s. borio protiv faraonovog zuluma i tlačenja i porazio ga, a da se Hidr zadovoljio time da sačuva imetak siromašnih i potlačenih ljudi, najbolje odslikava ogromnu razliku između njih dvojice.

Musa a.s. je prekorio Hidra i zbog ubistva pokvarenog dječaka i kao da se u tome krije upozorenje na to da je faraonovo ubijanje djece Benu Israela, iako je samo po sebi zločin, sastavni dio Allahove odredbe (kader) čije tajne ne može dokučiti osim onaj kome Allah podari znanje o tome. Ili se pak u tome krije upozorenje Musau a.s. na ubistvo Kopta, koje mu nije bilo naređeno, ali da iza toga postoji Božanska tajna koju Musa a.s. nije poznavao. Možda bi, da je ostao živ, taj čovjek tlačio ljude, širio nevjerstvo u društvu i bio prepreka na putu Musaovog poziva na Pravi put, što se može uzeti kao olakšavajuća okolnost Musau a.s. zbog takvog čina.

Musa a.s. se također nije mogao strpiti ni kod Hidrovog podizanja zida (ispod kojeg je bilo skriveno blago koje je pripadalo dvojici dječaka) bez ikakve nadoknade, a osim toga, stanovnici tog mjesta su ih odbili ugostiti.

Iako on nije shvatio Hidrov postupak, kao da ga je Allah time htio podsjetiti na njegov postupak kada je napojio stoku dvijema djevojkama u Medjenu, gdje je Musa a.s. bio stranac, prognanik, koji nije imao nigdje nikoga, pa je uputio dovu Allahu dž.š.: ”Gospodaru moj, ma kakvu mi opskrbu dao, zaista mi je potrebna!”

Muhammed s.a.v.s., rekao je: ”Kao da sada gledam Musaa a.s. kako stavlja prste u uši i uči telbiju prolazeći kroz ovu dolinu.” (Muslim)

Skrušenost, poniznost i pobožnost su tajna uspjeha i ostvarivanja prednosti nad drugima, i upravo zbog toga je Musa a.s., na osnovu mišljenja većine učenjaka, treći čovjek po vrijednosti općenito, nakon Muhammeda s.a.v.s. i Ibrahima a.s.

Musa a.s. je, prije nego je postao poslanik, ubio jednog Kopta koji je zlostavljao jednog Jevreja, ali na to nije imao pravo. Zbog toga je cijeli život proveo tražeći oprosta od Allaha za taj postupak iako mu je Allah oprostio. Štaviše, i nakon smrti, na Sudnjem danu kada ljudi budu dolazili da traže od Musaa a.s. da se zauzima za njih, on će se sjetiti tog svoga grijeha i tražeći ispriku od ljudi, reći će: ”Ja sam ubio čovjeka, a nije mi to bilo naređeno.”

Mnogi od nas počine grijehe veličine brda, a onda ih zaborave ili za njih uopće ne znaju, jer su to grijesi vezani za srce, ali se zato itekako sjećamo grijeha drugih ljudi, kao da smo mi gospodar pred kojim će račun polagati. Zbog toga je Isa a.s. rekao: ”Ne gledajte u tuđe grijehe kao da ste vi gospodari života i smrti, već gledajte na svoje grijehe kao da ste robovi. Ljudi mogu biti iskušani u dobru i zlu, pa se smilujte onima koji su iskušani zlom, a zahvaljujte Allahu na dobru.”

(saff.ba)

izvor: saff.ba

Islam PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

No more articles