14. Januar 2016

Tunis – Pet godina je prošlo od svrgavanja bivšeg tuniskog predsjednika Zine el-Abedine Ben Ali, koji je pobjegao iz zemlje nakon višetjednih masovnih prosvjeda.

Tunis je od tada primjer uspješne demokratske tranzicije. Pa, ipak, Tunižani su i dalje podijeljeni kada je riječ o nasljedstvu bivšeg vladara.

Eileen Murray, konzultantica Svjetske banke, u Tunis se preselila nekoliko tjedana prije početka ustanka.

Od tada se politička situacija u zemlji dramatično promijenila u tolikoj mjeri da je Svjetska banka morala promijeniti strategiju rada.

Slab rast zbog napada i nesigurnosti

Ona je savjetnica vlade Tunisa o pitanjima implementacije reformi koje za cilj imaju privlačenje stranih investitora.

“Tranzicija Tunisa je trajala duže od predviđenog. Nakon revolucije 2011. očekivalo se da će se Tunis promijeniti preko noći. To se naravno nije dogodilo, a Tunižane ne možemo kriviti zbog toga što su tranziciji pristupili nastojeći osigurati nacionalni konsenzus”, kaže Murray.

Političke razmirice su sada prošlost i Vlada je planirala ekonomski rast od sedam posto. Međutim, predviđa se da će rast ove godine biti manji od jedan posto, zbog niza napada na turiste i sve veće nesigurnosti.

Tunižani, koji su se nadali da će revolucija promijeniti njihove živote, sada su razočarani.

“Vlada mora poboljšati standard građana, smanjiti nezaposlenost, ponovno uspostaviti stabilnost. To su stvari koje nas najviše zabrinjavaju”, kaže Salwa Abdelhaq, stanovnica Tunisa.

Prije 2011. godine svaka kritika vlasti predstavljala je teško kazneno djelo. To je sada prošlost. U zemlji u kojoj je 15 posto stanovnika nezaposleno, ekonomija je važnija od političke reforme.

Mirna demokratska tranzicija, siromaštvo i nestabilnost

“Ništa se nije promijenilo. Jedina korist od revolucije je sloboda govora. Možemo govoriti o politici, otvoreno kritizirati predsjednika bez straha od progona. Ali moj se život nije promijenio”, kaže Tunižanin Touhami Ramdan.

Godišnjica revolucije obilježava se u atmosferi velike neizvjesnosti. Od vlasti Tunisa se s pravom očekuje da zadovolji sve veće potrebe socijalno ugroženog stanovništva, odnosno onih koji su počeli revoluciju krajem 2010. godine.

“U usporedbi sa zemljama koje potresaju nasilje i rat, kao što su Sirija, Libija i Jemen, Tunis je primjer mirne demokratske tranzicije. Sastav parlamenta je energičan, mediji imaju slobodu izvještavanja, a izbori su demokratski i slobodni. Ali za milijune Tunižana siromaštvo i nestabilnost i dalje predstavljaju prijetnju budućnosti zemlje iz koje je krenulo Arapsko proljeće”, izvještava reporter Al Jazeere Hashem Ahelbarra.

Izvor: Al Jazeera

Islam PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles